Granica između profesionalne etike i erotske manipulacije 1Foto: Aleksandar Obradinović

Sa svojom istraživačkom partnerkom, Stivom, sedim u svom istraživačkom centru sveta. Planiramo da sprovedemo psihološku analizu sadržaja. Ovoga puta, pažnju nam je privukla tema digitalne eksploatacije. Oblast – psihoterapija. Prvo istraživačko pitanje – gde se nalazi granica između profesionalne etike i digitalne eksploatacije i ko tu granicu određuje?
Dok ne stignu jasne smernice sa vrha struke, svima nam je dozvoljeno sve. Ili skoro sve.

Mi koji mislimo da nam nije dozvoljeno sve, oslanjamo se o štake nekog domaćeg vaspitanja i mrve kolektivnog morala. Mi sebi ne dozvoljavamo da zarad popularnosti i senzacionalizma otkrijemo identitet klijenta i tok komunikacije sa njim. Kada to uradi psihoterapeut iza paravana nekakve humanosti i edukacije, budite uvereni da krši osnovno načelo koje se smatra svetinjom struke – načelo poverljivosti.

U praksi to načelo može izgledati ovako: vi verujete svom psihoterapeutu i nakon dugog niza godina poverenje do smrti ne prestaje, ili, ako imate manje sreće – vi verujete svom psihoterapeutu, a on vas proda prvom senzacionalističkom prilikom. Javno. Na svojim društvenim mrežama. Kači vašu intimu, eksploatiše vašu ranjivost i smeška se sa svojih fotografija u šik modnim kombinacijama i bosim stopalima. Obećava da će razbiti vaša „balkanska uverenja“, štagod to značilo. Vi ne možete da verujete da vam je to neko uradio. Onako viralan. I nasmejan. I doteran. Sa savršeno urađenim pedikirom na stopalima koje su simbol ženstvenosti. Ili za nekog fetišistu – simbol seksualnog objekta.

Digresije radi, pitam se, da li su psihoterapeutkinje koje pokazuju svoja stopala na sajtovima, svesne ove seksualne konotacije. Ako nisu, onda pokazuju ozbiljno nepoznavanje psihologije seksualnosti. Ako jesu, onda se služe kartom erotizma, što, takođe, predstavlja grubo kršenje profesionalne etike.

A, ako odlučimo da odemo dublje od harizmatične pojavnosti i damo još jednu šansu kako bismo čuli šta će nam reći, stići ćemo do kršenja još jednog načela etičkog kodeksa – banalizacije psihoterapije i psihologije, ili što bi influenseri rekli, do viralnosti (to bi bio slobodan prevod sa etičkog kodeksa psihologa na influenserski jezik).

Ovo je bila mnogo jaka rečenica, citiraću samu sebe na Instagramu i napisaću: „Nekoliko poenti iz mog teksta“. Pa, neka puknu drugi influenseri-psihoterapeuti od muke kad vide koliko sam pametna, da samu sebe moram da citiram.

A, ja stvarno ne mogu da završavam ovu kolumnu o digitalnoj eksploataciji, najbitnije sam rekla, ne mogu da prolazim kroz čitav etički kodeks, jer moram i da odgovaram na komentare kupljenih pratilaca.

Kako bih ispoštovala kakvu-takvu strukturu ove kolumne, reći ću samo da smo Stiv i ja odlučile da analiziramo etično ponašanje psihoterapeuta na društvenim mrežama, pa ćemo javiti rezultate u nekom naučnom časopisu. Nas gotovo da nema na mrežama, a fotografije sa erotskim konotacijama čuvamo strogo na našim privatnim profilima. Niste valjda pomislili da smo toliko konzervativne da ne eksploatišemo svoju ženstvenost u digitalnoj eri? Privatno – da, profesionalno – ne.

I tako se, sasvim sama i neočekivano tiho ocrtala jasna granica između profesionalne etike i digitalne eksploatacije, baš tu negde kod erotske manipulacije. Granica koja deli ispravno i pogrešno. Istinu i laž. Tebe od njih.

Autorka je psihološkinja i osnivačica Centra za psihološku podršku, psihoterapiju i edukaciju „Psiho Ludens“

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari