Železnička stanica Novi SadFoto: Antonio Ahel / ATAImages

Prema saopštenju Višeg suda u Novom Sadu od 24. decembra 2025. godine, njihovo vanpretresno krivično veće je većinom glasova odlučilo da prema troje prvookrivljenih funkcionera (J. Tanasković, G. Vesić i A. Dimoski) i tri inženjera (M. Spremić, M. Gavrilović i D. Todorović) nema mesta optužbi, „jer nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da su imenovani okrivljeni izvršili“ teško delo protiv sigurnosti iz čl. 288 st. 2 KZ i dr. Optužnica Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu se potvrđuje i postupak nastavlja isključivo protiv bivšeg direktora AD „Infrastruktura ŽS“ N. Šurlana i šest preostalih okrivljenih inženjera.

Apelacioni sud u Novom Sadu je ovaj predmet zaprimio 6. marta povodom izjavljenih žalbi, između ostalih i VJT u Novom Sadu. Prema odredbama ZKP-a ovaj sud je bio u obavezi da u roku od 30 dana donese odluku o žalbi i spis vrati prvostepenom sudu. Može odbaciti žalbu, odbiti je kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rešenje preinačiti ili ukinuti i, po potrebi, predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

Odlučivanje u Apelacionom sudu, kao i neka ranija u Višem sudu u Novom Sadu, trajalo je mesecima. O tome nema bilo kakvih informacija na internet stranici ovog suda. Poslednja i jedina vest/aktuelnost je od 23. marta kada su obavestili da je u ovom slučaju formiran predmet Kž2 435/26 koji je dodeljen u rad postupajućem sudiji prema godišnjem rasporedu rada poslova u sudu. Uzimajući u obzir ozbiljnost i složenost predmeta odluka će biti doneta u primerenom roku.“ Prema pisanju lista „Nova“ovaj predmet je odmah dodeljen u rad sudiji Zoranu Paripoviću. On, međutim, ubrzo odlazi na višemesečno bolovanje. Kad je postalo izvesno da se on neće skoro vratiti na posao, predmet je dodeljen u rad veću sudije Snježane Leković.

Skrivanje odluke o "nadstrešnici" 1

Prema objavi prof. Bojana Pajtića na društvenoj mreži X krivično veće Apelacionog suda u Novom Sadu je još pre dve nedelje (sad već tri-S.Đ.) odlučivalo o žalbama na pomenutu odluku Višeg suda u Novom Sadu. On navodi da su veću Apelacionog suda koje je o tome odlučivao bile sudije Snježana Leković, Nikola Radanović i Bora Pap. „Nakon što je tajnim glasanjem doneta odluka, pa zatim prosleđena sudskoj praksi na objavljivanje, advokati Gorana Vesića i ostalih tražili su IZUZEĆE sudija Leković i Radanović. NAKON ŠTO JE DONETA ODLUKA!“ Čak i napisana.

Kao i neki drugi iz sudijske profesije poželeo sam da te informacije nisu tačne, jer se ovakav slučaj u novosadskom sudstvu, kao i neki drugi negativni sudski presedani u ovom predmetu, nisu nikada ranije događali. Ukoliko bi se na tom nivou odlučivanja na kojem se donose konačne (pravnosnažne i izvršne) da tako kažemo sakrivao ishod odlučivanja, to bi zaista predstavljao „kraj pravnog poretka u Srbiji“ (V.Terzić).

Nažalost, u sudu potvrđuju ove navode iz objave prof. Pajtića, uz opasku da to nije sve. U navedenoj objavi profesor se ni ne izjašnjava o tome kakva je konačna odluka postupajućeg krivičnog veća Apelacionog suda, a posebno ne o tome kako je ko od članova veća glasao. Njemu je kao profesoru prava poznato da prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) sud veća i glasa u zasedanju zatvorenom za javnost.

Mogu biti prisutni samo članovi veća i zapisničar (koji izgleda u ovom slučaju zbog apsolutne tajnosti nije prisustvovao većanju, kao ni sudski saradnik). Zapisnik o donetoj odluci se čuva u posebno zapečaćenoj koverti, koja se sme otvoriti jedino ukoliko bi to učinio Vrhovni sud. Sadržina sudske odluke ni za koga ne bi smela da bude javna dok ne prođe sudsku praksu i dok se u dovoljnom broju primeraka za spis, javno tužilaštvo, okrivljene i njihove branioce ne dostavi prvostepenom sudu.

Nije jasno kako su branioci okrivljenih regularnim putem uopšte mogli doći do podatka šta je apelacioni sud odlučio i kako je ko glasao, a pre nego što je spis sa odlukom dostavljen prvostepenom sudu?

Zatim, po kom zakonskom osnovu, a posle zasedanja veća i donošenja sudske odluke, branilac okr. Vesića (novosadski advokat Nemanja Aleksić) i neki drugi branioci (koji?) traže izuzeće bilo kog člana sudskog veća?

Prema odredbama ZKP-a, zahtev za izuzeće sudija suda koji odlučuje o žalbi, stranke i branilac, mogu podneti isključivo u žalbi (ukoliko ne podnose žalbu, znalo se da će jedno od nekoliko krivičnih sudskih veća apelacionog suda doneti odluku po žalbi). Ukoliko je bilo zahteva za izuzeće o njima je odmah morao da odluči predsednik suda? Ukoliko se traži izuzeće predsednika suda ili predsednika suda i sudije, odluku o izuzeću donosi predsednik neposredno višeg suda. Ukoliko to nije učinjeno u žalbi ili u vreme podnošenja žalbi, takav zahtev stranaka i branilaca procesnim rešenjem odbacuje predsednik suda.

Takođe, nejasno je zbog čega zamenica predsednika Apelacionog suda u Novom Sadu Darka Tadića, koji je bio na godišnjem odmoru, sudija Snežana Glušćević Simovljević, nije donela procesno rešenje o odbacivanju predmetnih zahteva za izuzeće i na osnovu kojih razloga sudija Borivoj Pap, koji je zamenik sudiji Zoranu Paripoviću kao rukovodiocu sudske prakse, zadržava ekspediciju ove odluke i spisa prvostepenom sudu?

Ne postoji pravni mehanizam da se zaustavi objavljivanje već donete odluke bilo kog suda, pa bi suprotna praksa dodatno urušila poverenje u krivično pravosuđe u Srbiji. U tom slučaju verovatno bi trebalo utvrditi ima li krivične odgovornosti za ovakva postupanje bilo koga iz suda.

Više puta smo pisali o tome da u tri pokrenuta krivična predmeta povodom slučaja „Nadstrešnica“, ni posle 20 meseci ni jedna od dva podignute optužnice nije potvrđena, a finansijska istraga protiv bivših funkcionera Vesića, Momirovića, Dimoski i drugih lica je u potpunoj opstrukciji, jer MUP, Poreska i Uprava za pranje novca mesecima ne postupaju po zahtevima Javnog tužilaštva za organizovani kriminal (TOK).

Na kraju, dok čekamo da Apelacioni sud u Novom Sadu objavi da li je završio postupak odlučivanja u ovom slučaju i da li je bilo pokušaja zahtevanja izuzeća ili nedozvoljenih pritisaka, a Viši sud u Novom Sadu objavi sadržinu odluke ovog suda po žalbama – pitamo se: od koga i zašto Apelacioni sud u Novom Sadu skriva svoju odluku o žalbi na rešenje o potvrđivanju optužnice za slučaj „Nadstrešnica“?

Jedno od mogućih odgovora na ovo pitanje dao je advokat Luka Jovanović: „Osnovni cilj je da se što je moguće više odloži potvrđivanje optužnice pred Višim sudom u Novom Sadu kako bi, pre toga, po optužnici Stefanovićevog Višeg javnog tužilaštva započelo suđenje u vezi sa tim slučajem u Beogradu. Nakon tog trenutka bi, kroz institut spajanja krivičnog postupka, ceo postupak iz Novog Sada mogao bi biti preseljen u Beograd.“

Sudstvo bi kao nezavisna treća grana vlasti, a to su zahtevali i studenti u svom prvom zahtevu – za odgovornošću i pravdom za žrtve ove tragedije, trebalo do kraja da insistira na utvrđivanju sudske istine o tome šta je sve dovelo do pada nadstrešnice 1. novembra 2024. u Novom Sadu i smrti 16 ljudi.

Savo Đurđić je sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari