Nakon inicijative da Viktor Elek dobije ulicu u Zrenjaninu, saznalo se da ona već postoji 1Footo: M.P./Danas

Viktor Elek, slovački Jevrejin, koji je bio direktor Fabrike šećera u Bečkereku i živeo u ovom gradu od 1911. do 1941. godine i dalje se pamti i rado spominje iako ni njega ni fabrike šećera odavno nema.

Elek je stradao odmah po okupaciji grada u Drugom svetskom ratu, kada je svirepo pogubljen od strane fašista, samo zato što je bio Jevrejin. Fabriku, koju je podigla ondašnja vlast, uništile su čuvene srpske privatizacije.

Elekovo ime sada se ponovo spominje u javnosti, a povod je inicijativa Pokreta za obnovu Kraljevine Srbije da jedna ulica u Zrenjaninu dobije ime po ovom čoveku.

Ipak, Elek već ima ulicu i to na periferiji Zrenjanina, kao i Sebastijan Kracajzen, osnivač pivare 1745. godine i Franc Paul Plajc, osnivač prve štamparije u nekadašnjem Bečkereku, potvrđeno je Danasu nakon pisanja o tome da je Pokret za obnovu kraljevine Srbije pokrenuo inicijativu da jedna ulica u ovom gradu dobije naziv po slovačkom Jevrejinu Eleku.

Reč je o novoformiranim ulicama u ataru naselja Gradnulica-guvno, pored trase nove obilaznice i u blizini Fazanske šume, gde su smeštene vikendice.

Kako objašnjavaju u MZ Šumica, koja raspolaže podacima za ovo naselje, trebalo je imenovati osam novih ulica.

„Ulice su trenutno neizgrađene ali su ispracelisane i vrlo verovatno da će se ovde grad širiti“, objašnjava sekretar MZ Šumica Robert Sabo, koji je i predsednik Društva Nemaca u Zrenjaninu i član Nacionalnog saveta Nemaca.

Objašnjava i kako je došlo do toga da te nove ulice dobiju imena, pa su čak i ucrtane u plan grada što se može proveriti i preko Geografsko informacionog sistema, gde se vidi da one izlaze na Prvomajsku ulicu.

„Kad su formirane ulice dobili smo u mesnoj zajednici zaduženje da vidimo koje bi nazive nosile, a ja sam imao tu čast da predložim da jedna ulica bude Elekova, po starom direktoru fabrike šećera. Jednoj ulici dali smo ime Paul Plajc, po osnivaču prve štamparije, u nekadašnjem Bečkereku, a jedna je dobila ime po prvom pivaru Sebastijanu Kracajzenu“, objašnjava za Danas Robert Sabo.

Kako kaže, među novim nazivima ulica su i Fazanska, Cvetna, Livadska….

A ko je bio Viktor Elek ?

Prema istroijskim podacima do kojih su došli istoričar umetnosti Dejan Vorgić i istoričar dr Filip Krčmar, Viktor Elek rođen je 1872. godine u Diosegu, današnje Sladkovičovo, Trnavski kraj, okrug Galant u jugozapadnoj Slovačkoj.

Radio je na jednom gazdinstvu za uzgoj šećerne repe, a po osnivanju fabrike šećera u Velikom Bečkereku, 1911. godine dobio je poziv njenih osnivača da stupi u službu kao šef biroa, odnosno vođa organizacione i komercijalne službe.

Godine 1914. godine unapređen je u pomoćnika direktora, a posle godinu dana za direktora sa velikim ovlašćenjima i na tom mestu ostaće godinama, sve do pogubljenja 1941. godine.

Nakon inicijative da Viktor Elek dobije ulicu u Zrenjaninu, saznalo se da ona već postoji 2
Foto: Banateka

Bio je oženjen Elom, čija sudbina nije poznata nakon rata dok se zna da je njegova ćerka Lili preživela i bavila se hotelijerstvom u Čehoslovačkoj.

Elek je kao direktor bečkerečke šećerane pomagao rad brojnih humanitarnih, nacionalnih i drugih udruženja. Od strane pojedinih političara često je bio prozivan da drži monopol nad gradskom i banatskom privredom, usled čega „srpski seljak trpi štetu“.

Naročito je bio kritikovan od strane Narodne radikalne stranke, koja je u njemu videla jednog od glavnih krivaca za stagnaciju i propadanje srpske privrede u novonastaloj državi.

Za svoje zasluge i doprinos koji je dao međuratnom privrednom životu, na predlog Ministra trgovine i industrije odlikovan je Ordenom svetog Save III stepena 1937. godine.

Viktor Elek je prva žrtva fašističkog terora u Petrovgradu, na samom početku nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu.

Njegova smrt detaljno je opisana u knjizi Đ. Momčilovića „Zrenjaninske vatre. Zrenjanin u ratu i revoluciji“ iz 1987. godine, gde se kaže: „Optuživali su ga da je imao loš odnos prema mađarskim i nemačkim radnicima i osoblju u fabrici. Zato su ga među prvim Jevrejima osudili na smrt javnim vešanjem. Tu kaznu su izveli na Bagljašu 24. aprila 1941. godine“.

Više vesti iz ovog grada čitajte na sledećem linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari