EPA/SAMUEL CORUM / POOLOd kada su Sjedinjene Američke Države i Izrael ušli u rat protiv Irana, možda nijedna osoba u Americi nije citirana češće kao kritičar tog sukoba od Trite Parsija, suosnivača istraživačkog centra američkog Kvinsi Instituta za odgovorno upravljanje.
U očima nekih unutar administracije Donalda Trampa, Parsi nije samo još jedan vašingtonski analitičar koji iznosi svoje mišljenje. Stejt department je pokrenuo istragu o Parsiju i mogao bi da pokuša da ga deportuje, prema američkim zvaničnicima i dokumentima u koje je uvid imao The Free Press.
Parsi je rođen u Iranu, odrastao u Švedskoj, živi u SAD više od 25 godina i ima zelenu kartu.
„Državni sekretar je bio veoma jasan“, rekao je jedan zvaničnik Trampove administracije o naporima Marka Rubija da se suprotstavi iranskom uticaju u SAD.
„Svako ko pokušava da potkopa SAD, mi to ozbiljno razmatramo“. To uključuje „ljude koji podržavaju naše protivnike i čiji rad doprinosi njihovoj agendi i potkopava našu bezbednost“.
Zvaničnici administracije su već započeli postupke deportacije protiv drugih nosilaca američke zelene karte koje smatraju da pomažu Iranu ili da su mu naklonjeni. U aprilu je Stejt department saopštio da su federalni agenti uhapsili rođaku i praunuku Kasema Sulejmanija, iranskog komandanta označenog kao terorista, koji je ubijen u vazdušnom napadu 2020. godine po nalogu Trampa.
Te žene se opiru deportaciji i poriču da su u srodstvu sa Sulejmanijem.
SAD su takođe poništile vizu ćerki Alija Laridžanija, vođe Vrhovnog saveta za nacionalnu bezbednost Irana, koji je ubijen u izraelskom vazdušnom napadu u martu.
Takođe u aprilu, federalni agenti su priveli i oduzeli zelene karte rođacima Masume Ebtakari, bivše liderke iranskog studentskog pokreta koji je 1979. zauzeo američku ambasadu u Teheranu i držao 52 Amerikanca kao taoce.
Ebtakari je zbog svojih oštrih govora dobila nadimak „Vrišteća Meri“. Njen sin i njegova porodica dobili su vize, a zatim i status zakonitog stalnog boravka tokom Obamine administracije, napisao je Rubio na mreži X.
Postoji i zabrinutost da Trampova administracija koristi pretnju deportacijom kako bi ućutkala kritičare rata. Advokat koji zastupa te žene rekao je da su njihova građanska prava i pravo na pravičan postupak očigledno povređeni.
„Ono što je ovde zabrinjavajuće jeste da administracija, preko državnog sekretara, može da iznese bilo kakvu optužbu protiv osobe sa zakonitim stalnim boravkom, da joj oduzme pravni status i pokrene postupak uklanjanja iz Sjedinjenih Država bez ijednog dokaza“, rekao je advokat Sem Faragala za The Free Press. Dve žene traže da budu puštene iz pritvorskog centra u Teksasu kako bi nastavile borbu protiv naloga za deportaciju.
Američka vlada ima ovlašćenje, prema saveznim imigracionim zakonima, da deportuje svakog nedržavljanina koji bi mogao da stvori „potencijalno ozbiljne negativne posledice po spoljnu politiku Sjedinjenih Država“.
Prošle godine Rubio je tvrdio da jedna odredba zakona omogućava državnom sekretaru da „lično utvrdi da bi prisustvo ili aktivnosti stranca ugrozili važan interes američke spoljne politike“, čak i kada su ono što ta osoba govori ili veruje u potpunosti legalni.
Rubio je to tvrdio u okviru pokušaja vlade da deportuje Mahmuda Halila, studenta Univerziteta Kolumbija koji je bio jedan od lidera protesta protiv Izraela. Odluka apelacionog suda ovog meseca omogućava vladi da ga zadrži u pritvoru i pokuša da ga deportuje, ali je pritvor privremeno obustavljen dok on traži da Vrhovni sud preuzme njegov slučaj.
Parsi (51), dugo izaziva nezadovoljstvo mnogih Iranaca-Amerikanaca, koji smatraju da on koristi svoj boravišni status i legitimitet u SAD kako bi pojačavao poruke režima. Neki republikanci i aktivisti protiv režima godinama pokušavaju da se bave Parsijem.
Godine 2020. senatori Tom Koton iz Arkanzasa, Majk Braun iz Indijane i Ted Kruz iz Teksasa izjavili su da je jedna organizacija koju je Parsi osnovao početkom 2000-ih i koja je podržavala diplomatsko približavanje Vašingtona i Teherana „u SAD pojačavala propagandu režima“. Ta organizacija se zove Nacionalni Iransko-američki savet (NIAC). Ta tri zakonodavca tražila su istragu Ministarstva pravde kako bi se utvrdilo da li NIAC ilegalno deluje kao neregistrovani strani agent. Nikakva istraga niti sprovedene mere nikada nisu zvanično objavljene.
Parsi je uvek negirao bilo kakvu krivicu i odbacio kritike kao pokušaj ućutkivanja svakoga ko se usudi da se suprotstavi politici Trampove administracije prema Iranu.
NIAC je pismo američkih senatora nazvao „makartističkim targetiranjem iranske američke organizacije za građanska prava“ i naveo da predstavlja važan glas onih koji ne žele rat u svojoj domovini.
Međutim, Parsi i ljudi bliski njemu očigledno vide istragu Stejt departmenta kao ozbiljnu pretnju. Izvršna direktorka Instituta Kvinsi, Lora Lampe, obavestila je u aprilu zaposlene i finansijere tog instituta da je njegov predsednik prihvatio njen zahtev da se „pokriju pravni troškovi pripreme za — i ako bude potrebno, borbe protiv — pokušaja deportacije Trite“, prema memorandumu koji je pregledao The Free Press.
U memorandumu se navodi da Quincy u tom trenutku angažuje advokata za imigraciono pravo koji je „savetovao da odmah pripremimo zahtev za habeas corpus koji bi bio spreman ako bi Parsi bio iznenada pritvoren od strane imigracionih vlasti“.
Lampe je za deo nadzora nad Parsijem okrivila i desničarsku influenserku Lauru Lumer, čiji online napadi ciljaju ljude za koje smatra da su nelojalni predsedniku. U objavi na mreži X u aprilu, Lumer je optužila Parsija da je „portprol iranskog režima“ koji je koristio Kvinsi i NIAC „da plasira proiranske poruke režima“. U maju je napisala da su „njegovi dani u našoj zemlji odbrojani“.
Online peticija koju je pokrenuo rođeni Iranac istraživač i aktivista Afšin Kamjabi, u kojoj se tvrdi da bi Parsi trebalo da bude deportovan jer je pomagao iransku informacionu ratnu kampanju, prikupila je više od 81.000 potpisa.
Portparol Stejt departmenta rekao je da ne može da komentariše imigracioni status Parsija niti bilo kog drugog nosioca američke zelene karte.
Od svog osnivanja 2019. godine, Kvinci se zalaže za smanjenje američkog vojnog prisustva širom sveta i za okončanje onoga što naziva „večitim ratovima“ Vašingtona na Bliskom istoku.
Ovaj istraživački centar takođe promoviše blaži pristup tradicionalnim američkim protivnicima poput Kine i Rusije. Takođe se snažno zalaže da SAD smanje vojnu podršku Izraelu.
Parsi je u jednom podkastu prošlog meseca rekao da je pokrenuo Kvinsi sa ambicioznim ciljem „promene velike strategije Sjedinjenih Država“ kako bi se „državna politika fokusirala na diplomatiju i vojno uzdržavanje“.
Strategija instituta Kvinsi uključuje delovanje i na levicu i na desnicu američke politike, a Parsi je u tome bio veoma uspešan.
Godine 2024, mnogi zagovornici tvrde linije prema Iranu i kritičari Parsija bili su iznenađeni kada je Džej Di Vens, tada senator iz Ohaja, održao veliki govor o spoljnoj politici na konferenciji koju su zajednički organizovali institut Kvinsi i Američki konzervativci. Parsi je sedeo u prvom redu.
Parsi i NIAC su tvrdili da Iran može postati saveznik SAD uprkos dugoj istoriji antiameričke retorike i nasilja.
Parsi je posetio Belu kuću više od 30 puta pre nego što je nuklearni sporazum između SAD i Irana postignut 2015. godine, prema evidenciji poseta. Sebe je javno opisivao kao „neformalnog“ savetnika u pregovorima. Visoki zvaničnici Obamine administracije učestvovali su na konferencijama NIAC-a, a organizacija je postala deo mreže think tankova i uticajnih aktera koje je Ben Rods, Obamin zamenik savetnika za nacionalnu bezbednost, nazvao „eho-komorom“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


