Beograd: Predićeva "Deca pod dudom" 1Foto: Narodni muzej u Beogradu

Kad je iz Narodnog muzeja u Beogradu stigla najava da će od 20. decembra do 12. januara prvi put posle 70 godina ponovo javno biti izložena slika Uroša Predića „Deca pod dudom“ moj prvi utisak bio je da bi ovo retko izlagano ulje na platnu bilo savršena tema za „slagalicu“.

Toliko likova, toliko besprekorno naslikanih detalja na granici fotografije, nigde monotonih površina, toliko letnje radosti – ova slika nevelikog formata i uživo je potvrdila procene jednog zakletog ljubitelja pazli. Predićeva slika na Predićevom štafelaju izložena je na prvom spratu Narodnog muzeja okružena delima Katarine Ivanović, koja je kao i Uroš Predić među retkim srpskim slikarima koji su rado i sa poštovanjem slikali decu. Predić je, inače, poznat i kao jedan od ilustratora lista za decu „Neven“, koji je osnovao, uređivao i izdavao Jovan Jovanović Zmaj.

„Ako je neko od srpskih slikara iz prošlosti toliko studiozno, sa puno ljubavi, pažnje i simpatija slikao decu, onda je to svakako bio Uroš Predić. On je oplemenio i uzdigao na viši nivo upravo dečje portretno slikarstvo“, kaže Petar Petrović, istoričar umetnosti i muzejski savetnik, koji u tumaču slike podseća da je „Predić upravo sa slikom deteta, poznatom „Nadurenom devojčicom“ iz 1879. dobio prestižnu Gundlovu nagradu Bečke akademije za najbolji studentski rad u tehnici ulja na platnu“.

Slika „Deca pod dudom“ nastala je 1887. godine na porodičnom imanju porodice Predić u Tomaševcu. Do sada je samo tri puta izlagana – na prvoj samostalnoj izložbi Uroša Predića u Građanskoj kasini 1888. u Beogradu, godinu dana kasnije na velikoj Svetskoj izložbi u Parizu u sklopu paviljona Kraljevine Srbije i 1949. na zajedničkoj izložbi Uroša Predića i Paje Jovanovića u Narodnom muzeju u Beogradu. Sad je četvrti put u javnosti zahvaljujući vlasnicima, koji insistiraju na anonimnosti, iako žele da tokom praznika sa drugima podele letnju radost ovog Predićevog platna, čiji je glavni „lik“ drvo duda u seoskom dvorištu.

„Ako bi za neku Predićevu sliku rekli da govori više od hiljadu reči, onda je to bez sumnje slika „Deca pod dudom“. Iako je u sižeu anegdotskog karaktera, ona sadrži krajnje ozbiljnu socijalnu i psihološku analizu dece, kako one sa sela, tako i one iz varoši. Naročiti njen kvalitet ogleda se u krajnje minucioznoj i pedantnoj slikarskoj obradi, gde su i najsitniji detalji u toj meri verno dati, da u pravom smislu reči oni od slike stvaraju iluziju treće dimenzije“, ukazuje Petar Petrović.

Uroš Predić (1857-1953) jedan je od najvažnijih slikara srpskog akademskog realizma. Školovanje je započeo u rodnom Orlovatu, a umetnički put vodio ga je preko Pančeva, Beča, Italije ponovo ka zavičaju i konačnom preseljenja u Beograd, gde je i umro 1953. godine. Bio je i vrhunski ikonopisac i portretista, čovek odan porodici, čija bogata sačuvana korespodencija govori i o kontaktima i vezama sa važnim ličnostima političkog, kulturnog, privrednog i verskog života Predićevog vremena. Među njegovim slikama koje se čuvaju u Narodnom muzeju u Beogradu, iz „dečijeg žanra“ su i čuveno „Siroče“, „Mali filozof“, „Vredne ručice“, „Dete pred izlogom“…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari