Državni kotao 1

Zbog potpuno nelogične podele imovine Poljoprivrednog kombinata Beograd, između novog vlasnika Al Dahre Srbija i države koja je zadržala delove za koje kupac nije bio zainteresovan, isečen je i u staro gvožđe bačen kotao na biomasu vredan 160 hiljada evra a plastenik koji je zagrevao je ostao bez jeftine toplotne energije.

Kotao u poslednje dve godine nije radio jer je u procesu privatizacije PKB-a pripao novom vlasniku većeg dela kombinata, kompaniji Al Dahra Srbija, dok je plastenik čijem je grejanju jedino i služio ostao u delu PKB-a koji nije privatizovan, i pod ingerencijom je države.

U takvim odnosima nije moglo da se nađe rešenje za rad kotla i snabdevanje gorivom. Posle dve godine nerada kotao je morao da se remontuje. Umesto toga kotao je isečen. Time je načinjena značajna šteta jer plastenik u kome se gaji rano povrće više ne može da radi kao što je zamišljeno, jer nema jeftinog grejanja.

Šteta koja je načinjena nije samo velika već je i višestruka. Naime, država je protraćila novac koji je pre više od deset godina uložila u izgradnju tog postrojenja a plastenik koji je i dalje u njenom vlasništvu će, da bi nastavio sa proizvodnjom ranog povrća, morati da troši skuplji energent za zagrevanje.

Takođe, mladi istraživači koji su nastavili razvoj pomenute tehnologije mogu izgubiti entuzijazam i osnovu za dalji razvoj jer su izgubili eksperimentalnu i demonstracionu bazu za svoj rad. Kotao je svojevremeno bio zamišljen da bude eksploatacioni, eksperimentalni i demonstracioni.

Postavlja se logično pitanje kako je država mogla da dozvoli da dođe do toga da postrojenje potrebno za rad plastenika u njenom vlasništvu pripadne privatnom poslodavcu.

Kako je zgrada u kojoj je kotao smešten i dalje u vlasništvu države dok je taj pogon i pored toga pripao Al Dahri, predstavlja pravu papirološku misteriju i potpunu nelogičnost. Sa pravom se može konstatovati da je država po ko zna koji put pokazala neozbiljnost i nemarnost kada je reč o upravljanju imovinom u svom vlasništvu.

Takođe, tužna sudbina kotla na biomasu, koji je osmislila naša naučna pamet, još jedan je jasan pokazatelj da je prodaja PKB-a bila potpuno štetna i nepotrebna.

S druge strane, bahato ponašanje Al Dahre kada je reč o uništenju tog pogona daje argumente onima koji tvrde da je PKB kupljen ne zbog dugoročnog nastavka poljoprivredne proizvodnje već zbog mogućeg pretvaranja njegovog zemljišta u građevinsko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari