Odlazak dizajnera jezgrovite misli i staroga kova 1

„Plakat ne mora nužno da predstavlja film. On mora da bude iznenađujuć, jednostavan i očigledan“, sumirao je jednom svoje razmišljanje o dizajnu Leo Kuper, čuveni francuski ilustrator i dizajner koji koji je preminuo 8. februara u 94. godini u Parizu.

Poznat pre svega kao autor plakata nekoliko filmova Čarlija Čaplina, kao i postera za kultno erotsko ostvarenje „Emanuela“ Leo Kuper je, kako prenose svetski mediji, radio do poslednjeg daha. Svoju olovku je spustio „u snu“ jer je i tada radio na ilustraciji sledećeg albuma Vladimira Kosma.

Leo Kuper je karijeru počeo sa 20 godina, kao učenik poznatog dizajnera plakata Herve Morvana, koji je bio pozvan na konkurs za ilustrativni projekat za film „Moderna vremena“ Čarlija Čaplina.

Kako je Morvan zbog nedostatka vremena, a nije isključeno i zbog ponosa, odlučio da ne učestvuje u ovom nadmetanju, na takmičenje je poslao svog pomoćnika Lea Kupera, koji je pobedio. Tako je Leo Kuper 1972. godine ilustrovao Čaplinove filmove „Zlatna groznica“, „Diktator“ i „Svetla grada“.

O Kuperu se govorilo i povodom filma „Emanuela“ 1974. godine, koji je u to vreme izazvao pravi skandal zbog erotskih scena, a za koji je ovaj čuveni ilustrator kreirao upečatljivu plakatsku sliku.

Kod Kupera je, kako ocenjuju stručnjaci, nadahnuće dolazilo prirodno. On nije pokušavao uvek da predstavi važnu scenu, niti da se slepo drži pravila, određene boje ili geometrije nego da napravi plakat, koji će, kako je govorio, biti „utisnut u memoriju“.

Retki su ovdašnji dizajneri i istoričari umetnosti koji poznaju opus Lea Kupera, a mogući razlog za to je što je on sam, kako tvrde znalci, bio „skroman i povučen“.

Zdravko Mićanović, redovni profesor u penziji Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu (odsek Grafički dizajn, predmet Plakat), kaže za Danas da Leo Kuper pripada krugu autora kojima je crtež bio primaran element u radu.

– Leo Kuper pripada krugu francuskih autora kojima je crtež tokom karijere duge šezdeset godina bio primaran element plakata u kojem je filmski plakat bio dominantna oblast rada. Svoju skromnost i povučenost je „platio“ manjkom publiciteta ali ne i manjkom plakata kojima će biti zabeležen u jednoj od vodećih svetskih produkcija plakata kojoj temelje postavljaju Žil Šere i Tuluz Lotrek. Neobično, ali ne i neuobičajeno iz današnje perspektive, suočiti se sa njegovim plakatom za Čaplinov film „Diktator“, u kojem autor bezazlenoj atmosferi plakata suprotstavlja detalj šišanja kose sa diktatorovih očiju. Verovatno je i to tačka, odnosno, poenta iz koje se formirala njegova jezgrovita misao, da reditelj ima devedeset ili sto dvadeset minuta da ispriča priču, autor plakata samo sekund – skreće pažnju Mićanović.

On dodaje da su Kuperovi plakati ušli i u knjigu o Čaplinu.

– Kuperovu karijeru su najvidljivije obeležili plakati za Čaplinove filmove: „Moderna vremena“ (1954), a početkom sedamdesetih i za filmove „Zlatna groznica“, „Svetla velegrada“, „Mališan“ i, naravno, „Diktator“. I jedna, (da li i) slučajna koincidencija. Tri Kuperova plakata su ušla u knjigu o Čaplinu, kao poklon, što je podsetilo na još jednog svetski priznatog grafičkog dizajnera Miltona Glejzera, koji nas je napustio prošle godine, čiji je plakat „Dilan“ takođe bio poklon u omotu gramofonske ploče – konstatuje Zdravko Mićanović.

Dizajner i profesor na FMK Borut Vild takođe vezuje Kuperov opus za Miltona Glejzera, to jest, za, kako kaže, „dizajnere starog kova“.

– Nakon Miltona Glejzera u 91, sada nas je u 94. godini napustio Leo Kuper, jedan od pionira grafičkog dizajna tog starog kova, onih koji su gradili svoju karijeru odmah posle Drugog svetskog rata, u ono vreme visokog modernizma. I tako Kuper balansira sve vreme između tipičnog modernističkog dizajna i na ostacima simbolizma svojstvenog međuratnom periodu i sve vreme se mešaju ta dva uticaja ali je jezik već potpuno savremen. Kuper je bio najpoznatiji po plakatima za nekoliko filmova Čarlija Čaplina, a najčuveniji je „Veliki diktator“ i „Moderna vremena“ iz šezdesetih godina prošlog veka – kaže Vild dodajući da je njemu lično ipak najupečatljiviji njegov rad za film „Emanuelu“ iz 1974. godine.

– Stariji će se setiti ovog serijala blago erotskih filmova sa prelepom Silvijom Kristel u glavnoj ulozi. Dakle, to je jedna lepa ilustracija jabuke, greha, raja i ženskog akta koja je i danas „up to date“ kako bismo rekli. Ali Čarli Čaplin je obeležio život Lea Kupera i jedan od njegovih poslednjih velikih radova je ilustracija za Šarli ebdo nakon terorističkog napada 2015. godine gde on opet koristi Čaplina i njegov šešir koji je izrešetana meta, a kao podršku, koju su u to vreme svi umetnici i dizajneri sveta iskazivali redakciji tog francuskog časopisa. Ali Kuper nije bio samo dizajner filmskih plakata, on se veoma brzo preorijentisao i većinu radova je pravio za pozorište, ali se nije libio ni komercijalnih poslova kao što su to činili svi ostali veliki dizajneri tog vremena – zaključuje Borut Vild.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari