Socijalni dijalog u nokdaunu 1

Iznajmljivanje radne snage na „lizing“ kroz drastičan primer jednog mladog obrazovanog čoveka, o čemu sam već pisala zahtevajući da predstavnici stranih korporacija koje se bave iznajmljivanjem radne snage bezuslovno budu isključeni iz radne grupe za donošenje ovog zakona, predstavlja paradigmu za obespravljivanje zaposlenih kroz zakonodavnu politiku

Do donošenja Zakona o izmenama i dopuna Zakona o radu mogao se steći utisak da se država neutralno odnosi prema problemima u sektoru rada. Nakon ovog zakona usvojenog bez javne rasprave, i u ničim izazvanom hitnom postupku, kršenjem Poslovnika Narodne skupštine jasno je da je na delu otvorena kolaboracija države(administracije) i poslodavaca, na štetu i račun zaposlenih.
Pod izgovorom dalje harmonizacije sa pravom Evropske unije odvija se proces potpunog „postvarenja“ ljudi kao radne snage, njihova decivilizacija i dehumanizacija.

aposleni prestaje da bude subjekt, već postaje bezlični i obespravljeni objekt. Interesantno da se ovakvim pristupom krše konvencije Međunarodne organizacije rada, pa je paradoksalno, od istih onih koji naručuju ovakvo radno zakonodavstvo navodno radi privlačenja stranih investicija, Srbija dobila veoma nisku ocenu na skriningu za poglavlja koje se odnose na rad i socijalnu politiku. Verovatno su odgovorni preterali u transponovanju propisa i u svom neznanju, pa će ta negativna ocena biti „peglana“ politički. Nije se vodilo računa o potrebama radnika u Srbiji, našim običajima, stepenu razvijenosti, već su se propisi samo prepisivali bez razumevanja i prilagođavanja našoj zemlji i njenim potrebama i mogućnostima.

Nijedan cilj koji je proklamovan 2014. godine, kao razlog za donošenje novog zakona nije postignut, osim možda povećanja fluktuacije radne snage, ne i zaposlenost , što je generisalo samo povećanje prekarijatskih radnika. Socijalni dijalog je i dalje „u nokdaunu“, a poništavanje svih važećih kolektivnih ugovora u trenutku donošenja zakona jeste avantura ispod civilizacijskog nivoa. Male plate, nesigurna radna mesta, neodređeno radno vreme, teški uslovi rada, smrtni slučajevi i teške povrede na radu, opšta nesigurnost generisani su ovim kontroverznim zakonom i „pobočnim zakonima“, što zahteva neodložnu borbu za reviziju i stopiranje loših zakonskih projekata u ovoj oblasti. Sindikati su već duži period pasivizirani, iako imaju primera u samoj Evropskoj uniji kako stalna aktivnost i ustrajavanje na opravdanim zahtevima donosi rezultate. Mesecima je cela Francuska bila bez sna, zbog snažnog sindikalnog i prekarijatskog protesta protiv zakona na štetu zaposlenih. Kada se toliko hrli ka EU, što se ne ugledamo na Francuze i francuske sindikate u njihovoj borbi za prava zaposlenih, ali i prava na rad!

U Srbiji je neophodno da se probude one snage, ljudi koji žele da se vrate iz odnosa „postvarene“ radne snage u odnos koji recivilizuje i rehumanizuje ljude, koji žele pod fer uslovima da ponude svoje znanje, veštine i sposobnosti na tržištu, gde će se poštovati njihova ličnost. Sindikalna Srbija mora da ustane i da traži svoje dostojanstvo i pravdu. Ne može ministarstvo sa ministrom na čelu, koji dolazi iz stranke čiji su simboli crvena zastava i petokraka, da bude sinonim za divlji neoliberalni koncept socijalne politike, rezervisan za polukolonijalne režime. Nagoveštaji novih zakonskih predloga garantuju kontinuitet i istrajavanje na tom konceptu okrenutom protiv života i prava.

Sindikati treba da se aktiviraju, da traže svoje saveznike u svim segmentima društva, pa i među političkim strankama. Konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada su pravni osnov za uspostavljanje standarda za pristojan rad i na tome treba istrajavati.

U okviru socijalnog partnerstva, treba raditi na povećanju sindikalnog članstva, i iniciranju unutarsindikalnog dijaloga, saradnje sa parlamentarnim strankama socijaldemokratske provinijencije, ali i onima antiglobalistički orijentisanim u uspostavljanju zakonodavnih predloga za kreiranje standarda pristojnog rada. U narednom periodu cilj bi trebalo da bude, okupljanje svih segmenata društva, uzajamna solidarnost i zajednička borba protiv anticivilizacijskog neoliberalnog koncepta i njegovih predstavnika u svetu rada. Ta okupljanja podrazumevaju neprestanu komunikaciju, razmenu mišljenja i iskustava, i upoznavanje ljudi. Buđenje iz očaja i beznadežnosti.
Ne očekujmo od onih koji profitiraju na našem radu, da pokažu empatiju i učine neki ustupak bez preke potrebe. Uostalom, sloboda se uvek osvajala, zar ne?

Autorka je predsednica poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari