Moj doktorat predstavio kao svoje istraživanje 1Foto: Lična arhiva

Pre nepunih godinu dana, tačnije 7. decembra 2020. godine, na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu odbranio sam doktorsku disertaciju na temu „Jovan Ristić: biografija državnika“, pred Komisijom u sastavu prof. dr Suzana Rajić (mentorka), prof. dr Radoš Ljušić i naučni savetnik dr Jasmina Milanović.

Iako su se Ristićem mnogi istoričari posredno bavili, samo je jedna njegova kompletna biografija napisana ranije, od strane američkog istoričara Dejvida Mekenzija, koja je štura i puna faktografskih grešaka.

Na proučavanju Ristićevog lika i dela radim od 2012. godine, te iza tog mog naučnog bavljenja stoji rad od devet godina uz korišćenje relevantnih neobjavljenih i objavljenih izvora kao i literature na srpskom, engleskom, nemačkom, ruskom i francuskom jeziku.

Pored neobjavljene građe domaće provinijencije, istraživao sam i u stranim arhivskim institucijama.

Tokom dvomesečnog boravka u Beču u tamošnjem Državnom arhivu, dok sam prilikom tromesečnog bavljenja u Berlinu istraživanje obavio u tri arhiva.

Značajnu građu dobio sam i iz Univerzitetskog arhiva u Hajdelbergu.

Ukazala mi se lepa prilika da jedan deo tog istraživačkog materijala, prvenstveno onog stranog porekla, od srpskih istoričara prvi istražim i da ih kroz disertaciju javno saopštim.

Prema zakonu o visokoškolskom obrazovanju elektronska verzija doktorske disertacije se stavlja na uvid javnosti i pohranjuje u digitalni repozitorijum doktorskih teza Univerziteta Beogradu.

Doktorska disertacija je javni dokument, ali nije javno dobro kojim može da se okoristi kome se god prohte.

Uostalom, prema Izjavi o korišćenju (vidi obrazac 7 na kraju disertacije) stoji da dozvoljavam „umnožavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na način određen od strane autora ili davaoca licence. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela“.

U Kulturnom centru Novog Sada 28. septembra 2021. je održano predavanje na temu „Srpski Bizmark – Jovan Ristić“ (https://www.youtube.com/watch?v=oMmPp3BtZQE&t=1s, pristupljeno: 9. 11. 2021), 26. oktobra drugi deo predavanja pod nazivom „Jovan Ristić i Berlinski kongres“ (https://www.youtube.com/watch?v=ZGj3Q4QkJGg, pristupljeno 9. 11. 2021), a treći deo pod nazivom ,,Jovan Ristić i liberalna stranka“ 26. 11. (https://www.youtube.com/watch?v=AL2q_G5teMI, pristupljeno 1. 12. 2021).

Predavač, očigledno samoproklamovani stručnjak za politiku Jovana Ristića, na tim tribinama bio je master istoričar Srđan Graovac, predsednik Upravnog odbora Centra za društvenu stabilnost.

Prema biografiji na sajtu njegovog matičnog Centra, interesuje se i za čitav niz drugih naučnih tema od 15. do 21. veka.

Popularizacija Ristićevog doprinosa razvoju moderne srpske države svakako je dobrodošla.

Međutim, kada sam saslušao prvi snimak bilo mi je jasno da čujem, možda je najpreciznije reći, „audio knjigu“ moje disertacije.

Nesumnjivo da će takav utisak steći svako ko bude pročitao prva četiri poglavlja disertacije i odslušao Graovčevo izlaganje sa te tribine.

Slična situacija je i sa drugim i trećim predavanjem.

Ne leži problem u tome što je izlagač koristio moju disertaciju, već što se njom okoristio i nije našao za shodno da uopšte i navede koju knjigu gotovo doslovce reprodukuje.

Time je temu javnog predavanja predstavio kao svoje istraživanje.

U opisu prve tribine na zvaničnom youtube kanalu Kuluturnog centra stoji: „Uvodno predavanje o jednom od najznačajnijih srpskih državnika, način je da se, kako Graovac navodi, ispravi mala nepravda naneta dosadašnjim odsustvom fokusa na lik i delo Jovana Ristića…“

Interesantno je da se na svaki mogući način prećutkuje nepravda koja se time nanosi najmlađem Ristićevom biografu.

Kako je Graovac negde pred kraj petog minuta prve tribine izrekao, „malo istraživanja“ je potrebno da se zaključi da, u tom konkretnom slučaju, Ristić nije lažno prijavio godinu svog rođenja na autobiografiji iz Hajdelberga.

Koliko je „malo istraživanja“ potrebno da se ospore pojedine uvrežene istoriografske tvrdnje (pa bila to i godina rođenja) i utvrde nove imao sam priliku da navedem u gornjim redovima.

Za razliku od mene, i onih koji su se Ristićem posredno ili neposredno bavili ranije, Graovac je klikom na „download“ utvrdio ono što srpska istoriografija nije vek i po, počev od najranijeg perioda Ristićevog života preko ostalih pitanja koja predstavljaju naučni doprinos disertacije.

Pored Ristića, u Kulturnom centru držao je predavanja i o Stojanu Novakoviću, Načertaniju, sukobu Tita i Staljina, knezu Mihailu, Dimitriju Davidoviću, Trećoj prizrenskoj ligi, razaranju i formiranju Jugoslavije, i tako dalje.

Uz postupak koji je primenio prilikom predavanja o Ristiću, primetno je da mu je „malo istraživanja“ bilo potrebno da o njima referentno govori.

Preuzimajući iste rečenične konstrukcije i napamet deklamujući čitave pasuse iz drugih knjiga, ni na koji način ne nagoveštava da su to radovi nekog drugog.

Od Kulturnog centra Novi Sad, koji mu je dao medijski prostor i koji ga lepim honorarima nagrađuje da tuđe radove prezentuje kao svoje, tražim da se javno ogradi od stručnosti gospodina Graovca i da ukloni video-zapise sa zvaničnog Youtube kanala koji su gotovo u potpunosti bazirani na tekstu moje disertacije.

(REDAKCIJA DANASA JE KONTAKTIRALA I GOSPODINA SRĐANA GRAOVCA. NJEGOV ODGOVOR OBJAVLJUJEMO U PONEDELJAK)

Autor je naučni saradnik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari