Majmunske boginje i istanjeni živci 1foto FoNet Milica Vučković

U našoj konzervativnoj ili, ako lepše zvuči, tradicionalnim vrednostima posvećenoj sredini uzbuđenje su izazivale čak i parade ponosa kakve pamtimo, sa stotinak-dve učesnika i u trajanju od nekoliko sati.

Sada nam predstoji mega parada koja će, s jedne strane, trajati čitavu sedmicu, a s druge strane, okupiće 15-20.000 učesnika iz cele Evrope (Evroprajd) i sveta.

Sve to se priprema u vreme još uvek neposustale pandemije kovida 19 i razbuktavajuće epidemije majmunskih boginja. Emocije su uzavrele, pa i crkveni velikodostojnici pozivaju na oružje, kao u vreme Bune na dahije.

U takvoj atmosferi čovek naiđe na osudu čak i kada se trudi da zadrži uravnotežen i narodnozdravstvenim okolnostima prilagođen pristup.

„Antiprajdovce“ zanima kakav je to epidemiolog koji toleriše masovna okupljanja. Šalju fotografiju neke, verovatno muške osobe u bikiniju, uz provokativne insinuacije.

Čude se kako stručnjaci nisu ništa naučili iz Bokačovog „Dekamerona“, s porukom da je u vreme epidemije spas u socijalnoj izolaciji u užem krugu prijatelja i održavanju zanimljive konverzacije radi bodrosti duha, ali bez direktnih kontakata.

Nasuprot tome, „prajdovce“ zgraža pominjanje potencijalne „epidemiološke bombe“. Smeta im i ono što i sami tvrde, naime da su majmunske boginje u ovom trenutku, po njihovom priznanju, bolest homoseksualno orijentisanih muškaraca.

Tu je i duhovita opaska poznatog aktiviste iz LBGT miljea: „Ja sam bezbedan. Imam 84 stalna partnera.“ Mogu se pročitati diskvalifikacije na osnovu uzrasta (tzv. ejdžizam u ime nakaradno shvaćene tolerancije), a ima i ljutitih komentara: „Ako Evroprajd prenosi majmunske boginje, šta onda Guča prenosi? Trihinelozu, kapavac i žvale?“. (Treba li reći, Guča je parada krkanluka i pijančenja, često u porodičnom ambijentu, ali ako bi se javila zaraza među trubačima koja bi se prenosila duvanjem u trubu, svakom preventivcu bi se naboralo čelo.)

Pogledajmo činjenice.

Prvo, za majmunske boginje se zna već 64 godine, ali su bile prostorno ograničene na centralnu i zapadnu Afriku.

Bolest se sa sitnih sisara prenosila na ljude bilo direktno, bilo preko majmuna i to putem mesa i izlučevina zaraženih životinja. Šansa za interhumani prenos bila je mala i ograničena na jednog ili dva od više ukućana.

Drugo, van Afrike nije bilo održivog lanca zaražavanja. Izuzetkom bi se moglo smatrati obolevanje 47 osoba u SAD 2003. godine, ali to je bio niz uglavnom malih porodičnih epidemija nastalih tako što su u njujoršku prodavnicu kućnih ljubimaca uvezene i prodavane zaražene životinje iz Afrike.

Treće, istovremena pojava bolesti na više kontinenata može da ima dva objašnjenja. Jedno je da je mutirao sam virus, koji je inače vrlo stabilan i, uz svog bliskog srodnika, virus variole, smatra se pandanom promenama sklonom virusu gripa.

Do sada nema indicija da se to desilo. Alternativno tumačenje je da se izmenilo ljudsko ponašanje, čemu u prilog govori eksplozija obolevanja skoro isključivo u jednom segmentu populacije (engl. MSM = muškarci koji imaju seks sa muškarcima).

Četvrto, nekoliko desetina obolelih građana Srbije (više ih je nego što se misli, jer jedan broj njih ima malobrojne promene samo lokalno, u analnoj, genitalnoj ili oralnoj regiji, pa ne traži pomoć) ne bi imalo osnova da od države zahteva nabavku vakcina, jer bolest te učestalosti od koje se van Afrike ne umire (još) ne predstavlja značajan narodnozdravstveni problem.

Međutim, imajući u vidu okolnosti, treba podržati tu inicijativu.

Peto, stav zdravstvenih vlasti da su majmunske boginje problem njima ugroženih građana nije opravdan, kao što nije ni poruka celokupnoj populaciji da su o kovidu 19 dovoljno čuli i da je sada sve do njih.

Šesto, azbuka suzbijanja epidemije je koncentrisanje na segmente populacije najviše pogođene bolešću. U SAD 99 odsto obolelih od majmunskih boginja čine muškarci, a 94 odsto ih priznaje da su malo pre zaražavanja imali istopolni seksualni kontakt.

Iz naše homoseksualne zajednice tvrde da su svi oboleli pripadnici grupe MSM. Student bi smatrao previše lakim ispitnim pitanjem da predvidi kako će se epidemijski proces odvijati, ako je neometen, do rasejavanja po jaslicama, vrtićima i staračkim domovima.

Sedmo, razumno je očekivati da će naše zdravstvene vlasti imati te okolnosti u vidu i pripremiti se za Evroprajd, kako krajem septembra ne bi bile zatečene.

To su naučne činjenice, a sve ostalo je navijanje, ishitrenost i nervoza.

Autor je epidemiolog profesor Medicinskog fakulteta u penziji

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari