Obični ljudi 1

U sarajevskim medijima, ali i u onima međunarodne zajednice koji su pratili rat protiv Bosne i Hercegovine, uvijek se isticalo da je Armija Republike BiH bila jedina multietnička vojska u ratu koji se događao protiv ove države.

Kad se o tome govori, odmah se kao potvrda multietničnosti pominju imena Dragana Vikića, Željka Komšića, Milana Dunovića, ali se ističe i da je postojala Prva pravoslavna brigada Armije RBiH.

S druge strane, pozdravi vojsci Alije Izetbegovića, kao što je muslimanski vjerski pozdrav „Es-selamu ‘aleykum“ gotovo pa se prešućuju u sarajevskoj javnosti. Vjerovatno zato što to pokazuje baš suprotnost od zvanične multietničnosti.

U redovima HVO-a je bilo Bošnjaka, naročito u Bosanskoj Posavini. Poznato je i da su u ovu vojsku pojedini Bošnjaci iz Armije RBiH prelazili i zbog boljih ratnih paketa.

Kad je riječ o Vojsci Republike Srpske, gotovo nigdje se u javnosti ne govori da je i tu bilo vojnika Bošnjaka koji su ginuli za „srpsku čast“. Obzirom da se jako slabo spominju, to ne znači da ih nije bilo.

U redovima VRS iz mjesta Brezovo Polje pored Brčkog bio je Fikret Smajlović zvani Piklić.

Osuđen je pred Kantonalnim sudom u Tuzli 2005. na četiri godine i deset mjeseci zatvora zbog počinjenih ratnih zločina nad Bošnjacima.

Trenutno živi u Mađarskoj. Povremeno dolazi u Brezovo Polje. Bošnjacima se pravda da je morao činiti to što je činio, a njegova majka begovica u Brezovom Polju govori da ništa ne zna o njegovom učešću u ratu. Iz Brčkog je u redovima VRS bio i policajac Esad Bekrić Beretka.

U logoru Batković kod Bijeljine bio je DŽemal Zahiragić, zvani Špajzer. Ubijao je kamenjem i njegov slučaj je dosta komplikovan. Osuđen je na doživotnu kaznu zatvora pred Vojnim sudom u Zenici. Kazna je kasnije preinačena, pa je izašao vrlo brzo iz zatvora.

Do prije nekoliko godina prosio je po sarajevskim tramvajima. Ulazio je u tramvaj, nazivao selam prisutnima, a oko vrata je nosio ljekarski nalaz o teškoj bolesti. Putnici su mu davali novac sve dok ga jednom prilikom nije prepoznao bivši logoraš i javno prozvao.

Kao što je u Armiji RBiH postojala pravoslavna brigada, u VRS je postojala „Jedinica Meša Selimović“. Formirana je 1992. u mjestu Kulina kod Dervente, na inicijativu Ismeta Đuherije iz Bosanskog Broda. Đuherija je bio prvi zapovjednik ove jedinice. NJega je na tom mjestu 1993. zamijenio Nusret Dizdarević iz Dervente. Jedinica je imala 150 dobrovoljaca, većinom Bošnjaka iz Bosanskog Broda i Dervente.

Pored borbi za Maglaj, ova jedinica je učestvovala i u borbama za Tešanj, Teslić, Vučjak, Zavidoviće i širi rejon Posavine. Osim ove jedinice, u ratu su se „istakli“ i drugi pojedinci, kao što su braća iz Rogatice Izet i Himzo Golić, te fočanski silovatelj i osuđeni ratni zločinac na 17 godina zatvora Jasko Gazdić. Pašaga Halilović bio je komandant 3. semberske brigade VRS, koju su činili Bošnjaci sa područja Bijeljine i Janje.

NJegov zamjenik je bio Mujica Jahić. Brigada je uglavnom ratovala u Bosanskoj Posavini. U logoru Keraterm kod Prijedora ubijao je Ismet Žerić, koji je zbog tih zločina osuđen na sedam godina zatvora.

U Prijedoru se vojnik VRS, Faran DŽenanović, pokrstio i sad se ponosno zove Dragan Miletić. Faranovog oca Vejsila, zajedno s nekoliko članova porodice, ubile su srpske formacije, svega nekoliko dana nakon zločina nad Bošnjacima u Čarakovu i Zecovima, u maju 1992. godine.

Na mezarju u Bosanskom Šamcu nalazi se grob na čijem spomeniku piše: „Džemal Avdić (1957-1994), srpski vojnik. Spomenik podiže zahvalna otadžbina“. Među poginulim pripadnicima ilijaške brigade VRS nalazi se i Ahmo Žigić.

Na pravoslavnom groblju u Donjim Miljevićima u Istočnom Sarajevu, zajedno sa srpskim vojnicima i ruskim dobrovoljcima ukopan je Ragib Halilović, pripadnik 1. sarajevske brigade VRS. Kao mladić od 17 godina, Ramo Pazara, iz mjesta Gomljenica u blizini Teslića, pridružio se VRS. Na strani te vojske borio se u Pelagićevu, Bihaću i na planini Majevica.

Godine 1994. bio je snajperista u Orašju. Poslije rata je emigrirao u SAD gdje se pridružio vehabijskom pokretu. Promijenio je ime u Abdullah Ramo Pazara. U julu 2013. preko Zagreba, Bosne i Istanbula otputovao je u Siriju, te se pridružio ISIL-u. Ubijen je 22. septembra 2014. godine u bici kod Kobanija.

Za razliku od Srba i Hrvata koji su bili u Armiji RBiH, ovi Bošnjaci iz VRS se nigdje ne spominju. Politička garnitura u manjem bh entitetu na čelu sa Miloradom Dodikom nigdje im se ne zahvaljuje. Zato što je za njih BiH zajednička, a entitet Republika Srpska samo srpski.

Za razliku od nebošnjaka u Armiji RBiH, ovi nesrbi u VRS su bili problematično društvo. Neki su poslije rata proglašeni ratnim zločincima, a jedan je postao džihadist.

Oni koji nisu navedeni u ovom tekstu, također se kao Piklić i Zahiragić danas šetaju našim ulicama, naseljima i gradovima. Dobre su komšije i dobri roditelji svojoj djeci, dobri djedovi svojim unucima… obični građani koje svaki dan viđamo na našim ulicama. Zapravo, oni su ništa manje nego ubice.

Autor je lider Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije iz Sarajeva

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari