Ko će nam pomoći 1

Vlasnik jednog tabloida blizak vrhu Vučićeve vlasti proglasio je u svom uvodniku političku smrt Evropske unije, kao prvu posledicu korona pandemije.

Veličajući čelično prijateljstvo Srbije i azijskog džina Narodne Republike Kine, taj medijski tajkun je svoj osion ton spustio do podsmešljivosti rekavši na kraju da o EU, kao i o svakom pokojniku, treba pričati sve najlepše.

Ništa, međutim, nema pogrešnije od ovakvog samozavaravanja.

Ono ima nekog razumnog smisla jedino u jednom teškom i bolesnom makijavelističkom obliku vladavine. Jer, veštački omogućava predsedniku države i SNS-a, i pravom medijskom šefu dotičnog tajkuna, prostor da sebe prikaže umerenim. Da u svojim redovnim i dugačkim obraćanjima javnosti izjavljuje kao i dosad, da se Evropska unija neće (još) raspasti, da je i dalje ekonomski jaka i interesno povezana.

Ali, ukoliko zanemarimo tu svrhu – omogućimo šefu nastup – sve ostalo je težak promašaj.

Jer, dok je trajao vrh epidemije u Kini, uz sve poštovanje za tamošnje ljude i njihovo stradanje i njihovu borbu, u Srbiji se niko nije previše uzbuđivao. Najmanje pomenuti medijski tajkun i šef države, jer su slali sasvim drugačiju sliku, da je korona samo malo jači grip, „smešan virus“ i slično, što je već postalo opšte mesto za sve koji kritikuju vlast.

Do prave uzbune, a i uvođenja neophodnih mera, došlo je kada je korona stigla baš u tu Evropu, na taj kontinent čiji smo fizički i istorijski deo, koliko god nas to politički oduševljavalo ili razjarivalo. Do te Evrope u čijim smo svim svetskim ratovima učestvovali. Nijedne najezde ili pošasti koja je na Evropu krenula nismo bili pošteđeni, pa tako ni korone.

I sad, možemo da se ljutimo i da kažemo da je pomoć iz Kine najvažnija, a da je neizvesno da li će nam uopšte EU preko Mehanizma civilne zaštite išta poslati.

Ali pri toj ljutnji i pri toj zapitanosti trebalo bi pošteno i da odgovorimo, da li bi nam Nemačka, Italija, Francuska poslale pomoć da je smer širenja virusa bio obrnut.

Da je početno žarište bilo u Evropi pa odatle se zaraza širila na istok, i u Aziju? Da li bi EU poslala pomoć i Srbiji i Kini, da li bi se institucije u Briselu sastale i odobrile kontigente sa medicinskom opremom, da je najveći talas empidemije već protutnjao kroz Evropu? Da li bi Italijani poslali lekare, Francuzi maske, a Nemci respiratore? Naravno da bi to uradili. „Pobeći“ od Evrope možemo isto koliko i pobeći od sebe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari