Kako su Vučić i Srbija od najuglednijih u svetu dospeli do toga da ih svi godinama lažu i varaju? 1(BETAPHOTO/Kabinet predsednika Severne Makedonije)

Aktuelni režim i mediji njemu bliski bombardovali su javnost godinama unazad da je Srbiji od kako je Aleksandar Vučić premijer i predsednik ugled podignut na najviši nivo u odnosu na period prethodne vlasti.

Vučićeva putovanja i susreti sa najvišim zvaničnicima zemalja sveta u poslednjih desetak godina bili su dokaz tog ugleda i napretka Srbije i teško je ne setiti se njegovih izjava o tome koliko puta se video sa predsednicima Rusije, SAD i Kine.

Čak se i danas na sajtu Vucic.rs u rubrici međunarodni ugled mogu naći podaci iz 2019. prema kojima je Vučić kao predsednik posetio više od 30 država, neke i po više puta.

Kako se navodi, od 2015. do 2019. Vučić je imao oko 80 susreta sa šefovima država i više od 100 susreta sa premijerima zemalja iz čitavog sveta.

Vučić je 2018. iz Pariza, gde je prisustvovao svečanoj ceremoniji obeležavanja sto godina od završetka Prvog svetskog rata, poručio da se Srbija i njen ugled u svetu ponovo podižu i da će to biti njegov cilj i posao i u budućnosti.

Ipak, realnost je bila malo drugačija. U Parizu ga je protokol Jelisejske palate smestio izvan zvanične tribine proslave godišnjice, a prilikom susreta sa predsednikom SAD i potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, sedeo je na neugodnoj stolici, iako je tada rekao da je to radio zarad ugleda Srbije.

Predsednika Rusije je, prema navodima njegovog stranačkog kolege Marka Đurića, čekao i po sat i više na prijem.

O lošem nameštaju i hrani u Briselu, prilikom pregovora u Briselu 2013. godine možda i ne treba govoriti.

Da stvari nisu onakve kakvim su predstavljane, konačno je rekao i Vučić na konferenciji za novinare u ponedeljak rekaši da su ga deset godina lagali i varali prestavnici međunarodne zajednice.

Postavlja se pitanje kako je moguće da su ga zapadni predstavnici toliko dugo lagali i varali oko Kosova i Zajednice srpskih opština, a da je istovremeno imao zavidan ugled u njihovim očima.

Boško Jakšić, spoljnopolitički analitičar, za Danas kaže da poslednjsa dešavanja nemaju veze sa stepenom važnosti, ugleda i renomea koji smo mi navodno imali.

– Nismo nikad toliki ugled imali, niti su ga deset godina lagali. Ovo je iskaz gotovo nezapamćenog stepena nervoze koji je pokazao – smatra Jakšić.

Na pitanje zašto je Vučić nervozan, odgovara da mu se čini da je u poslednje vreme pokušao da nastavi po starom.

– Negirao je dogovor iz Brisela što je i u ponedeljak potvrdio rekavši da ništa nije priznao i prihvatio nego samo koncept. A taj sporazum je tražio da se Srbi vrate u institucije na severu a on ne samo da nije vratio Srbe u institucije nego je organizovao i bojkot izbora – objašnjava on.

Kako dodaje, odavde se i zvanično govorilo da će sve uraditi da Kosovo ne uđe u Savet Evrope što je takođe suprotno briselskom dogovoru.

– Mislim da je time direktno prizvao da bude organizovana ova šarada od izbora na Kosovu. To je njemu šamar. Ako nećeš, mi ćemo organozovati izbore kako god da izgledaju i priznaćemo ih. Mislim da je besan jer ne da se nije ostvario rezultat njegove igre nego upravo obrnuto – procenjuje Jakšić.

Prema njegovim rečima, način na koji je govorio o međunarodnoj zajednici je apsolutno nedopustiv.

– Apsolutno je neprimereno u međunarodnoj diplomatskoj praksi nazvati strane predstavnike lažovima i prevarantima. On je tako navikao da se obraća opoziciji koja nažalost nije u stanju da mu uzvrati. Ali kad se ovako obraća strancima, onda će videti kako će mu uzvratiti – kaže on.

Upitan kakav je ugled Srbije posle svega, kaže da se ugled na ovaj način srozava.

– Mogu politički da se ne slažem sa Vučičem ili neko može da se slaže, ali on nema pravo da sramoti građane Srbije – ukazuje Jakšić.

A Milovan Božinović, bivši ambasador u Beču i Berlinu, konstatuje da propadanje srpskog društva, što je složenija pojava od tekućih peripetija sa granicama srpske države, zaista dobija nove obrte i „dubine“.

– Nije to više samo neuspešna tranzicija i slični fenomeni nedavnih vremena koje su onda različite države nejednako uspešno prevladavale. Ja bih ovo kod nas nazvao jednom strukturnom, dakle temeljnom, ali i kapilarnom varvarizacijom društva – fenomen zabeležen i izučavan u istoriji ali bez definitivnog objašnjenja – kaže on za Danas.

Kako podseća, antički Rim je stvorio rimsko pravo, bravurozne građevine, vrhunsku poeziju a skončao u mraku neznanja i bezakonja ranog srednjeg veka.

– Mi koji smo živeli u nekoliko političkih sistema poslednjih decenija znamo da su postojala i drugačija, nikad savršena – ako je nekom potrebno da dodam – ali dokazivo bolja vremena. Bar u tom smislu da se respektovao dati pravni poredak, da su socijalne sluzbe onog vremena funkcionisale, da se grešilo ali ne i presno lagalo, da se jednodimenzionalno informisalo ali ne i medijski terorisalo, da se javna komunikacija držala jasnih standarda pristojnosti i da se mnogo, mnogo manje pljačkalo i kralo – opisuje on.

Prema njegovim rečima, pred izazovima raspada Jugoslavije smo lutali, često sa teškim posledicama po sebe i druge, ali se i prema nama grešilo.

– Ipak bih rekao da degeneracija naših unutrašnjih prilika, koja je na žalost evidentna, ima pre svega unutrašnje, endogene uzroke a da je velikodržavni mit ona osovinska matrica koja, po svemu sudeći, generiše većinu drugih nevolja i nesporazum sa susedima i svetom. Naša politička elita sistematski usađuje kod građana utisak da možete opstati samo ako ste najjači u „okruženju“ i ako vas se plaše. Sve naše opcije o Kosovu zasnivaju se na očekivanju da slede još gore, ko zna kakve konfronracije. Država, dakle zvanična Srbija, ne podržava nijedan projekat pomirenja i suživota. Danas je to, sa aktuelnom, neurotizovanom i nacionalistickom vlašću na Kosovu, mnogo teže nego ranije i bez nekih suštinskih promena na obe strane, tako će i ostati – kaže Božinović.

On skreće pažnju da je naša zvanična retorika preteća i militantna a društva čiji je javni diskurs ratnički ne traže pluralustičku i smenjivu vlast nego komandanta i vođu.

– Šta sve ide uz to ne bih da objašnjavam – pogledajmo gde i kako živimo, na primer Skipstinu koja je po definiciji kvintesencija narodne mudrosti, dostojanstva i odgovornosti. Plašim se da će nam za izlazak iz ovog našeg potonuća biti potrebna jedna mnogo teža i kompleksnija tranzicija, da će biti opterećena mnogim neizvesnostima, da verovatno neće proći bez uloge međunatodnih faktora u tome i da će nas naterati, a to zna da bude stresno i traumatično, da se rastajemo od mnogih naših zabluda i predrasuda – zaključuje Božinović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari