INTERVJU Seine: „Vreva” je obračun s pitanjem što predstavljamo u zvjezdanoj maglici, kao i na tržištu

Kako u razgovoru za Danas ističe kantautor Ivan Ščapec, u pitanju je verovatno njihov „najveseliji” album, koji zvuči kao jutro, a mi bismo dodali da „Vreva”, baš u pravo vreme, onomatopejski priziva buđenje prirode i lepih dana.

Iako oscilira u poletnoj vedrini, album po snazi ne odudara od prethodnih Seine ostvarenja, jer su u njega utkane duboke refleksije, društveni komentari, kao i reakcije i interakcije unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta, kroz tekstove, poetiku i zvuk. Autentičan i prepoznatljiv glas Ščapeca, zajedno sa kompozicijama na kojima su radili Vatroslav Živković i Dimitrije Petrović, daje albumu „Seine“ pečat. Tu je i fotografski potpis Marine Uzelac, koji vizuelno zaokružuje izdanje.

Ako već niste, preslušajte nove pesme dok se pripremate za njihov koncert u Karmakomi. U međuvremenu, Ščapec nam otkriva zlatne niti inspiracije kojima je izvezena „Vreva”.

Naslov albuma je prelep i „baca“ u razmišljanje o tome šta se krije iza njegove metafore (ako je ima).

– Iskreno, da li da ovo pričam? No, jednom sam bio na gljivama i odjednom, od nepregledna mnoštva maslačaka na travi, vidio sam ih sve kao pojedince, svakog ponaosob, umjesto apstraktne žute hrpice. I osjetio sam ogromnu odgovornost prema njima, da se moram brinuti za njih. Urezao mi se taj trenutak. Kasnije, kad sam razmišljao o imenu albuma, a već sam napisao “Seobu”, dopala mi se ta slika iz pjesme, zapravo “vreva drveća”, kao metafora za… da ne ulazim sad previše u pjesmu. A pogotovo mi se dopalo to da je to posljednja riječ na albumu, što samo po sebi daje neku težinu.

Koliko se i na koje sve načine na njemu radilo i koliko se razlikuje od vaših prethodnih ostvarenja?

– Zapravo mi je bila potrebna pauza nakon “Naizusta” da počnem pisati novi album jer je on tako specifično napisan (iz govora), da nisam bio siguran kako uopće početi, odakle. Tako da sam imao poštenu rupu od skoro dvije godine kad jedva da sam išta napisao za SEINE i bavio se drugim projektima. A onda malo-pomalo, počeo sam čačkati i složio skice na svojim novim Korg igračkama. Zatim to preuzme bend i od toga složimo pjesme, dakle, prilično standardan proces u tom smislu. Svatko nešto doda i oduzme, zbrajaju se glasački listići, pomiruju ideje i osobne estetike, dok svi ne kliknemo. Ali vrlo je malo živog sviranja tu bilo, zapravo kao i kod prethodnog albuma, uglavnom sessioni gdje se traže zvukovi sinteva, čačka se po Abletonu i slično. Ovaj put je bend radio samo neki pre-mix, da bi onda to slali Milanu Bjelici koji je zamiksao i masterirao album. Tako da smo to na naše veliko zadovoljstvo prepustili njemu, s kojim je bila Milina surađivati. A mislim da se „Vreva“ od ostalih albuma razlikuje poprilično, svakako je vjerojatno naš „najveseliji“ album, što god to značilo. Zvuči kao jutro, mislim.

Koje su ga nove emocije i društvena gibanja oblikovala u trenucima nastajanja tekstova i zvuka, u kakvom ambijentu je nastajao album?

– Neko sazrijevanje se dogodilo, i red je sredinom 30-ih, tako da osjećanja možda i nisu nova, ali sam se gdje-gdje na albumu pokušao nekako obračunati s vlastitom taštinom i pitanjem što uopće predstavljamo u zvjezdanoj maglici, a u suštini na tržištu. To je možda motiv koji pokreće više pjesama, ali ima ih raznih, preko društvene pravde i besmisla kapitalizma u “Rat klasama”, do intimnih životnih odluka u “Veseli se”, tako da je prilično šareno.

Neke pesme na albumu često imaju vedriju, „upbeat“ notu, sa kojim ste žanrovima eksperimentisali?

– Daa, meni je cijeli album vedar, barem u odnosu na ostale hihi. Živahan je i glasan. Ali ne razmišljamo o žanrovima na taj način dok stvaramo, jednostavno stvaraš i loviš nešto što te radi. I to je to, uvijek je to nataložena hrpa muzike i zvukova. Inače sam ranije spominjao bend “Animal Collective” kao jednu od inspiracija, budući da barem dvije pjesme dijele njihov vajb. Ali to je opet samo djelić mozaika jer zapravo, sve je to kolektivni pothvat, ne samo unutar jednog benda, već i unutar scene, ili muzike općenito. Zapravo, kao i sama civilizacija, svi gradite jedni na drugima i dijelite to među sobom.

Za pesmu „Plagijat“, jednu od onih koje najavljuju album, kao indirektan uticaj naveli ste Andreja Tarkovskog i njegov čuveni film. Da li su i druge filmske inspiracije utkane u vaš rad i koliko vas generalno filmska umetnost inspiriše?

– Osobno, najviše me i najdublje inspiriraju knjige, jer s knjigama provedeš neko vrijeme, i zaista ih proživiš, proces je drukčiji. Generalno ne mogu reći da me puno puta neki film tako izvozao da bi se na taj način utisnuo u mene pa da to kreativno reproduciram, premda gledam gomilu filmova i serija zbog Marine, i uživam u tome. Ali ne zariva se ta oštrica jednostavno dovoljno duboko. Što se tiče Tarkovskog, on jest ostavio dubok utisak, ali to je na više na razini da napravim nešto i onda prepoznam taj osjećaj, tu atmosferu, u ovom slučaju film „Stalker“, u svom radu. Dakle, više kao neka kasnija analiza, nego kreativna sinteza.

Za kog reditelja biste voleli da radite filmsku muziku, ako ste razmišljali o tome?

– Najiskrenije, nismo nikad, odnosno barem ja.

Kad smo kod vizuelne umetnosti, Marina Uzelac je uradila sjajan omot, šta se nalazi na naslovnici i na koji način reflektuje sentiment albuma?

– Da, Marina je okinula i osmislila fotku, ali treba spomenuti i sjajnog Svena Sorića koji je to dizajnirao u naslovnicu. Dopala nam se ideja tog neobuzdanog života koji vidimo u prirodi (vidi odgovor na prvo pitanje), da bi onda Marina to intuitivno povezala s brezama (vidi priču o Tarkovskom), da bi se zatim vozikali uokolo i ispitivali ljude gdje naći šumu breza. Ispalo je da to uopće nije lak zadatak i da pravih velikih šuma breze kod nas i nema. Ipak, nešto smo i pronašli pored slovenske granice, i tamo smo okinuli fotku. Jednostavno, naslovnica mi nosi određenu lakoću i vedrinu, što mi je skroz u skladu sa samim osjećajem albuma.

Pesma „Gori“ našla se na Blanket Fort Session-u, i pre nego što započnemo priču o „Gori 2“ sa novog albuma, volela bih da se osvrnete na Blanket Fort Session i njegov koncept, koji je zaista jedinstveno intiman i emotivan.

– Marina i ja smo obožavatelji serije „Community“, a tamo se u jednoj epizodi dešava rat između dviju frakcija na faksu, ljudi koji grade „blanket fortove“ i onih koji vjeruju u „pillow fortove“, dakle deke vs. jastuci. To nam je bila inspiracija, pa smo u udobnosti vlastitog stana dnevnu pretvorili u veliku kućicu od deka, smjestili se unutra i snimili session za moj solo projekt „Eine“, koji njeguje takvu vrstu indie, DIY estetike.

„Gori“ i „Gori 2“ imaju predivne tekstove, kao i inače vaše pesme. O čemu govore? Na koji način su ove dve pesme povezane, osim samim naslovom?

– „Gori“ je zapravo iz perioda nakon „Naizusta“ kad sam bio u već spomenutom autorskom limbu, i nisam bio siguran imam li više išta za reći, osjetiti, podijeliti. Kasnije se u toku pisanja „Vreve“ desio „Gori 2“ kao svojevrsni vokalni jam session, koji se nešto drukčije bavi istom temom, pisanjem. U prvom slučaju kao osjećaj pepela u sebi, a u drugom više kao simbolički prikaz samog procesa pisanja. Kad ne znaš o čemu bi pisao, pišeš o pisanju.

Tokom preslušavanja albuma često se pojavljuju motivi veselja i sreće, pa bih volela da nam otkrijete nešto više o tome šta vama ovih dana donosi radost?

– Na nekom dnevno-političkom nivou, „it’s the little things“ trenutačno, tipa otkazivanje promocije knjige Netanyahuovom bratu u Splitu, i skrivanje istog od javnosti u Zagrebu. Ipak im nije baš svejedno, što sokoli. Ili trenutačno udaranje Kekinice po priči oko Medikola, zapravo priči kako mafija drži jednu državu za grkljan. A Ivana ne staje, i onda se raznježiš kad vidiš da je nekom časnom stalo, ne samo do sebe, već i do pitanja koja nas se svih tiču. Osim toga, Marina i ja pratimo Premiership, Manchester Unitedu dobro ide, pa je i to neko veselje. I treće, algoritam je skontao da volim vrtlarstvo, i sad me nemilosrdno gazi po tome, dok ja fantaziram kako ću jednog dana iskoristiti sve te korisne tipove u svom budućem vrtu.

Definitivno je jedan od razloga za veselje vaš predstojeći koncert u Karmakomi. Da li imate neku poruku za publiku pred sam nastup?

– Dođite nam svi, mislim da će biti baš vrh. Sviramo više-manje cijeli novi album koji je prilično nemiran, i jako ga je zabavno izvoditi uživo. Tako da će gig biti sigurno zanimljiv neutralnom promatraču, a onom pristranom još i više.