Zaboravljeni životi i ničija krivica 1Foto: Nikola Lunić

Na današnji dan, pre tri godine, desila se užasna nesreća u Tehničko-remontnom zavodu Narodni heroj „Đurđe Dimitrijević Đura“ u Kragujevcu (TRZK) u kojoj su dva oficira i dva radnika Vojske Srbije izgubila živote.

Istovremeno su 21 radnik i vatrogasac bili teže i lakše povređeni, a pričinjena materijalna šteta sa uništenom vatrogasnom opremom iznosi 125.007.000 dinara. Tragedija je definitivno posledica neshvatljivih propusta i bahatosti komandnih struktura, ali i nesavesnog rada neobučenih radnika.

Tom prilikom su se desile dve eksplozije: prva manja koja je izazvala požar i druga koja je tragično odnela živote. Prva eksplozija u TRZK se desila radi ljudskog faktora odnosno kršenja procedure odlaganja eksplozivnog materijala koji je predviđen za delaboraciju.

Nakon toga se pristupilo gašenju požara pri čemu je zanemarena činjenica da se u zapaljenom objektu nalaze i tromblonske mine. Kad su one eksplodirale, došlo je do tragičnih gubitaka života i ranjavanja.

Nakon sprovedenih dokaznih radnji, Više javno tužilaštvo u Kragujevcu je u oktobru 2018. godine podnelo optužni predlog Višem sudu radi propusta i nepridržavanja uputstava i propisanih potrebnih mera iz oblasti bezbednosti i zdravlja na radu i obezbeđenja objekata koji su im povereni. Optužena su dva oficira (tadašnji direktor TRZK i njegov zamenik), kao i četiri službenika.

Direktan uzrok tragedije jeste nesavesno zanemarivanje činjenice da se u zapaljenom objektu nalaze tromblonske mine koje su takođe bile predviđene za delaboraciju, a nisu prijavljene vatrogascima prilikom prilaska zapaljenom objektu. Propusti su učinjeni i ignorisanjem pravila da se dva tehnološka procesa u isto vreme ne obavljaju u istoj radionici (što je zabranjeno), kao i uključivanjem neobučenih radnika za proces delaboracije u radni proces.

Ipak, odgovornost je i krivična i moralna. Svi neposredno hijerarhijski nadređeni zaključno sa tadašnjim ministrom odbrane su odgovorni zbog izostanka permanentne kontrole u TRZK.

Tim pre što je TRZK direktno podređen ministru odbrane odnosno Sektoru za materijalne resurse, a ne Generalštabu VS. Ministar odbrane je istovremeno odgovoran i za nepostojanje normativne regulative i procedura za gašenje požara u vojnim objektima u kojima se nalazi eksplozivni materijal. Sada su vatrogasci u obavezi da na dojavu o požaru isti gase, ali s druge strane postoji velika verovatnoća da će u tom gašenju izgubiti vlastite živote ukoliko se u objektu nalazi eksplozivan materijal. Takav položaj jednog humanog zanimanja je nedopustiv.

Komisija za utvrđivanje okolnosti nastanka vanrednog događaja i odgovornosti je dostavila svoj izveštaj ministru odbrane Zoranu Đorđeviću, koji je raspolagao i izveštajem o vanrednom inspekcijskom nadzoru u TRZK. Međutim, ta komisija se nije bavila pritiskom na upravljački menadžment TRZK od kojih je ultimativno zahtevan kvantitet, odnosno što veća količina delaborisanih mina.

Tako se došlo do situacije da se umesto optimalnih do 500 mina na dan, delaborisalo i do 1.500 mina. Donacijom je obezbeđena izgradnja novih radionica, ali se donacijom ne mogu povratiti izgubljeni životi.

Da li zbog osećaja krivice ili akutnog napada morala, pomoćnik ministra za materijalne resurse je nakon tragedije obezbedio od HK „Krušik“ donaciju od 7.370.000 dinara porodici poginulog Nikolić Željka, a u cilju rešavanja stambenog problema. Nakon zaključenog poravnavanja, Poreska uprava filijale u Kragujevcu je donela Rešenje o oporezivanju na 325.547 dinara.

Iako se radi o donaciji, Rešenje je postalo izvršno, a porodici Nikolić preti prinudno izvršenje jer nije u mogućnosti da plati pomenuti iznos poreza. Čak i pokušaj humanog gesta na ovakav način pada kao žrtva poniženja.

Nažalost, jedan od najvećih problema našeg sistema odbrane je delegiranje odgovornosti najviših rukovodilaca uz autoritativno raspolaganje privilegijama. Paradoksalno je da nam sada viša hijerarhijska pozicija u sistemu omogućava veće privilegije, a u praksi manju odgovornost. Tako nam i formirane komisije služe samo za prikrivanje odgovornosti najviših oficira i ministara.

Kako se ipak mora pronaći krivac, tako se izrađuju razni izveštaji koji obično okrivljuju podoficire ili same radnike, ali ne i politički postavljena, nestručna lica sa sumnjivim diplomama. Sve to ne abolira ni članove raznih komisija koji se sakrivaju iza kolektivne odgovornosti, ali je svima jasno da im sitni, lični interesi preovladavaju nad istinom.

Podsećam da komandna ili nadređena odgovornost ne predstavlja pravnu doktrinu hijerarhijske odgovornosti isključivo za ratne zločine, već i za obavezu nadziranja podređenih i odgovornost za nečinjenje. Vreme je da se krivica ministara ili generala ne nagrađuje postavljenjima na druge pozicije, već da ih tužilaštva uključe u krivično-pravni sistem ove zemlje, u sklopu inkluzije svih povlašćenih grupa.

Autor je izvršni direktor Saveta za strateške studije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari