Paund i vrednosti 1Foto: Stanislav Milojković

Manifestacije koje su ekstremisti Kaze Paund (it. Casa Pound) najavili u Trstu i Rijeci skreću pažnju da je potrebno praviti razliku između književnika i njegovih ideja.

Kako pokazuju i Paundovo prijateljstvo s raznim jevrejskim piscima, kao i velikodušnost s kojom su se jevrejski kritičari i autori prema njemu ophodili, njegov antisemitizam nije bio rasističke prirode i zasnivao se na opsesivnoj i fanatičnoj fiks-ideji o ulozi koju su kroz istoriju mnogi Jevreji imali u bankarskom sistemu, utemeljenom na interesu kao produktu novca, na novcu koji direktno proizvodi novac. NJegova vizija ispravne i čovečne ekonomije, u kojoj dobra kruže kao u porodici, jeste širokogruda utopija, ali usredsrediti se na navodnu i apsurdnu krivicu Jevreja u trenutku kada besni pokolj miliona njih jeste neoprostivo.

Nije dobro od pesnika tražiti političke smernice. Neki od najvećih pisaca XX veka bili su fašisti, nacisti, staljinisti: Pirandelo, Selin, Hamsun, francuski pesnici koji su pobožno odlazili u Moskvu da bespogovorno prisustvuju „Crvenoj misi“, odnosno Staljinovom vešanju mnogih njihovih drugova. I dalje volimo Hamsuna – kao što ga je voleo Singer, uprkos njegovom uzdizanju Hitlera – i Selina, uprkos njegovoj neoprostivoj Bagateli za jedan masakr, no nećemo ih pitati kako da glasamo.

I dalje ih volimo, jer nam njihove stranice pokazuju ono lice i onaj smisao života koje oni sami nisu želeli ili umeli jasno da razumeju. NJihove ideološke tvrdnje i izjave često su u suprotnosti s njihovim snažnim i širokogrudim osećanjem života i čoveka, osećanjem koji hrani njihovu umetnost, a koji njihova sirova, nesrećna i varvarska ideologija negira. Zahvaljujući njima, razumeli smo i usvojili istine koje oni nisu bili kadri da uoče u svojim delima. Poistovetili su se sa zlom, možda zato što su bolno verovali da je istorija neizbežni tumor i da je zlo tragična istina života. NJihova isklizavanja pokazuju, po njih same poguban i oholo istaknut, prezir univerzalnih ljudskih vrednosti koje nisu bili kadri da odvoje od retorike što ih, svakako, često prekriva. Oni velikani koji su se svojom voljom oslepeli poput Edipa često nam, a da im to nije namera, pomažu da otkrijemo pravi put koji ide u suprotnom smeru od njihovog. Nije dobro, ni u kom slučaju, da ih kitimo značkama ili članskim kartama. Ne dirajte pesnike.

Prevod sa italijanskog: Nataša Gavrilović

Autor je poznati italijanski pisac, redovni kolumnista Corriere della Sera, autor romana „Dunav“ i „Obustavljen postupak“ koji su na srpskom jeziku objavljeni u izdanju Arhipelaga.

_________________________________________________

(c) za srpski jezik: „Arhipelag“ www.arhipelag.rs

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari