Photo: M.M./ATAImagesTužilaštvo bi trebalo da reaguje zbog postavljanja skulpture “Terazije“ na Terazijama u centru Beograda, jer javnost i dalje ne zna ko je naručio projekat, koliko je plaćen i po kom postupku je realizovan. Takvo skrivanje informacija, ocenjuje jedan od sagovornika Danasa, dovoljan je razlog da tužilaštvo proveri da li je bilo zloupotrebe javnog novca.
Iako je misteriozni “kantar“ postavljen usred jednog od najprometnijih gradskih trgova, i dalje nisu dostupne ni najosnovnije informacije o njegovom finansiranju, izvođaču i proceduri po kojoj je dospeo na Terazije. Upravo zbog toga, umesto odgovora, otvaraju se nova pitanja o zakonitosti čitavog postupka.
Predsednik Uspravne Srbije (US) Dragan Dobrašinović ocenjuje da nepostojanje podataka o skulpturi “Terazije“ na Portalu javnih nabavki upućuje na to da postupak javne nabavke nije sproveden na transparentan način, što, kako navodi, može predstavljati problem u smislu zakonitosti.
“Ako ga nema na portalu, to znači da nema nabavke. A ako nema nabavke, onda je to protivzakonito, jer to nije nešto što bi bilo izuzeto bilo kojim zakonom, lex specialisom ili bilo kojim drugim propisom iz oblasti javnih nabavki, dakle, ovo je klasično divljaštvo“, kaže Dobrašinović.
On ističe da bi svi podaci morali da budu javno dostupni, posebno kada je reč o poslu koji, kako procenjuje, vredi više desetina hiljada evra.
“Po Zakonu o javnim nabavkama sve mora da bude na portalu. Ovde mi nemamo osnovne informacije, ne znamo kako je ugovoreno, ne znamo ko je naručilac, ne znamo ko je izvođač radova“, navodi on.
Dobrašinović dodaje da se ne zna ni da li je projekat naručio Grad Beograd ili je u pitanju neka druga forma finansiranja. Prema njegovim rečima, upravo odsustvo tih osnovnih informacija predstavlja signal za reakciju nadležnih organa.
“Tužilaštvo bi trebalo da pokrene postupak po službenoj dužnosti, jer to je nešto što svi vide, nije to nešto što je njima nepoznato, ovo vidi i zna svaki građanin najzabitijeg sela u Srbiji, znači, zna i nadležni javni tužilac iz Beograda. Tužilac bi mogao da pokrene postupak zbog sumnje na zloupotrebu sredstava”, navodi Dobrasinović.
On ističe da je praksa pokazala da se “crvene lampice“ pale upravo u situacijama kada nema podataka o ceni, naručiocu i izvođaču, jer to, kako kaže, često ukazuje na potencijalne zloupotrebe u sistemu javnih nabavki.
“Znamo koliko koštaju Rafali, znamo koliko koštaju oni kineski odbrambeni sistemi, odnosno, znaćemo verovatno, ali ne znamo koliko košta kantar na Terazijama, i ne znamo koliko košta spomenik Stefanu Nemanji. To je van svake logike,” zaključuje Dobrašinović.
Osnovni cilj Zakona o javnim nabavkama je obezbeđivanje transparentnosti, konkurencije i jednakog tretmana ponuđača, kao i sprečavanje zloupotreba i korupcije. U većini slučajeva, svi postupci i ugovori moraju biti javno objavljeni na Portalu javnih nabavki. Upravo zato se objavljivanje podataka smatra ključnim mehanizmom javnog nadzora nad trošenjem novca svih građana.

Direktor centra za lokalnu samoupravu Nikola Jovanović kaže za Danas da se ne zna sa koje je pozicije plaćena skulptura, ali smatra da će pasti na teret grada. Kako kaže, ovde cena nije ključni problem, jer se ne radi o nekoj kapitalnoj investiciji niti umetničkom delu.
“Ovde je problem što jedan čovek, bez znanja i ukusa, radi stvari protivno svim gradskim procedurama i pravilima, isključivo prema svom nahođenju i ćeifu”, kaže Jovanović.
On dodaje da postavljanju bilo kakve skulpture u gradu mora da prethodi gradska odluka, saglasnost Komisije za spomenike i sproveden konkurs, a tek potom i sama realizacija.
“Ovde problem nije korupcija, već bahatost, neukus i kršenje gradskih propisa,” kaže on.
Kako navodi Jovanović, predsednik Skupštine grada i funkcioner SPS-a, Nikola Nikodijević, usprotivio se prvobitnoj ideji gradonačelnika Aleksandra Šapića da na toj lokaciji bude postavljena skulptutra Draže Mihailovića, nakon čega je od te ideje odustao.
Postavljanje bilo kakve skulpture u javnom prostoru, prema važećim procedurama, podrazumeva prethodno donošenje gradske odluke, dobijanje saglasnosti Komisije za spomenike, kao i sprovođenje odgovarajućeg javnog ili umetničkog konkursa. Tek nakon ispunjavanja ovih koraka može uslediti realizacija projekta na terenu. Ovakav redosled, kako navode sagovornici, uveden je kako bi se obezbedila kontrola, stručna procena i transparentnost u odlučivanju o sadržajima koji trajno oblikuju javni prostor grada.
Bivši član Komisije za izgradnju i postavljanje spomenika Nenad Lajbenšerger nezvanično saznaje da postavljanje skulpture nije razmatrala Komisija Grada Beograda za podizanje spomenika, takođe dodaje da dodatnu nedoumicu predstavlja to što nije jasno kako je ova instalacija pravno okarakterisana.
“Problem je nedostatak dokumentacije, ali i to što ne znamo da li je ovo uopšte skulptura ili je tretirano kao deo urbanog mobilijara. Ako je predstavljeno kao mobilijar, poput ukrasne klupe ili žardinjere, moguće je da je na taj način i postavljeno. Međutim, bez dokumentacije to je nemoguće utvrditi, zbog čega je ceo postupak ostao nedorečen“, kaže on.
Dok ostaje nejasno po kom pravnom osnovu je skulptura postavljena i da li je uopšte tretirana kao spomenik ili deo urbanog mobilijara, iz opozicije poručuju da će pokušati da dođu do odgovora koristeći sve raspoložive pravne i institucionalne mehanizme.
Odbornica Zeleno-levog fronta u Skupštini grada Beograda Natalija Stojmenović navodi da će opozicija iskoristiti sve pravne i institucionalne mehanizme kako bi utvrdila na koji način je finansirana i postavljena skulptura na Terazijama.
“Ne očekujemo da će se nužno utvrditi odgovornost, ali želimo da ostane trag i da niko ne može da kaže da nije znao šta se dešava. Kada ova vlast bude smenjena, niko neće pobeći od odgovornosti“, navodi ona.
Osvrćući se na stanje u oblasti javnih nabavki, Stojmenović podseća da je Državna revizorska institucija utvrdila da u 74 odsto slučajeva sistem kontrole javnih nabavki u Beogradu ne funkcioniše kako treba, što, kako kaže, otvara prostor za ozbiljne nepravilnosti.
“SNS i SPS su odomaćili nepostojanje kontrole kako bi se trošile milijarde kroz nepravilne javne nabavke, tendere koji se unapred crtaju za poznate firme, zaobilaženje zakonskih procedura i ugovore koji se zaključuju suprotno propisima“, zaključuje Stojmenović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


