Da li smo u borbi sa koronom izgubili pravnu državu? 1Foto: FoNet/ Aleksandar Levajković

Kako odmiče vanredno stanje, osim povećanja broja obolelih od bolesti COVID-19, povećava se i broj primera koji pojačavaju sumnju da izvršna vlast prekoračuje Ustavom dozvoljene granice.

Takođe, sve je veći broj onih koji su voljni da na te primere javno ukažu.

Poslednji u nizu, na taj korak odvažili su se advokati. Upravni odbor Advokatske komore Srbije izdao je saopštenje u kojem su istakli da smatraju da je vanredno stanje uvedeno na protivustavan način, „jer odluka predsednika Republike, predsednice Narodne skupštine i predsednice Vlade, kojom se proglašava vanredno stanje, ne sadrži obrazloženje“.

„Bez obrazloženja nije moguće utvrditi ispunjenost uslova za primenu čl. 200 st. 5 Ustava Srbije tj. razlog zbog kojeg Narodna skupština nije bila u mogućnosti da se sastane“, naveli su u Advokatskoj komori.

Predsednik Advokatske komore Srbije Viktor Gostiljac kaže da nije siguran da li će dobiti obrazloženje od predsednice skupštine, ali da bi tako nešto bilo poželjno kako bi građani znali zbog čega je prilikom proglašenja vanrednog stanja zaobiđena Narodna skupština.

– U odgovoru na pitanje zbog čega nije mogla da se sastane skupština, krije se i odgovor da li je vanredno stanje proglašeno na neustavan način. Niko ne spori da vlast treba da povlači korake koje smatra da su neophodni u borbi protiv korona virusa. Međutim, ne bismo smeli sebi da dozvolimo da tokom te borbe izgubimo odlike pravne države, kaže Gostiljac.

Istu zamerku koju su u saopštenju izneli advokati, neposredno po proglašenju vanrednog stanja iznela je i grupa od osam narodnih poslanika, koji su i formalno podneli zahtev za sazivanjem sednice Narodne skupštine.

Predsednica parlamenta Maja Gojković je u izjavi dostavljenoj medijima istakla da je vanredno stanje usvojeno u skladu sa Ustavom. Ona je naglasila da su predsednik Republike i predsednica Vlade uputili 15. marta zajednički predlog Narodnoj skupštini da se proglasi vanredno stanje.

„Imajući u vidu epidemiološku situaciju i preporuku da se ne sazivaju i održavaju skupovi koji uključuju više od 50 ljudi, predložila sam da takvu odluku zajedno donesu predsednik Skupštine, Vlade i predsednik Republike, i to se dogodilo 15. marta“, navela je Gojković.

U ovoj izjavi, samostalni poslanik Đorđe Vukadinović, jedan od onih koji je potpisao zahtev za održavanjem sednice, vidi indirektno priznanje da je vanredno stanje proglašeno na ustavno problematičan način.

– Prvobitno obrazloženje je glasilo da skupština nije u stanju da se sastane zbog zaključka Vlade kojim je zabranjeno okupljanje većeg broja ljudi na jednom mestu. Međutim, nakon što smo podneli zahtev za sazivanjem sednice, predsednica parlamenta izlazi sa verzijom po kojoj su sazivanje njoj predlagali predsednik Republike i premijerka, a da je ona diskreciono odlučila da se parlament ne sastaje. Meni to govori da su i oni shvatili koliko je ‘tanko’ to inicijalno obrazloženje, pa su se odlučili za ovo, koje je takođe sporno, ali makar daje, kakav takav legalitet ovakvom uvođenju vanrednog stanja, kaže Vukadinović, dodajući da bi „jako voleo da vidi zahtev koji su predsednik Srbije i premijerka poslali Narodnoj skupštini“.

On navodi da će pitanje ustavnosti proglašenja vanrednog stanja, pre ili kasnije, morati da dođe na dnevni red. Po njemu to je mnogo više od pitanja forme, i sa negodovanjem gleda na argument da bi skupština „na zvonce“ ionako usvojila sve što od nje traži izvršna vlast.

„Odluka o uvođenju vanrednog stanja sa sobom nosi mogućnost privremenog ograničenja određenih ustavom zagarantovanih prava. Baš iz tog razloga je bilo posebno važno da bude usvojeno na pravno besprekoran način. Pošto je vanredno stanje usvojeno na ovakav način, niko ne bi smeo da se čudi zloupotrebama koje su usledile i koje će uslediti“, kaže Vukadinović.

Član 200 Ustava Srbije koji je u središtu ove dileme kaže da se „za vreme vanrednog stanja Narodna skupština sastaje bez posebnog poziva i ne može biti raspuštena“.

U Ustavu se navodi da kada skupština nije u mogućnosti da se sastane „odluku o proglašenju vanrednog stanja donose zajedno predsednik Republike, predsednik Narodne skupštine i predsednik Vlade, pod istim uslovima kao i Narodna skupština“.

Međutim, kad odluku o vanrednom stanju nije donela Narodna skupština, Narodna skupština je potvrđuje u roku od 48 sati od njenog donošenja, odnosno čim bude u mogućnosti da se sastane.

Bez te potvrde, odluka o proglašenju vanrednog stanja prestaje da važi završetkom prve sednice Narodne skupštine održane po proglašenju vanrednog stanja. Član 106 Ustava dodatno kompromituje odluku vlasti da zaobiđe skupštinu, pošto izričito kaže da se „Narodna skupština sastaje bez poziva posle proglašenja ratnog ili vanrednog stanja“.

Profesor ustavnog prava u penziji Ratko Marković je u ranijoj izjavi za Danas istakao da pravna situacija vezana za zaobilaženje skupštine nije toliko jednostavna, dodajući da Ustav sam sebi protivreči u pojedinim članovima.

– Specifičnost situacije u kojoj se nalazimo je da je skupština raspuštena pre nego što je proglašeno vanredno stanje. Može se tumačiti da je ona u tehničkom mandatu, ali moguće je to čitati i kao da nije u mogućnosti da se sastane, rekao je Marković. On je naglasio da uredba o merama tokom vanrednog stanja praktično suspenduje određena ustavna prava, pa napominje da bi i zabrana okupljanja većeg broja ljudi na jednom mestu takođe mogla da posluži kao izgovor da se ignoriše skupština.

Pored spornog načina na koji je proglašeno vanredno stanje, pojavio se niz drugih slučajeva koji ukazuju da je vlast prekršila Ustav. Beogradski centar za ljudska prava (BCLJP) podneo je Ustavnom sudu dve inicijative za ocenu ustavnosti, tvrdeći da su povređena ustavna načela.

Prva inicijativa odnosi se na naredbu ministra unutrašnjih poslova koja predviđa da građani za kršenje mera Vlade, mogu paralelno da odgovoraju krivično i prekršajno.

Ovakva mogućnost, tvrde u BCLJP-u, u sukobu je sa Ustavnom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima jer omogućava da se istoj osobi dva puta sudi za isto delo.

Nekoliko dana kasnije, Ustavnom sudu obratili su se zbog uredbe o merama za vreme vanrednog stanja. Naime, Vlada u toj meri nije propisala konkretne mere odstupanja od ljudskih prava, već je ovlastila Ministarstvo unutrašnjih poslova da to učini uz saglasnost Ministarstva zdravlja.

Prema Ustavu, te mere, kada ih već nije donela skupština, mora da donese Vlada uz supotpis predsednika, a ne mogu biti delegirane ministarstvima. Inicijativa A11 je u svojoj Analizi odstupanja od ljudskih prava za vreme vanrednog stanja, došla do zaključka da „nije bilo potrebe da se u Srbiju uvodi vanredno stanje“.

„Rizici koje nosi epidemija zarazne bolesti COVID-19 mogli su se tretirati gotovo na istovetan način Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i pratećim podzakonskim propisima koji se mogu doneti tokom postojanja vanredne situacije“, stoji u analizi Inicijative A11.

Najzad, prigovora je bilo i na praksu saslušanja okrivljenih putem video-veze u postupcima koji se vode zbog kršenja mera Vlade. Nakon primedbi koje je uputila Advokatska komora Srbije da je ta mera uvedena dopisom Ministarstva pravde i da ne postoji u Ustavu i Zakonu o krivičnom postupku, ministarstvo je reklo da će Vladi predložiti da tu praksu usvoji kao sastavnu meru tokom trajanja vanrednog stanja.

Gde se sumnja da je prekoračen Ustav

– Zaobilaženje skupštine prilikom proglašenja vanrednog stanja

– Naredba ministra policije koja dozvoljava krivično i prekršajno kažnjavanje za isto delo

– Uredba Vlade koja je ministarstvima delegirala da propišu konkretne mere odstupanja od ljudskih prava

– Proglašenje vanrednog stanja umesto postupanja po Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti

– Skajp suđenja

Ovaj projekat finansira Evropska unija u saradnji sa listom Danas. Sadržaj ovog projekta je isključivo odgovornost lista Danas i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenja Evropske unije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari