Marš iranske čizme pred Belom kućom 1Foto: Beta/AP/Mikhail Klimentyev, Sputnik, Kremlin Pool, File

Rusija se ne može pobediti spolja, može samo iznutra, tvrdio je Karl fon Klauzevic: „Ruska imperija nije zemlja koja se može regularno osvajati i držati u posedu, barem to ne mogu snage sadašnjih evropskih država, niti 500.000 ljudi sa kojima je Bonaparta izvršio invaziju.

Takvu zemlju mogu pokoriti samo vlastita slabost i efekti unutrašnjih neslaganja. Da bi se udarile ove ranjive tačke, zemlja mora biti uzdrmana u samom centru.“

Dva veka kasnije, ruski protivnici u njenom trenutnom sukobu sa Ukrajinom, došli su na te ideje. Pošto naoružavanje Ukrajine i mere opšte izolacija Rusije nisu dale rezultate, razmatraju se druge opcije koje bi mogle da potkopaju izglede Rusije da ostvari svoje ciljeve vojnim sredstvima.

Američki predsednik Bajden, koji je ove nedelje u poseti Bliskom Istoku, rekao je da ruska vojna operacija mora na kraju da bude „strateška greška“, dok je šef Pentagona Lojd Ostin već ranije formulisao cilj da iz sukoba sa Ukrajinom Rusija mora da izađe u takvom stanju da više nikad ne bude u stanju da ponovi sličnu akciju na regionalnom i globalnom nivou.

„POKORITI“ RUSIJU: Pozivi na vojni poraz Rusije dolaze uglavnom sa severa Evrope, iz baltičkih i skandinavskih zemalja. Finski istoričar Jusi Jalonen poziva zapadne zemlje da razmotre mogućnost vojne intervencije u ukrajinskoj krizi. Prema njegovim rečima, Ukrajina neće moći da pobedi Rusiju ovakvim učešćem Zapada. „Pre ili kasnije… zemlje EU ili NATO bi trebalo da razmotre direktnu intervenciju“, kaže Jalonen, izražavajući bojazan da bi Rusija mogla da upotrebi taktičko nuklearno oružje.

Za postizanje ovakvih ciljeva vojna sredstva, kako je ukazao Klauzevic, nisu dovoljna. Potrebno je da Rusija bude ugrožena unutrašnjim problemima i raskolima. Bivši poljski predsednik Leh Valensa dramatično je saopštio da Zapad mora da preduzme radikalne mere, ukoliko misli da se izbori s Rusijom. „Opet ću vam reći, čak i ako Ukrajina dobije ovaj rat, za pet godina ćemo imati istu stvar, za deset godina ćemo videti da se pojavljuje još jedan Putin.

Dakle, danas moramo iznuditi promenu političkog sistema ili organizovati ustanak u Rusiji. U Rusiji postoji 60 nacija koje su nasilno pokorene, kao što su Ukrajinci danas. Moramo podići na ustanak ove narode koje je Rusija porobila. To je dugo i teško, ali moramo ili promeniti politički sistem Rusije ili smanjiti njeno stanovništvo na manje od 50 miliona ljudi“, objasnio je Valensa.

Njegova izjava jednim delom se nalazi u istoriji poljskih antiruskih ideja, ali vremenski se podudara sa panelom koji je 23. juna u Vašingtonu organizovala Helsinška komisija koja deluje u okviru OEBS, na temu Dekolonizacija Rusije. Moralni i strateški imperativ. Više od 45 godina, Komisija je pratila poštovanje Helsinškog sporazuma i promovisala sveobuhvatnu bezbednost kroz unapređenje ljudskih prava, demokratije i ekonomske, ekološke i vojne saradnje u regionu OEBS (57 zemalja). Učesnici panela bili su novinarka Fatima Tlis, predavačica Univerziteta u Bazelu Botakoz Kasimbekova, profesorka Državnog univerziteta za bezbednost Erika Marat, bivša članica ukrajinskog parlamenta Hana Hopko i američka spisateljica.

Organizatori su panel zamislili kao „ozbiljan obračun s ruskim imperijalizmom“ i potrebu da se Rusija „dekolonizuje“ kako bi postala „održivi akter u evropskoj bezbednosti i stabilnosti“. Kao naslednik Sovjetskog Saveza, koji je svoju kolonijalnu agendu sakrio u antiimperijalnu i antikapitalističku komunističku retoriku, Rusija tek treba da privuče odgovarajuću pažnju zbog svojih „doslednih i često brutalnih imperijalnih tendencija“.

„DEKOLONIZACIJA“ RUSIJE: Prema rečima organizatora brifinga, „varvarski rat Rusije u Ukrajini, a pre toga, u Siriji, Libiji, Gruziji i Čečeniji, pokazao je celom svetu zli imperijalni karakter Ruske Federacije“. Kremlj je optužen za brutalno suzbijanje nacionalnog identiteta „autohtonih neruskih nacija“, u vezi sa čime su zatražili „dekolonizaciju“ Rusije. Glavna stvar u toj dekolonizaciji je podela i dezintegracija Rusije. Autori najnovije ideje podele Rusije sugerišu da bi posle njene dekolonizacije „Rusku Republiku“ trebalo ostaviti otprilike u granicama delova Severozapadnog i Centralnog federalnog okruga.

Sve to razrada je projekta Prometej poljskog maršala Jozefa Pilsudskog, koji je u svom davnom memorandumu iz 1904. predlagao japanskoj vladi da u borbi protiv Rusije upotrebi brojne neruske nacije koje žive u basenima Baltika, Crnog i Kaspijskog mora, naglašavajući da će poljska nacija zbog svoje istorije, ljubavi ka slobodi i istorijskih događaja biti na vodećem mestu u toj borbi i pomoći emancipaciju potlačenih naroda u Rusiji.

Savremena suština ove ideje je da odvajanjem od azijskih teritorija Rusija izgubi svoj evroazijski karakter. Polazi se od geopolitike Halforda Makindera o „geografskom stožeru istorije“, samo što bi sada Centralna Azija trebalo da bude „klin“ koji će razdvojiti Rusiju i Kinu. Time bi jednim udarcem bile onemogućene i ambicije Kine da učestvuje u projektu Velike Evroazije, koji treba da zahvati ogromnu kontinentalnu ploču Kina + Rusija + Evropa. Velika Evroazija, međutim, širi se dalje na Veliki BRIKS. Ruski i kineski kapaciteti se dopunjuju. Kina ima najveću ekonomiju na svetu, Rusija, najveći nuklearni arsenal. Kina ima novca, ali joj trebaju fosilna goriva, Rusija ima fosilna goriva, ali joj je potreban novac. Zajedno, mogli bi da izgrade dedolarizovani finansijski sistem imun na zapadne sankcije.

Kina istina, manje prodaje Rusiji, ali kupuje od svog međunarodno izolovanog suseda veoma „visokim tempom“. Kineski uvoz iz Rusije skočio je za 56 odsto u junu u odnosu na isti mesec prošle godine, čemu treba dodati porast od 80 odsto u maju. Veliki deo toga su energetske potrebe Kine, posebno nafta i gas. Kineska carina je takođe najavila da će prestati da objavljuje podatke o uvozu prirodnog gasa iz Rusije, pozivajući se na „legitimne komercijalne interese uvoznika i izvoznika“, čime Kina, očigledno, namerava da se zaštiti od reakcija zapada zbog povećane kupovine energenata iz Rusije.

ASOCIJACIJA BRIKS SVE VEĆA: Nasuprot geopolitici fragmentacije, koja je, čini se bez uticaja i više shvaćena kao repriza jedne arhaične ideje, ruski odgovor je projekat novog geopolitičkog ukrupnjavanja preko širenja organizacije BRIKS država. Samo u poslednje dve nedelje, nekoliko veoma važnih centralnih regionalnih država zatražilo je članstvo u ovoj asocijaciji. Predsednica BRIKS, međunarodne asocijacije ekonomija u usponu, Purnima Anand izjavila je da Turska, Egipat i Saudijska Arabija žele da se pridruže ovoj grupi, koju čine Brazi, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika. Anand je navela da bi odluka o prijemu nekih od zemalja mogla da bude doneta tokom sledećeg samita 2023. Prethodno su Iran i Argentina podneli prijave za pristupanje toj organizaciji. Zanimljivo je da će predsednik Egipta Abdel Fatah El Sisi biti u zvaničnoj poseti Beogradu, od 19. do 21. jula, a poseta turskog predsednika Erdogana najavljena je za sledeći mesec.

Marš iranske čizme pred Belom kućom 2
Foto: EPA-EFE/ATEF SAFADI/POOL / POOL

Dok se američki predsednik nalazi na turneji po Bliskom Istoku, ruski predsednik ovu posetu osmatra iz neposredne blizine. Putin je bio u Teheranu, upravo istog dana kad je Bajden bio u Jerusalimu. Time su i na Bliskom Istoku SAD i Rusija demonstrirale da se nalaze na suprotinim polovima, a Rusija je poslala poruku Izraelu da ne prima dobro promenu kursa i sve snažnije izraelsko svrstavanje uz Ukrajinu. Iran će ove godine zvanično postati član šangajske petorke, na samitu u Samarkandu. Integracija Teherana u polje uticaja Istočne alijanse traje dugo i sistematski, a svetski mediji raspravljaju o novim alijansama koje dolaze posle konsolidacija veza unutar makroekonomskog trougla Rusija – Iran – Kina (koja je pre tri godine potpisala spektakularni sporazum o strateškom partnerstvu sa Iranom).

Ključni ekonomski aspekt je razvijen i već testiran transportni koridor sever – jug (INSTC), direktan konkurent subsankcionisanom tranzitu kroz Severno i Sredozemno more. On potpuno isključuje učešće EU, ali neizbežno u jednačinu uključuje Indiju. Uopšteno govoreći, angažovanje Teherana sa indijskim partnerima faktor je koji veoma povoljno snaži rusko učešće u sinhronizaciji Pekinga i NJu Delhija i daje značajne izglede za uključivanje Irana. Najspektakularnije su, međutim, najave vojna integracije. U moskovskim kuloarima sve češće se govori o tome da Iran, Rusija i Kina pripremaju vojne vežbe velikih razmera u Latinskoj Americi. Takav potez, bio bi geopolitička nuklearna bomba, jer je direktno usmeren protiv centra američke moći u poslednja dva veka i osporava njeno idejno jezgro – Monroovu doktrinu.

U vojnim manevrima – Snajperska granica, kojima će sredinom avgusta Venecuela biti domaćin, pored Ruske Federacije, Kine i Irana, učestvovaće još 10 zemalja. Ukoliko bi se zaista održala vojna parada neprijateljske alijanse koja ima goru reputaciju i od Trećeg rajha, pod prozorima Bele kuće, bilo bi to ekvivalentno Vašingtonskom kalifatu koji bi proglasile islamske države Levanta i Iraka. Zato nema sumnje da Amerika neće časiti ni časa da ovu ideju, kako zna i ume, saseče u korenu. Mnogima u svetu padalo je na pamet da napadnu Ameriku, ali nikome još da udari na Monroovu doktrinu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari