Kazahstan: Krupne i sočne jabuke 1

Pre nekoliko trenutaka sunce se promolilo nad stepom. Crvenkasta svetlost zvezde ponovo oživljava pejzaž koji je satima bio progutan tamom, vraćajući mu boje i oblik.

Na autobuskom stajalištu četvrti „Stepnoi 2“, jednom pravom ostrvu koje je povezano sa ostatkom grada prostranim auto-putem sa četiri trake, okupljaju se devojke čije oči su oblika badema, sa torbama na ramenima, starije gospođe, muškarci pravog i ponositog držanja. Iako prolaze redovno i često, autobusi su puni; špica je, i svi se kreću ka centru Karagande, koja je četvrti grad po naseljenosti u Kazahstanu, smeštena na oko 300 kilometara jugoistočno od glavnog grada Astane.

Iza autobuskog stajališta, sastavljenog od jedne drvene klupe i limenog krova koji štiti od kiše i vetra one koji čekaju autobus, postoji samo jedan oluk za odvod kišnice, duž koga se proteže i cevovodsistema daljinskog grejanja, koji dovodi toplu vodu iz termoelektrane, smeštene na nekoliko kilometara od četvrti „Stepnoi 2“, sve do kuća u centru. Leti se na sistemu za grejanje vrše revizija i rekonstrukcija, tako da oni koji nemaju električni bojler ostaju bez tople vode. Iza ogromnih cevi, proteže se stepa, prekinuta drvoredom uz železničku prugu koja vodi od Astane do Almatija. Posmatrani sa visokih zgrada „Stepnoi 2“, vozovi, koji prolaze jedan za drugim u redovnim vremenskim intervalima krećući se lagano i bez buke, izgledaju kao minijaturne igračke. To su zapravo izrazito dugi konvoji, ponekad sastavljeni i od desetina vagona. Teretni vozovi prevoze ugalj, sirovu naftu, ponekad i dragocene minerale, ali i pesak i građevinski materijal. Kazahstan je zemlja izuzetno bogata sirovinama i, uprkos padu cene nafte, privreda zemlje se bazira skoro isključivo na izvozu tečnih i čvrstih minerala.

Predsednik Nazarbajev, koji je na čelu zemlje od raspada Sovjetskog Saveza, nije koristio ogromne prihode od izvoza da bi razvio druge tipove industrije koji nisu povezani sa ekstrakcijom i preradom sirovina. Kazahstan, poput Azerbejdžana, Rusije, pa čak i Norveške, bio je toliko pogođen virusom „holandske bolesti“ da je skoro u potpunosti uništio poljoprivredno tržište zbog jednostavnog i nemilosrdnog mehanizma: Astana prodaje svoje sirovine za dolare koji se nakupljaju u državnoj kasi. Što ima više dolara, jača je lokalna valuta – u tom slučaju tenga – na međunarodnom tržištu. Kada poljoprivrednik prodaje svoje proizvode u inostranstvu, oni su izuzetno skupi, upravo zato što je tenga veoma vredna valuta. Kupac potom traži iste proizvode negde drugo, gde su jeftiniji. „Holandska bolest“ uništila je proizvođače jabuka u Almatiju, gradu na jugu Kazahstana: sam naziv grada, koji na kazahtanskom jeziku znači „Otac jabuka“ ukazuje na to da je jedno vreme proizvodnja jabuka cvetala. Jabuke iz Almatija bile su krupne i sočne i izgleda da je jabuka zapravo i poreklom baš iz doline Centralne Azije koja se pruža do podnožja planinskog venca Tjen Šana. Almati je snabdevao celi Sovjetski Savez voćem, međutim od devedesetih godina pa nadalje poljoprivredni proizvođači su, nažalost, propali.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari