Simfonija životu koju je snimio legendarni sineasta: Svetska premijera poslednjeg filma Puriše Đorđevća "Usta puna zemlje" na Festu 1Foto Stanislav Milojković

Film „Usta puna zemlje“, adaptaciju istoimenog romana Branimira Šćepanovića, čije je snimanje naš legendarni sineasta Puriša Đorđević završio samo nekoliko nedelja pre nego što nas je napustio, 23. novembra prošle godine, premijerno će biti prikazan na zatvaranju ovogodišnjeg Festa.

Velikanu naše kinematografije posthumno je ispunjena i poslednja želja – kada mu je na 49. Festu 2021. uručena nagrada Beogradski pobednik za doprinos filmskoj umetnosti, izjavio je da bi voleo da njegov novi film doživi premijeru upravo na ovom festivalu.

– Puriša Đorđević svoj stvaralaštvom zaslužuje sve moguće počasti na ovim našim prostorima i u okviru programa FEST-a. Međutim, kao selektor programa želim da naglasim da filmu ‘Usta puna zemlje’ nije pripala čast da zatvori festival iz pijeteta prema nedavno preminulom velikom autoru, već zbog toga što je Puriša stvorio jedno veliko umetničko delo zasnovano na isto tako velikom Šćepanovićevom romanu – izjavio je Jugoslav Pantelić, umetnički direktor i selektor FEST-a.

– Đorđevićevo delo je filmska simfonija životu, njegovom besmislu u beskraju, i smislu na kraju. Hvala Puriši što nam odozgo ovim filmom vraća nadu u autorstvo kakvo ova kinematografija zaslužuje. Bez ikakve dileme ‘Usta puna zemlje“ izdvajam kao najveće iznenađenje iz celokupnog programa ovogodišnjeg FEST-a koji potpisujem kao selektor – istakao je Pantelić.

U Purišinoj poslednjoj glumačkoj podeli, koju je napravio u karijeri dugoj više od sedam decenija, glavne junake igraju Radivoje Raša Bukvić, Sonja Kolačarić, Andrija Kovač, Lazar Jovanov, Aleksandra Rukavina…

Kako je za Danas govorio legendarni Purke (1924 – 2022), on se uzbudljivom i iznenađujućom Šćepanovićevom pričom o smislu postojanja, o životu i smrti, kroz razne verzije scenarija koje je pisao, bavio decenijama.

Ovaj roman, jedan od ključnih u ovdašnjoj književnosti, preveden je na više od trideset jezika i doživeo je brojna izdanja (u antologiji svetske književnosti koju je objavila Francuska enciklopedija, pod naslovom „Idealna biblioteka”, među 700 knjiga svih vremena, od Gilgameša, Homera i Biblije, do današnjih dana, našla su se i „Usta puna zemlje”).

Puriša je sa Branimirom Šćepanovićem bio bliski prijatelj sve do njegove smrti 2020, a film „Usta puna zemlje“ bio je njegova velika opsesija od koje, kako je govorio, nije želeo da odustane.

„Za mene je važno da se nikada ničega nisam plašio, blisko mi je ono što je govorio Niče – nije suština u tome da smo bili živi, nego kako smo živeli“, govorio je za Danas .

Jedan od najvažnijih autora jugoslovenske kinematografije koji je obeležio filmsku umetnost ovog prostora, bio je naš najstariji aktivni reditelj, scenarista i pisac (ali i u svetu), i koji će ostati nezaboravan kao večiti mladić naše kulture i našeg grada, tokom izuzetne karijere snimio je više od 80 dugometražnih i kratkometražnih filmova, od kojih su mnogi prikazivana i osvajali nagrade na svetskim festivalima u Veneciji, Berlinu, Italiji, San Sebastijanu…

Dobitnik je nekoliko Zlatnih arena u Puli, a njegov kultni film “Podne” prikazan je na prvom Festu 1971. godine.

Na poslednjoj konferenciji za novinare 2021, 50 godina od te projekcije, Puriša je izjavio:

“Posećivao sam Fest, birao sam filmove, i znao sam koje režisere hoću da vidim. Dočekao sam da budem oduševljen umetničkim direktorom, i to sada”, istakao je naš veliki sineasta.

“Junaci, jednako kao i filmske priče Puriše Đorđevića nedoljivo nas podsećaju na kubistička platna i crteže: svi oni imaju u isti mah po nekoliko lica i figura, prostiru se kroz nekoliko vremena, nose po nekoliko života u sebi.

Nikada ih ne možemo sagledati samo iz jedne perspektive, jer oni u isti mah borave u prošlosti i budućnosti, u ratu i u miru, u carstvu mrtvih i među živima, u izvitoperenoj stvarnosti jugoslovenskog socijalizma, i u nedosanjanom snu palih partizanskih boraca o svetloj budućnosti.

Tako kubistički protegnuti kroz različita vremena i simultane tačke u prostoru, Purišini likovi iz velike tetralogije o ratu i revoluciji („Devojka“, „San“, „Jutro“, „Podne“) postaju otvorene metafore za sebe: poetske figure neponovljivog autorskog univerzuma koje nam kazuju nešto bitno i o našem svetu i životu“, napisao je kritičar Srđan Vučinić u eseju posvećenom Đorđevićevoj poetici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari