Šest pitanja za ministra Trivana 1

Tender za privatizaciju deponije u Vinči protiče po planu gradskih vlasti. Od najavljenih 52 zainteresovane kompanije o kojima je Siniša Mali govorio 2015. godine, javila se samo jedna.

Da je to baš ona prava i da nema potrebe da čekamo do kraja roka za izbor ponuđača 31. avgusta saopštio nam je pre neki dan novi ministar za zaštitu životne sredine Goran Trivan. Ugovor za ovu investiciju, koju nazivaju „konačnim rešenjem“ za otpad, biće potpisan do kraja godine.

Ali ministar Trivan nije uvek bio tako siguran da je spalionica najbolje rešenje. Dok je bio gradski sekretar za životnu sredinu govorio je da „ne dolazi u obzir da neko donese „prljavu“, nedovoljno ispitanu ili tehnologiju koja nije primenjena u savremenom upravljanju otpadom i dokazana u praksi.“ A za pravo rešenje problema Vinče predlagao je mehaničko-biološki tretman otpada i proizvodnju električne i toplotne energije iz deponijskog gasa, jasno naglasivši da spalionica “ proizvodi određeni rizik“ i da zato ne treba da se gradi.

Zbog toga, a i zbog želje da saznamo koju će to politiku tretmana otpada voditi ukoliko se ovako lako pristaje na rešenja koja su u suprotnosti sa strateškim dokumentima poput Lokalnog plana za upravljanje otpadom grada Beograda 2011-2020, ministru smo u otvorenom pismu 10. jula poslali nekoliko pitanja na koja do danas nije bilo odgovora.

1. Na koji način i na osnovu kojih procena i analiza je doneta odluka o raspisivanju tendera za javno-privatno partnerstvo za rešavanje tretmana otpada u Beogradu, koje uključuje i izgradnju spalionice u Vinči? Na osnovu čega je odlučeno da je to najbolje rešenje za gorući problem naše prestonice s obzirom na to da se u strateškim dokumentima, izrađenim i usvojenim za vreme vašeg mandata kao sekretara Sekretarijata za zaštitu životne sredine, prvenstvo daje smanjenju komunalnog otpada na izvoru i kroz reciklažu?

2. Šta vaše ministarstvo planira da uradi povodom učestalih požara na odlagalištima otpada u Srbiji (deponija u Vinči je gorela 40 dana) i zašto nemamo tj. kada ćemo imati mehanizme za detaljna i pouzdana merenja negativnih posledica ovih požara po zdravlje ljudi i životnu sredinu?

3. Da li po vama insineracija (spaljivanje) komunalnog otpada predstavlja dobro i održivo rešenje koje ne sadrži rizike po životnu sredinu i zdravlje građana i građanki, i koje je u skladu sa principima efikasnog korišćenja resursa?

4. Kako će se izgradnja insineratora odraziti na reciklažnu industriju i stvaranje okvira za uspostavljanje desetine hiljada „zelenih radnih mesta“ kroz koncept cirkularne ekonomije koji promoviše Evropska unija, ali i Privredna komora Srbije?

5. Na koji način vi, kao resorni ministar za životnu sredinu, vidite rešavanje problema u upravljanju otpada u Beogradu, a u skladu sa Strategijom za upravljanje otpada 2010-2019. godine?

6. Da li možemo da očekujemo da jedna od posledica javno-privatnog partnerstva u ovom slučaju bude pritisak na povećanje cene komunalne usluge tretmana otpada za stanovnike Beograda?

Zahtevamo od ministra da učini sve u svojoj nadležnosti da ovaj projekat obustavi, a ukoliko tako lako menja mišljenje pa sada veruje da je privatizacija deponije u Vinči i izgradnja spalionice u najboljem interesu građana, zahtevamo da da odgovore na ova pitanja i javno brani projekat za koji vrlo dobro zna da će doneti ogromnu i ekonomsku i ekološku štetu građanima Beograda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari