Život je nekome Voždovac nekome Mladenovac 1Foto: N1

Odrastajući u onom, prethodnom sistemu učili su nas „da je čovek naše najveće bogatstvo” (da, jeste – Tito). I, sad, uprkos svom preimenovanju ulica, prekomponovanju istorijskih udžbenika i prekopavanju fontana i trgova (mrski drugovi Marks i Engels) ko kaže da ništa od prethodnika nije preteklo. Ma, kakvi nije, čak smo i nadgradili (logično, prvo baza pa potom nadgradnja).

Ni u današnjem režimu, onaj običan, mali čovek nije potpuno zaboravljen.

Mada je briga za njega drugačija, ne baš fokusirana na njegov svakodnevni život nasušni ili dušu (logično, posle ovog prvog) ali glasove svakako. Trenutna faustovska pogodba se ne odnosi na dušu već „zabadanje” listića u kutiju.

Naravno, sa zaokruženim brojem onog ko vas je na tržištu „slobodnih” birača „kupio” i pokupio.

Borba se ne vodi kao što su katastrofalisti i apokaliptičari pogrešno predviđali za resurse poput zemljišta, vode, vazduha… već za ljudske (HR, ne nije Hrvatska) koji su postali toliko važni da se kad se „ispumpaju” iz bratske RS (nije internet domen) za njima se poseže čak i u neispitana područja (terra incognita) Male Krsne.

Ispada da ih ni tamo nema „baš koliko hoćeš” ali no time to lose.

Zgomilaj na brzinu šta si na’vatao, da se i to malo ne razbeži (ili ode da krcka ona dve crvene) pa u limuzinu. Većini njih biće to jedini lap of luxuri u životima, ne samo glasačkim.

Upoznaće ne samo Voždovac već i medijske ekipe (N1), imati šanse da porozbore koju za TV dnevnik: „samo tetki da odnesem lek”, „došli smo samo da se prošetamo”, „idem kod lekara”… Samo da za čas postanemo Beograđani, odma’ se vraćamo…

Barem su videli Beograd (dobro, Voždovac).

U SNS preizbornoj akciji, reminiscensiji one socrealističke „Upoznaj domovinu da bi je više voleo” Kragujevčani („naprednjački” aktivisti) ni to. Zamalo, stativa, prečka… Njima je (kako već danima kruži priča po gradu na Lepenici) zapalo da na terenu agituju u predizbornoj kampanji po rubnim i prigradskim naseljima glavnog grada.

Život je nekome Voždovac nekome Mladenovac 2
Foto: Privatna arhiva

Život je nekome Voždovac nekome Mladenovac.

Kad krenu kragujevački SNS-ovci u „šetnju” od vrata do vrata da „obiđu doktora” i domaćin im kaže da nije lekar, nema mesta iznenađenju, promtno odgovaraju: A, niste doktor?

Nema veze, nego je l glasate za Srpsku naprednu stranku? Ništa ih ne sme iznenaditi. Pre njih su, tako kažu, na istom zadatku bili Zrenjanici.

Brozovi protivnici pripisivali su su mu (naravno, izmišljenu) izreku: „Ne možemo se držati zakona kao pijan plota”.

Današnji vlastodršci su trezniji, osvešćeniji, kakvi zakoni, koje tarabe? Kada su izbori u pitanju samo je nebo granica. A, čovek je ostao najveće bogatstvo.

Sem, uvek „na izvolte” RS HR (ne, nije Hrvatska) i hordi raspevanih glasača Mileta Dodika, tu je brat Orban, odmah preko granice i birači iz brojnih županija, srcu uvek blizak Erdogan sa čak 81 vilajetom na raspolaganju (što da ne, pa dokle samo mi tamo na more, mogu i oni ovde na izbore), a pomeranje trupa po mapi i karti je za generalisimusa tovariša Putina k’o dobar dan.

Brat Si neka se pripremi, jakom stižu lokalni izbori.

Tramp se već zagreva na klupi.

Kad mogu SNS Kragujevčani po Mladenovcu, što ne bi SAD republikanci po Sopotu. Što, oni se kao ne razumeju u kampanje od vrata do vrata, od brata do brata.

Život je nekome Voždovac nekome Mladenovac 3
Za Beograd, za Beograd s firmom SNS Foto: Printscreen/N1

Naravno, vlast sve to poriče. Smešne su im priče o Arenama i Malim Krsnama.

Onako „filipinske”, kao „1001 noć”, „Ali-babina pećina”… (ej, za koga glasa 40 razbojnika, pa njih ima taman ko onih iz džipova na relaciji Mala Krsna – MUP Voždovac – Mala Krsna i to bez kamila)…, serijali na tajkunskim medijima.

Predsednik Vučić nehajno izjavljuje da mu je drago „što su već dve preporuke ODRIH prihvaćene”. Stvarno, koje? Verovatno one o „češljanju” biračkih spiskova i „stop selidbi birača u BG” (nije Bugraska, al vredi razmisliti, što samo vozići, mogu bratko i glasačići).

P(r)overenica naprednjaka za Beograd Ana Brnabić se povodom „malokrsnaške afere” (je l se tako kaže?) iskreno malo i ljutnula. „Šta vi mislite da smo mi nesposobni da ne možđemo da pokrademo izbore tako da imamo većinu, ako ih već krademo. Ne, nego ih ne krademo. Ne možete da ukradete izbore a da nemata većinu” navela je ona. Fer enough. Mark Tvenu se pripisuje izreka da „kada bi izbori nešto bitno mogli da promene, bili bi zabranjeni”.

Iz lektire se sećamo da je drug Pinki video Tita. U (pred)izbornim seobama Srbalja – Mala Krsna Beograd (dobro, Voždovac), Kragujevčani i Velikobečkerečani trenutno zevaju u podnožja Avale i Kosmaja. A, u konačnici, tek ćemo svi da vidimo svog Boga (ne, nije Vučić).

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari