Ima li nade za državu bez nasilja: Dva skupa jedne Srbije 1foto: Vojin Radovanović; Foto: Beta/Miloš Miškov

U petak miting SNS “Srbija nade”, u subotu protest “Srbija protiv nasilja” kojim opozicija i građani traže odgovornost vlasti za sveprisutnost nasilja u društvu.

Dva skupa – jedna Srbija, iako se na prvi pogled tako ne čini. Ni po načinu organizacije, energiji na skupovima, onome što je nakon skupova ostalo na ulicama, porukama…

Za Vučićev miting korišćen je čitav državni aparat, dok je opozicionim grupacijama koje su zvanični organizatori protesta čak i falilo organizacije i plana. Samo kišobrani, bina i kamion. Viđaju se i ljudi sa šajkačama i oni koji trobojku s petokrakom. Na tome se, na malom, vidi jedinstvo građana, bez obzira na ideološke razlike.

Slika je u petak bila sumorna, ali je subota pokazala da kiša, koja je oba dana lila, nije uzrok toga. Prosto, kad se pogledaju izrazi lica mnogih koji su došli na Vučićev oproštaj od stranke, jasno je bilo da je manjina tu potpuno svojom voljom, da je zaista malo onih koji iskreno podržavaju predsednika.

Sušta suprotnost “Srbiji protiv nasilja”, gde nije bilo nikog ko je građane “isterivao” da po kiši protestuju. Nosili su cveće, u pomen nastradalima u dva masovna ubistva. Imena žrtava. I javne ličnosti bili su “obični građani”.

Građani koji se bore protiv nasilja optuženi su sa skupa u petak da su oni ti koji dele društvo. Odnosno još gore – da se njima manipuliše, ko da ne znaju šta vide i čuju. “Ne verujte svojim očima i ušima”, mogao bi biti slogan Vučićevog pokreta za državu.

Sami protesti “Srbija protiv nasilja” ne treba da dovedu do smene Vučića. Taj zadatak treba prepustiti nekim daljim procesima. Skup ima zahteve, reklo bi se preopširne, ali oni postoje i takvi-kakvi su motivišu građane da izlaze na ulice iz sedmice u sedmicu. Opozicija da nema zabludu – niko tu nije jer lično zbog bilo koga od njih, zbog bilo koje stranke. Ljudi izlaze zbog svoje tuge, besa, straha, nezadovoljstva. Na opoziciji je da to kanališe, kako bi ti izlasci bili svrsishodni.

Sve dok Srbija ne bude samo jedna, do tada ovde neće biti ni društva, a samim tim ni bilo kakve šanse da smanjenjem polarizacije koja neupitno utiče na povećanje nasilja i nasilnog narativa.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari