ivan medenicaFoto: FoNet/Novi magazin

Represija i pritisci režima na „neposlušnu“ kulturu, umetnike i kulturne radnike, zaustavili su u ovih godinu i po dana studentskih i građanskih protesta mnoge manifestacije i programe, a od ovih kazni nisu izuzeti ni najznačajniji nacionalni festivali.

Podsećanja radi, prošlogodišnje, jubilarno 70. Sterijino pozorje, i svoj najznačajniji festival, Pokrajinski sekretarijat za kulturu nije finansirao zbog masovne podrške studentima koju pozorišni umetnici zastupaju u javnosti, o čemu su oni govorili i tokom razgovora na festivalskom Okruglom stolu, ali je program, uprkos ovom ukidanju budžeta „kako – tako“ ipak realizovan u celosti.

U nezapamćenu odmazdu Ministarstva kulture koja bukvalno ukida celokupnu kulturnu scenu i savremenu produkciju javnost je već upućena – rezultati prošlogodišnjeg konkursa za sufinansiranje projekata, među kojima je i projekat pozorišne delatnosti, do današnjeg dana nisu objavljeni, a konkurs za 2026. nije ni objavljen.

Tako je i ovogodišnje Pozorje ponovo dobilo režimsku „packu“ – zbog nedostatka finansijskih sredstava, 71. izdanje će biti samo festival nacionalne drame, bez međunarodnog programa „Krugovi“, koji je činio značajan segment, o čemu za Danas govori Ivan Medenica, profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i pozorišni kritičar, koji je ustanovio ovaj program.

– „Krugove“ sam pokrenuo pre dvadeset godina, kao tadašnji umetnički direktor i selektor festivala. Bio je to prateći program sastavljen od tri do pet stranih predstava, a koncepcijski postavljen kao ogledalo u kom će se, u internacionalnom kontekstu, reflektovati teme i poetike koje tretira naša aktuelna dramska i pozorišna produkcija – kaže Medenica.

– Drugim rečima, on je trebalo da pokaže kako se naše pozorište uklapa u tendencije u savremenom svetskom pozorištu. Moja je zamisao bila da „Krugovi“ budu uvek tematski, ili na drugi načini povezani s glavnim programom, s onim na šta te dotične godine, u problemskom i/ili umetničkom smislu, ukazuju izabrane domaće predstave.

Njega su prevashodno činile predstave iz regiona bivše Jugoslavije, ali smo imali i neke iz, recimo, Nemačke i drugih velikih pozorišnih kultura.

Vremenom, kako navodi Medenica, „Krugovi“ su se sveli samo na produkciju iz regiona, a i pomenute kopče s glavnim programom su se izgubile.

– Ipak, ja sam bio srećan i zahvalan što on i dalje opstaje, zahvaljujući pre svega zainteresovanosti publike, ali i činjenicom da je uprava Pozorja, uključujući i sve buduće selektore, prepoznala značaj ovog programa, odnosno ogledanja domaće drame i pozorišta u širem kulturnom kontekstu.

Uostalom, podseća Medenica, Sterijino pozorje je nekada bilo najveći jugoslovenski pozorišni festival, sa podnaslovom Jugoslovenske pozorišne igre, pa je bilo sasvim dovoljno što su i ovako postavljeni „Krugovi“, u smislu regionalne selekcije, povratili taj izvorni koncept.

– Želim da verujem da je ovogodišnje ukidanje „Krugova“ samo privremeno, uzrokovano velikim finansijskim problemom s kojim se suočavaju sve naše manifestacije, pa tako i Pozorje. Mislim da bi to obrazloženje uprava festivala trebalo jasno da komunicira javnosti.

Ako ni zbog čega drugog onda bar zbog toga da sa sebe skine odgovornost ako u budućnosti neke mračne sile budu želele da se trajno otarase dragocenog međunarodnog konteksta, bez kog ni jedno nacionalno stvaralaštvo ne može da se adekvatno procenjuje – ističe Ivan Medenica.

Za Danas o ovom problemu govori i Miroslav Radonjić, direktor Sterijinog pozorja, odgovarajući na naše pitanje da li je Pokajinska vlada finansijski kaznila i ovogodišnji festival.

– Razlog što ove godine nemamo „Krugove“ nije Pokrajinski sekretarijat za kulturu, nego činjenica da Ministarstvo kulture nije raspisalo konkurs za pozorišne projekte, pošto je Pozorje ranijih godina, osim prošle godine, iz tog budžeta dobijalo između pet i šest miliona dinara godišnje, i mi na taj novac više ne možemo da računamo. Gostovanje tri predstave u „Krugovima“ od prilike toliko koštaju, tako da smo se ove godine, nažalost, morali odreći tog programa – kaže Radonjić.

Što se tiče podrške iz pokrajinskog budžeta, objašnjava direktor Pozorja, za ovu godinu se još ne zna da li će izostati.

– Sekretarijat za kulturu je tek u februaru raspisao konkurs za 2026, ali rezultati još nisu objavljeni, u nekom regularnom roku trebalo bi da budu poznati u maju, mi ne znamo kakve će biti odluke, i ne smemo da rizikujemo. Nadamo se da će ovogodišnji festival ipak dobiti neka sredstva, a ona su inače znatno skromnija od republičkih. Mi smo od pokrajine unazad nekoliko godina, dobijali između dva i tri miliona dinara.

Glavni finansijer Pozorja, objašnjava Radonjić, je Grad Novi Sad.

– Najveća sredstva nam stižu iz gradskog budžeta, time pokrivamo veći deo festivala i sve naše ostale delatnosti. Za ovu godinu ukupno smo dobili blizu 35 miliona dinara, od toga, negde oko 31 milion ide na festival, i mislim da mi imamo najveći budžet od svih nacionalnih pozorišnih festivala u regionu.

Ali, nažalost, ona nisu dovoljna da pokriju sve programe, zbog toga smo odlučili da na ovogodišnjem Pozorju nemamo „Krugove“. Ja se iskreno nadam da će već iduće godine „Krugovi“ da se vrate pred festivalsku publiku, jer su važan segment našeg programa – kaže Miroslav Radonjić.

Podsećanja radi, 71. Sterijino pozorje održaće se od 26. maja do 3. juna, a selektor, glumac Svetislav Goncić, najavio je osam predstava iz Srbije i regiona koje će biti u konkurenciji za nagrade.

U ovu trku ulaze „Moje pozorište“, autorski projekat Borisa Liješevića (Atelje 212), „Centrala za humor“, po tekstu Đorđa Kosića, u režiji Olje Đorđević (Narodno pozorište u Beogradu), „Gospođa ministarka“ Branislava Nušića, u režiji Veljka Mićunovića (Slovensko narodno gledališče Maribor), „Gospa Nola“ po tekstu Isidore Sekulić, u dramatizaciji Aleksandre Jovanović, i režiji Sonje Petrović (Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu).

U konkurenciju za ovogodišnje Sterijine nagrade ušli su i „Šine“ Milene Marković, u režiji Milana Neškovića (Narodno pozorišt RS Banja Luka), „Profesionalac“ Dušana Kovačevića (Zvezdara teatar), „Bez buke od dva do šest“ po tekstu Sofije Dimitrijević, u režiji Tare Mitrović (Hartefakt kuća), i „Zašto se smeje?“, autorski projekat Đorđa Nešovića (Narodno pozorište Sombor).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari