ljudi secanja

Mao i Dilan u Petoj beogradskoj

Baš sam bio baksuz na samom početku školovanja. Nakon prvog pismenog zadatka u prvom razredu, dobio sam i prvu ocenu. Bila je tri na četiri.

Život je radost koja izmiče

Sunčana ulica je prva i prava slika mog života. Ulica i sunce: dva neizbežna amblema. Jedan astralan, nepromenljiv, nedohvatljiv; drugi ljudski, podesiv, pristupačan. Bizarno prožimanje.

Ljudi se dele na Sokrate i svinje

Jednom sam se setio reči iz Hegelove „Filozofije istorije“: „Ako su želje ono što narode nagoni na delovanje, takva dela iščezavaju bez traga ili su njihovi tragovi samo propast i razaranje.

Retro Priština

ALAT IZ PROŠLOSTI, korodirao, zastareo, nepodesan za trenutnu efikasnu upotrebu, u ličnom smislu najčešće je to osveta, u kolektivnom – istorija.

Čovjek iz nepostojeće zemlje

Prošlost je vjerojatno kao i svakom piscu pitanje svih pitanja, prva i istinska opsesija. Nije slučajno. Proust je od sjećanja izmislio vlastiti književni žanr i pravac.

Svetovi nestaju, drugi se rađaju

Pisac živi od prošlosti, od nje stvara svoje knjige, on je zamišlja i izmišlja. Inače volim da razmišljam o nečemu što je bilo, da preispitujem svoj postupak, da analiziram razgovor i da od svega toga pravim priče.

Kratki roman o ratu s celim svetom

Veliki sam ljubitelj istorije, fasciniran sam onim što je bilo mnogo više nego onim što će biti, tako je bilo oduvek.

Pokušaj unošenja spokoja u nemirne duše

Moj odnos prema povijesti gotovo da u potpunosti slijedi onu briljantnu misao G. Flauberta o prokletstvu vremena, o tome da nas već sama pomisao na budućnost zabrinjava, jer nas naše prošlosti svjesno vuku unazad, pa je stoga razumljivo što nam sadašnjost nepovratno klizi iz ruku.

U stadu je toplo, ali smrdi

Rođen sam u malom selu Čista Vlaka, četrdesetak kilometara udaljenom od Nikšića. Tada je u šest kuća živjelo oko pedeset osoba, a danas svega pet.

Godo, to sve treperi!

Moji kraći ili duži susreti i razgovori sa Dušanom Matićem trajali su već nekoliko godina, još od našeg prvog viđenja 1948. na prijemnom ispitu za Pozorišnu akademiju.

Nemam ni zavičaj, ni sportski klub, ni regiju, ni naciju …

Nekako me u životu nije privlačilo sjećati se svojeg životnog toka, najvjerojatnije iz straha da bi se nekako nametnulo da se, kako se to kaže, „podvuče crtu“, napravi „bilancu“ – a ne vjerujem da bi od mojeg života takvim uokvirivanjem ispalo nešto smisleno.

PrvaPoslednja