Suđenje za tragediju u lučanskoj vojnoj fabrici: Veštak procenio da je u magacinu bilo mnogo više baruta, nego što je to dozvoljeno 1Fabrika "Milan Blagojević", mesto nesreće/Foto: N. Kovačević

U Osnovnom sudu u Ivanjici je nastavljeno  suđenje rukovodiocima fabrike „Milan Blagojević-Namenska“ u Lučanima za smrt dvojice radnika koji su, 14. jula 2017. godine, nastradali u tom preduzeću.

Za smrt Milomira Milivojevića (25) i Milojka Ignjatovića (55), sudi se Vladimiru Lončareviću, rukovodiocu pogona Raketna goriva, i Tomu Stojiću, rukovodiocu sektora Bezbednost i zaštita na radu.

Osim njih, optužen je bio Radoš Milovanović (78), generalni direktor fabike u vreme te tragedije, ali protiv njega je obustavljen postupak, jer je preminuo u aprilu prošle godine.

Tokom suđenja, Dragan Radmilac iz Beograda, koga je sud angažovao da ponudi superveštačenje, jer sadržaji dva ranija izveštaja veštaka nisu bila u potpunosti usklađena, pojašnjavao je svoje ocene na pitanja stranaka u tom postupku.

On je naveo da se požar dogodio ispred priručnog magacina u dograđenom delu objekta Е-03 paljenjem tehnološkog barutnog otpatka u jednom od osam kartonskih buradi i to, najverovatnije, „prilikom manipulacije sa kartonskim buretom tokom istovara“.

Mišljenja je da se ne može utvrditi tаčan položaj bureta u kome је došlo do paljenja baruta, niti to da li je bure bilo na elektrovozilu, spušteno na asfalt ili na metalnu kanalizacionu rešetku.

Na osnovu materijalnih tragova, ocenio je, „ne može se utvrditi tačan uzrok požara, odnosno izvor toplote koja je upalila barutni otpadak“, ali da se, kao izvor toplote, „mogu isključiti otvoreni plamen, užareni predmet, varnica statičkog elektriciteta, električna struja, atmosfersko pražnjenje elektriciteta i sunčeva svetlost“.

„Ne može se“, dodao je, „isključiti udar, trenje i samozapaljenje“ i objasnio da tragovi na licu mesta dokazuju da se „nije dogodila eksplozija, već požar“, na šta ukazuju, istakao je, „nekarakteristična oštećenja unutar objekta i aktiviranje automatske protivpožarne instalacije“.

Radmilac je zaključio da je u priručnom magacinu objekta Е-ОЗА  u trenutku izbljanja požara, „bilo više baruta, nego što je to dozvoljeno, ali da tačnu količinu nije mogao precizno da utvrdi, jer o tome ne postoji evidencija“.

On je naveo da mu je poznato da je na tabli ispred ulaza u magacin bilo napisano „450 kilograma“. Na osnovu ranijih izjava svedoka, procenio je da je, tragičnog dana, u magacinu bilo „između 1.164 i  1.455 kilograma baruta“, kao i dodatna količina u tri kartonska bureta unutar magacina, 11 takvih buradi i četiri metalna sanduka ispred tog objekta.

Kartonska burad su, naveo je, potpuno izgorela i zbog toga bilo moguće utvrditi koliko je u njima bilo baruta.

Takođe, zaključio je da načini utovara, istovara i penošenje ambalaže sa otadnim barutom „nisu detaljno propisani i opisani“, kao i to da „ispred objekta Е-03 nema tuševa ili bazena sa vodom ili azbestnih pokrivača za gašenje zapaljene odeće гadnika“.

On je potvrdio ranije izjave svedoka o tome da „objekat E-03 nema ni građevinsku, ni uporebnu dozvolu“, već da je 2018. godine pokrenut proces njegovog ozakonjenja.

Uskoro presuda

Suđenje, koje je počelo 3. oktobra 2019. godine i privuklo veliku pažnju javnosti, trebalo bi uskoro da se završi. Sudija Ljubiša Tomićević je prihvatio predlog stranaka i branilaca da se, zbog pripreme i davanja završnih reči, naredni pretres održi 11. aprila. Nakon toga, trebao bi da usledi presuda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari