Prosječnost koja ne zna ništa o majstorstvu

Tako se potvrdilo da je u stvari riječ o spinovanju i prebacivanju na politički nivo od strane gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića, poznatog kao „figura intriganta“ i „sebeljubac“, i njegovog komunikacijsko- ekspertskog tima koga predvodi nešto školovaniji Beograđanin Đorđe Belamarić čime su pokušali da naprave haos u Republici Srpskoj.

To često spinovanje mladog Stanivukovića i prebacivanje na politički nivo proizilazi iz toga što mlađani tajkun i njegov tim ne znaju ništa drugo da rade, a ne mogu da podnesu da Milorad Dodiki uživa veliku popularnost što za njih nikako nije „prihvatljivo“. Otud i spinovanje i „afere“ kod Stanivukovića uvijek sa pregrijanim emocijama i niskim strastima, koje niču preko noći. Kod Dodika ne postoji nikakva mržnja ni prema kome a najmanje prema Stanivukoviću jer se Dodik bavi ozbiljnijim stvarima važnim po Republiku Srpsku.

Stanivukovićev komunikacijski tim sve vrijeme se trudi da na svaki način pokuša staviti njega u istu ravan sa Miloradom Dodikom, i tako u javnosti plasira tezu o nekom navodnom rivalstvu, što je smiješno i nemoguće s obzirom da je Stanivuković, uprkos moćnim mentorima van granica Republike Srpske, i dalje više karikaturalna nego ozbiljna pojava na političkoj sceni u Republici Srpskoj, tačnije rečeno političar u pokušaju.

Onima koji to pokušavaju, nudimo da pročitaju tvrdnju uglednog književnika Stanka Cerovića koji je u beogradskom listu,, Vreme,, 2012. godine napisao: „Milorad Dodik najdarovitiji je političar na području bivše Jugoslavije i da bi BiH možda mogla da se izvuče kada bi Bošnjaci imali nekog sličnog političara“. Parafrazirao bih tim povodom Gustava Malera da je „tradicija čuvanje plamena a ne obožavanje pepela“. Svima je jasno da je Dodik čuvar plamena Republike Srpske a pepeo i obožavanje, pretpostavljate ko bi se za to opredijelio.

To sve uprkos naporima Stanivukovića i njegovog komunikacijskog tima da sa njega skinu breme, o kome se u javnosti priča, da je navodno inkognitno blizak LGBT populaciji zbog čega su u demanti toga o čemu se priča bili angažovani nedavno i gotovo svi beogradski portali prenoseći fotografije Stanivukovića sa Kijom Kockar, pobjednicom rijalitija „Zadruga“.

Nakon toga njegov komunikacijski tim na čelu sa Đorđem Belamarićem radio je na podizanju patriotskog potencijala kod mlađanog Stanivukovića provocirajući verbalne napade na njega iz Crne Gore i organizujući mu gostovanja na njima bliskim beogradskim televizijama.
Pokušaji stavljanja Stanivukovića u istu ravan sa Dodikom na političkom planu je uvreda za većinu građana Republike Srpske jer u Republici Srpskoj ima mnogo pametnijih i obrazovanijih ljudi od aktuelnog gradonačelnika Banja Luke.

Za Dodika će se, kada dođe vrijeme, naći dostojna zamjena, a to sigurno nije mladi tajkun, priučeni srednjoškolac i političar u pokušaju Draško Stanivuković. Politika i očuvanje Republike Srpske nisu komediografska pozorišna predstava prepuna spinova, već naporan posao koji zahtjeva političku ozbiljnost, političko majstorstvo i posvećenost.

U Republici Srpskoj većina pamti riječi Tomasa Mana: „Priznajem da otvoreno mrzim prosječnost, koja ništa ne zna o majstorstvu i otuda vodi lak i glup život“. Iz ovoga bi mladi Stanivuković mogao izvući pouku ako se želi baviti politikom.

Autor je savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika