"Konzervativni i nacionalistički Beograd je 70-ih počeo da pokazuje svoju ružnu glavu": Ispovest italijanskog reditelja bez kog je teatar Jugoslavije bio nezamisliv 1Foto: Screenshot/HRT

Poslednje četiri decenije hrvatskog I jugoslovenskog teatra nemoguće je razumeti ili ispričati bez živopisnog, u Hrvatskoj naturalzovanog Toskanca Paola Mađelija, koji se u Zagrebu prvi put pojavio za vreme Univerzijade, a u Dalmaciju se zaljubio deceniju pre, učestvujući 1974. godine na poziv Miše Martinovića na Dubrovačkim letnjim igrama s režijom Makjavelijeve “Mandragole”.

Ispovest Paola Mađelija objavio je zagrebački Jutarnji list.

Za sebe kaže da je usamljen i nesrećan lik kome su žena i deca razbacani po svetu, a da se u 75 godina ”oseća kao Ukrajina”.

Dobar deo života i karijere pozorišni reditelj Paolo Mađeli bio je nezaobilazni akter kulturnog života našeg glavnog grada.

-Beograd je u to vreme zbog Jugoslavije bio grad velike koncentracije stranih umetnika, bio je internacionalni, ne nacionalistički grad, tamo su cirkulirali Pazolini i Antonioni. Bio sam tada blizak Danilu Kišu, obojica smo bili buntovnici, spremni sudbinom platiti u borbi protiv konzervativnog i nacionalističkog Beograda koji je 70-ih počeo pokazivati svoju ružnu glavu. Kiš i ja jednom smo se napili u Crnoj Gori i sukobili se s milicijom, a po tom je događaju kasnije nastala moja predstava ‘Njegoš i ja’, u jednom bazenu u Kotoru. Kiš je pio, bilo je jugo, padala je kiša i ja sam vikao Crnogorcima da zašto bacaju sapun u more (imali su fabriku sapuna) te kako je socijalizam košmar, priseća se slavni hrvatski reditelj Paolo Mađeli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari