Dolazak u dva talasa

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (7)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

 Taj prvi talas je moguće opisati kao prebacivanje grupa arapskih dobrovoljaca iz Afganistana i Pakistana u Bosnu i Hercegovinu. Drugi talas započinje kao kolektivni napor brojnih grupa, pokreta i država u islamskom svijetu, nakon hadža 1994. i gotovo istovremenog otvaranja puteva prema srednjoj Bosni. Za oba talasa je prethodno dato religijsko odobrenje najviših islamskih autoriteta u određenim zemljama.

Nakon što su Al-Hawali i Al-Awdah uhapšeni, Osama bin Laden je formirao Savjet za fetve. “Kada je saudijska vlada pogriješila u progonu svih glasova učenjaka i onih koji se pozivaju na islam, bio sam prinuđen, posebno nakon što je vlada spriječila šejha Al-Awdu i šejha Al-Hawalija i druge učenjake, da ponesem moj mali dio dužnosti u naređivanju dobra i zabranjivanju zla. U saradnji s nekom braćom, uspostavili smo komitet i počeli da objavljujemo deklaracije”, rekao je kasnije Bin Laden. Objašnjavajući razloge upućivanja mudžahedina (kao gariba) u Bosnu, Bin Laden je rekao da je njihov odlazak u Bosnu, Čečeniju, Tadžikistan i druge zemlje “ništa drugo nego izvršenje njihove dužnosti, jer mi vjerujemo da su ove države dio islamskog svijeta. Stoga svaki čin agresije protiv bilo koje od ovih zemalja predstavlja dužnost muslimanima da pošalju dovoljno svojih sinova da se bore protiv te agresije”.

O konceptu “islamske dužnosti” pomaganja onima koji stradavaju samo zbog toga što su muslimani, govorio je i Abdulaziz “Riđobradi” , kao nesporni prvi komandant (emir) stranih islamskih dobrovoljaca. Stigao je u srednju Bosnu u augustu 1992. Abdulaziz je potvrdio da je prvo stigao u BiH kako bi provjerio da ove “muslimane ubijaju samo zbog toga što su muslimani a ne iz nekog drugog razloga, što su Bosna ili nešto drugo”. Nakon što se uvjerio da je to što su muslimani razlog njihova stradanja, Abdulaziz je odlučio da je dužnost mudžahedina da pomognu njihovu odbranu.

Prema tumačenju koje je sam dao, Abdulaziz je u BiH stigao još sa četvoricom boraca iz Afganistana. ‘Riđobradi’ je zatražio mišljenje nekolicine islamskih učenjaka iz Saudijske Arabije i zemalja Zaljeva o džihadu u Bosni. Svi su podržali tumačenje da je odbrana muslimana, koji su progonjeni zbog toga što su muslimani, njihova vjerska dužnost. Za samu BiH od ključnog je značaja da su i službena ulema i njena islamska opozicija podržavale džihad u Bosni. U američkoj istrazi, “Riđobradi” (šejh Abdulaziz) je identifikovan kao Abdurahman Al Dosari, rođen 1942. u Saudijskoj Arabiji. U Zagrebu u augustu 1992. “Riđobradi” je imao sastanak s izaslanikom kojeg je uputio Osama bin Laden iz Sudana.

Iz Sudana je stigla jedna od ponuda za upućivanje stranih islamskih dobrovoljaca u Bosnu. Kao gost sudanske vlade, u Khartoumu je boravio Osama bin Laden. Zatražio je od svog domaćina, Hasana Turabija, pomoć da uspostavi kontakte u Bosni. To nije bila molba koju je vodstvo bosanskih muslimana moglo odbiti. Jedan od Turabijevih saradnika, dr. Fatih al Hassanein, u to vrijeme je za sebe tvrdio da je pravi “ministar finansija u vladi Alije Izetbegovića”. Vodio je međunarodnu nevladinu organizaciju Third World Relief Agency, sa sjedištem u Beču i redovno, u diplomatskom automobilu sudanske ambasade u Beču, donosio do Zagreba kofere novca.

Bin Ladenov izaslanik zvao se Jamal Ahmed al-Fadl. Postao je svjedokom američke vlade, detaljno opisujući svoj put u Zagreb, u kome se sreo sa “Riđobradim” Azizom, Ebu Zubejrom el-Madanijem, te predstavnicima dvije islamske humanitarne organizacije, BIF (Benevolence International Foundation) i TWRA. Njegovo svjedočenje je korišteno kao dio dokaznog materijala u procesu američke vlade protiv Enaama Arnaouta, osnivača i direktora BIF: “U jesen 1992, Al Qaida je uputila svog predstavnika iz Sudana u Zagreb, kako bi prikupio informacije za Bin Ladena o Bosni i o izgledima za Al Qaidin biznis u Hrvatskoj. Član Al Qaide je putovao u Zagreb, gdje se sreo sa različitim ljudima, uključujući optuženog Arnaouta, kao i dvojicu drugih pripadnika Al Qaide, Abdulrahmana al-Dosarija i Ebu Zubejra el-Madanija, Bin Ladenovog rođaka. Dosari je savjetovao da Al Qaida uspostavi svoj kamp za obuku u Bosni, izgradi odnose sa stranim humanitarnim organizacijama i uspostavi svoje biznise, kako bi podržala Al Qaidu ekonomski. Dosari je naglasio da je Al Qaidin cilj u Bosni uspostavljanje baze za operacije u Evropi protiv Al Qaidinog istinskog neprijatelja, Sjedinjenih Država”.

Prema dokaznom materijalu američke vlade, izaslanik Al Qaide se tokom ovog putovanja sreo i s predstavnicima TWRA, koju je vodio Fatih Hassanein. Narednih godina su i Fatih Hassanein, njegov brat Sukarno Hassanein i Enaam Arnaout postali državljani BiH, dok se „Riđobradi“ vratio u Saudijsku Arabiju.

El Fatih Hassanein je primljen u državljanstvo odlukom Generalnog konzulata Republike BiH u Istanbulu od 25. decembra 1995. Prijavio je 19. aprila boravak na adresi u Sarajevu i potom 20. aprila dobio ličnu kartu. Nakon toga je 24. aprila dobio BiH pasoš. Posljednji put govorio je javno u Sarajevu 10. jula 1999. Sjedio je na trećoj skupštini organizacije “Mladih muslimana”, samo par stolica dalje od tadašnjeg ministra policije, Mehmeda Žilića. Iako su mu svi prisutni odavali posebnu počast, kratko je govorio.”Meni je čast što stojim ispred vas. Bolje je i za mene i za vas da ne govorim mnogo”, rekao je dr Fatih Hassanein, ratni “ministar finansija u sjeni”. Njegov brat, Sukarno Hassanein dobio je državljanstvo BiH prije njega.

Enaam Arnaout je dobio državljanstvo BiH na osnovu odluke MUP Republike BiH od 24. januara 1996. Oženio se u Zenici 16. januara 1996. državljankom BiH A. B. Potom je prijavio boravište na jednoj, pa drugoj adresi u Sarajevu. Dobio je pasoše BiH u martu 1996. i potom u augustu 1999. Njih trojica su postali u narednim godinama nesumnjivo najznačajnije ličnosti nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini, a TWRA i BIF su postali najznačajnije nevladine organizacije.

Nastavlja se