Borka Božović: Ljubomir Simović je bio duhovno svetlo u ovom našem mraku, gospodin čije će ime ostati kao personifikacija svih ljudskih vrlina  1Foto: FoNet/ Milica Vučković

Ovih dana napustili su nas izuzetni ljudi i stvaraoci, veoma dragi prijatelji, istomišljenici, a vest o smrti Ljubomira Simovića posebno me je jako potresla – njegov odlazak je ogroman gubitak za našu kulturu i društvo – kaže za Danas istoričarka umetnosti Borka Božović, direktorka i osnivačica Galerije Haos.

Jedan od najvećih modernih srpskih pesnika i dramskih pisaca, član Srpske akademije nauka i umetnosti, preminuo je noćas u Beogradu, saopštila je pre nekoliko sati izdavačka kuća Arhipelag, ostavljajući za sobom remek dela i ogroman, neponovljiv trag u našem javnom životu.

– Simović je bio izuzetna ličnost, pesnik, dramski pisac, vrhunski intelektualac, izuzetno hrabar i čestit čovek, duhovno svetlo u ovom našem višedecenijskom mraku, gospodin čije će ime ostati kao personifikacija svih građanskih i ljudskih vrlina  – ističe Božović.

– Ja sam bila posebno vezana za njega, godinama smo sarađivali. Simović je otvarao izložbe u Haosu, pisao o Haosu, bio je na čelu Saveta nagrade za umetnost „Mića Popović“ koja je u Haosu dodeljivana najuglednijim stvaraocima iz svih oblasti kulture, koju je 2006. i sam dobio – seća se Božović.

Razmišljajući o Ljubomiru Simoviću, kako navodi, sve vreme je imala na umu jednu njegovu rečenicu:

– Umetnost je važnija – kako bi on rekao za ovo zlo vreme u kome se i sad nalazimo – od običnih životnih neprilika. Umetnost i umetnički svet je i u takvim vremenima gurao uvek napred. Ljuba je to itekako znao i podvlačio.

Žao mi je što nije doživeo i poslednju publikaciju Galerije Haos, povodom trideset godina njenog rada, u kojoj citiram ovu njegovu rečenicu. Sigurna sam da bi se obradovao. Bio je veliki, bio je divan, ponosni smo što smo ga imali za prijatelja – ističe Borka Božović.

Ljubomir Simović je rođen 2. decembra 1935. godine u Užicu, u rodnom gradu je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na grupi za istoriju jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik.

Za vreme studija radio je kao urednik i odgovorni urednik studentskog književnog časopisa Vidici. Radni vek je proveo kao urednik u kulturnoj redakciji Radio Beograda.

Objavio je pesničke knjige: Slovenske elegije (1958), Veseli grobovi (1961), Poslednja zemlja (1964), Šlemovi (1967), Uoči trećih petlova (1972), Subota (1976), Vidik na dve vode (1980), Um za morem (1982), Deset obraćanja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj (1983), Istočnice (1983), Gornji grad (1990), Igla i konac (1992), Ljuska od jajeta (1998), Tačka (2004) i Planeta Dunav (2009).

Izbori iz Simovićevog pesništva objavljen su u knjigama Izabrane pesme (1980), Hleb i so (1985, 1987), Istočnice i druge pesme (1994), Učenje u mraku (1995), Sabrane pesme I-II (1999) i Pesme. Knjiga prva i Pesme. Knjiga druga (2005).

Simović je napisao četiri drame: Hasanaginica, Čudo u Šarganu, Putujuće pozorište Šopalović i Boj na Kosovu. Simovićeve drame su izvođene na mnogim našim scenama, kao i u inostranstvu.

Pored poezije i drama, Simović je posvećeno pisao i eseje o srpskim pesnicima i dramskim piscima. Iz toga je nastala knjiga Duplo dno koja je doživela više izdanja.

Eseje o likovnim umetnicima Simović je objavio u knjizi Čitanje slikа (2023). Simović je napisao i dnevnik snova Snevnik (1998) i roman Užice sa vranama (1995).

Počev od knjige autopoetičkih i angažobvanih eseja Kovačnica na Čakovini (1990), Simović je napisao čitavu serija knjiga u kojima je raspravljao o aktuelnim književnim, kulturnim, društvenim i političkim pitanjima: Galop na puževima (1994), Novi galop na puževima (1999), Guske u magli (2005), Obećana zemlja (2007), „Titanik“ u akvarijumu (2013), Žabe u redu pred potkivačnicom (2016), Odbrana Beograda (2020) i Neslana so (2023).

Odabrana dela Ljubomira Simovića u 12 knjiga objavljena su 2008. godine.

Ljubomir Simović je dobitnik najvažnijih književnih nagrada za poeziju, dramu i esejistiku. Simović je od 27. oktobra 1994. godine za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti.

Arhipelag je zahvalan Ljubomiru Simoviću za podršku i razumevanje, dobru volju i pažljivo čitanje naših knjiga.

Ljubomir Simović je godinama radio na knjizi pesama Riba sa dva repa. Iako je knjiga odavno bila završena, pesnik je želeo da nastavi da radi na njoj i posvećeno je radio praktično do samog kraja.

O toj knjizi i o tome da će ona biti objavljena u izdanju Arhipelaga Ljubomir Simović je govorio u više intervjua.

Objavićemo u narednom periodu pesničku knjigu Riba sa dva repa kao još jedan znak Simovićevog pesničkog trajanja i kao još jedan primer da pesnici se rađaju, pesnici ne umiru.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari