
Izbor Fridriha Merca za kancelara Nemačke u utorak ujutru na prvom glasanju trebalo je da okonča višemesečnu političku nestabilnost, od kolapsa vlade Olafa Šolca pre pola godine – što je samo po sebi reuzultat ogorčenih sukoba na vrhu, piše Gardijan.
Mnogi strahuju da bi ovo mogla biti poslednja šansa da se zadrži krajnje desničarska Alternativa za Nemačku (AfD).
Ali ponižavajući rezultat prvog glasanja kada je Merc postao prvi kandidat za kancelara koji nije uspeo da obezbedi potrebnu većinu u Bundestagu od Drugog svetskog rata bio je loš početak.
Pretpostavljalo se da će Merc dobiti podršku već na prvom glasanju ali su se, umesto toga, kockale pobunjene kolege iz njegove koalicije. Podržalo ga je samo 310 od 328 poslanika koalicije, manje od 316 potrebnih. U drugom glasanju nekoliko sati kasnije obezbeđena mu je podrška i za njega je glasalo 325 poslanika.
Ipak, iako je to bila bomba, prvo glasanje je samo razotkrilo osnovni problem. Savez između Mercovih konzervativaca i socijaldemokrata može biti poznat kao velika koalicija, ali je u praksi veoma skroman i nema realne alternative ako se raspadne.
Liderka AfD-a, Alis Vajdel, nije ni pokušala da sakrije svoje oduševljenje debaklom u Bundestagu, pozivajući na vanredne izbore.
Njena partija, koju je nemačka domaća obaveštajna agencija sada zvanično proglasila ekstremističkom, zauzela je drugo mesto na vanrednim izborima u februaru, i od tada se popela na prvo mesto u nekim anketama.
Zabrinutost se odnosi na pojavu toksičnog ciklusa. Kako podrška strankama centra opada, one su primorane da se još više približe jedna drugoj – čime se dodatno učvršćuje percepcija da predstavljaju jednu homogenu celinu koja guši svaku novu inicijativu usmerenu na stvarne potrebe običnih birača, i umesto toga trguju uticajem da bi postigle nezadovoljavajuće kompromise.
To bi, zauzvrat, moglo dodatno smanjiti podršku, jer birači mogu zaključiti da ekstremna desnica predstavlja jedinu stvarnu šansu za promene.
Niko ne tvrdi da je ovo jedinstveno za Nemačku, ali uspon AfD čini situaciju posebno opasnom, dok istorija te zemlje čini sve to dodatno uznemirujućim.
Politički sistem koji je bio zamišljen da obezbedi stabilnost ušao je u novo, nepredvidivo doba. Unutrašnje borbe Merca dodatno pogoršava oluja koja dolazi s druge strane Atlantika.
Trampova administracija otvoreno podstiče AfD i potkopava nemačku vladu. Američke carine ugrožavaju ionako oslabljenu privredu. Raspad američkih bezbednosnih garancija nadvija se nad čitavim kontinentom.
U tom kontekstu, zakletva Merca kao kancelara dočekana je s otvorenim olakšanjem i u ostatku Evrope. Najbolji mogući scenario bio bi da šok od utorka natera novog kancelara i članove njegove koalicije da preispitaju svoje stavove. Rešavanje njihovog nezadovoljstva zahtevaće empatiju, suptilnost i veštinu koju on još nije pokazao.
Njegova oštra retorika, u kombinaciji s političkom fleksibilnošću, često ga je činila drskim umesto pragmatičnim.
Odluka da ukine ograničenja na zaduživanje kako bi povećao troškove za odbranu bila je neophodna, ali je došla kao nagli zaokret koji je razbesneo članove njegove Hrišćansko-demokratske unije.
Oslanjanje na glasove AfD-a za donošenje rezolucije o bezbednosti granica bila je ozbiljna greška koja je prekršila posleratni tabu o saradnji s krajnjom desnicom.
Malo ko smatra da je on idealan lider za ovaj opasni trenutak – što pokazuju i njegovi loši rezultati u anketama. Ali sa toliko toga što je u igri, Nemačka ne može sebi da priušti neuspeh novog kancelara.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.