"Jako je bitan i način na koji javne ličnosti izražavaju podršku Prajdu": Istoričar i teoretičar umetnosti o fotografijama Sare Jo i Nataše Bekvalac 1Foto: Screenshot Instagram @bekvalceva

U načelu podržavam sve poznate javne ličnosti koje imaju hrabrosti da iskažu svoje stavove o svim bitnim i posebno kriznim društvenim situacijama i problemima, kaže istoričar i teoretičar umetnosti Zoran Erić za Danas zamoljen da prokomentariše to što su se javne ličnosti fotografisale nage za izložbu Tragovi u znak podrške Evroprajdi u LGBT populaciji.

Autor izložbe koja je otvorena u Silosima je modni fotograf Miloš Nadaždin, a na fotografijama su između ostalih Nataša Beklavac, Sara Jo, Sajsi MC, Miloš Timotijević, Slaven Došlo, Stevan Filipović i mnogi drugi.

Zanimljivo je i da su među prvim primećenim posetiocima, ovog događaja, kako prenose domaći mediji, supruga predsednika Tamara Vučić i ministra unutrašnjih poslova Nataša Vulin.

Zoran Erić podseća da ovogodišnja zabrana „Prajda“, i to nakon niza godina podrške toj manifestaciji koju je pružao državni vrh, je više nego zabrinjavajuća.

– Uz sve to, premijerka u svom trećem mandatu, kao otvorena pripadnica LGBT+ populacije, poručuje aktivistima „da im niko ne može zabraniti da šetaju“. Ako ona predstavlja izvršnu vlast, i zapravo je i merodavna da daje dozvole ili izriče takve zabrane, postavlja se retoričko pitanje kakav benefit osim ličnog ima njeno opredeljenje i „deklarativna podrška“ LGBT+ zajednici.

Prema Erićevim rečima očigledno je da je polarizacija srpskog društva prerasla u takav vid patologije da je nemoguće ustanoviti bilo kakav sistem vrednosti.

Zato je jako bitan i način na koji javne ličnosti izražavaju podršku „Prajdu“, da li su to iskreni stavovi, deo šou biznisa i estradno-promotivnih trikova, ili pak umetnički iskazi ili izložbe podrške kakvih je bilo i u prošlosti ali i ove godine – ističe Erić. Prema njegovim rečima posebno je bitno kakva se ideologija krije iza stavova poznatih pevačica čija je fotografija i podrška „Prajdu“ sada u žiži javnosti.

– Zato su mi krajnje konfuzne i zbunjujuće biblijske metafore i govor o „božanskoj ljubavi“ koja nas je stvorila i da je „jedini greh negirati ljubav“, koje navodi u vašem listu jedna od pevačica i protagonistkinja erotskih fotografija koje po mom skromnom mišljenju više promovišu njihov seksipil koji „targetira“ prevashodno heteroseksualnu mušku populaciju.

U isto vreme pojedini crkveni velikodostojnici i „čuvari biblijskih kanona“ proklinju LGBT+ populaciju i posebno premijerku koji su „poslati da unište sve što je sveto i božije“ i anatemišu ih.

U toj ideološkoj kakofoniji, izgleda kao da su se primarni ciljevi prihvatanja Drugosti, borbe za prava i toleranciju prema bilo kome ko ima drugačiju identitetsku (rodnu ili bilo koju drugu) poziciju potpuno skrajnuli i prešli u drugi plan, što je po meni i suština ideološke konfuzije, da ne kažem „šizofrenije“ koja vlada u našem društvu.

U zaključku, podrška svim marginalizovanim i obespravljenim društvenim grupacijama je uvek dobrodošla, posebno od javnih ličnosti koje imaju veliki uticaj i na javno mnjenje, ali je bitno da njihova poruka bude jasna, zasnovana na izgrađenim stavovima i pozicijama i utemeljeno argumentovana. – zaključuje Zoran Erić

„A, šta je ljubav nego Bog?“

Na svom Instagram profilu uz fotografiju sa Sarom Jo,  Nataša Bekvalac napisala je: U novoj biblijskoj metafori dovode čuvari javnog morala bludnicu pred Isusa, ne bi li je on kaznio kamenom u glavu. No, ni Isus ne kažnjava. Već misli srcem i glavom, i kroz ljubav odgovara u mojoj parafrazi: ,,Ko nije grešan neka kazni grešnicu”! Niko se od sudija kazne, a ni kamena latio nije.

Isus dalje kaže: ,,Budite mudri kao zmije, bezazleni kao golubovi!”.

Kako smo do toga došli? Da možeš biti zmija i bezazlena u isto vreme?

Suština je, izgleda da stradamo i kao mudri i kao bezazleni, ali i kao grešni. Nikad osuda nije bila u igri. U stradanju iz pokajanja je spas. Ne u osudi, mržnji, kazni i zabrani drugog.

Zašto ponos je isto pitanje kao i Zašto spas. Zar ponos nije u osnovi svakog spasenja? Ponosna sam jer sam se spasila. A, kako sam se spasila? Eh, sad. To je već filozofija mog života.

Moja filozofija života i spasenja leti na krilima ljubavi.

A, šta je ljubav nego Bog?

Nije kriva Eva, ni zmija, a ni Adam. Zmija uostalom nije žena. Zmija je prerušeni Lucifer koji je za sobom u greh povukao čoveka. Je li Adam čovek? A, Eva? Ko je poverovao zmiji, a ko je zbog tog lakoverstva najviše na Zemlji platio?

Nego, šta je greh? Nabrajanje deset Božijih zapovesti?

Možda je jedini greh negirati ljubav.

Ipak je sve nas Bog, s ljubavlju, stvorio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari