Zoran Predin: Još ima nas koji volimo crni humor, erotiku i političku nekorektnost 1foto: Rok Šuster

Jedan od najvećih slovenačkih i jugoslovenskih bendova Lačni Franz stavlja tačku na svoj rad ove jeseni posle više od četiri decenije svirke. Doduše sa mnogim prekidima, u kojima smo slušali Zorana Predina, alfu i omegu benda, u njegovim drugim inkarnacijama. Kraj benda ali i novi počeci su bili razlog da popričamo sa ovim velikim autorom.

Predin se za svo ovo vreme istakao kao jedna od glavnih autora ex-SFRJ scene kog nismo nikad mogli da podvedemo pod neki žanr. Sa bendom Lačni Franz je počeo u new wave vreme, ali širina autorstva se pokazivala vremenom, jer je bend uletao i u jazz vode, kao i u elemente lokalnog folklora, kabarea, pa sve do art roka. Iako već nekoliko godina unazad bend ima sjajne koncerte, iznenadila nas je vest da je ovo oproštajna turneja pa smo upitali Predina, zašto proglašava fajront.

– „Istorija se ponavlja. Te 1997. godine se razišla prva postava Lačnog Franza, jer su se momci zaposlili, oženili i razmnožili, a ja sam jedini ostao profesionalno u glazbi. Ove godine je druga ”juniorska” postava došla u istu situaciju, pa smo sporazumno odlučili, da brend i bend Lačni Franz ne zaslužije status vikend benda, koji bi ovisio o dobroj volji njihovih šefova“ rekao nam je Predin a onda se dotakao svojih daljih planova.

– „Ja ostajem i nastavljam sa svojom solo karijerom. Pripremam dva dijametralno različita albuma, „Počasni krug“ sa Zagrebačkom Filharmonijom i romski etno album sa grupom Šukar. Sa Damirovom Đango Grupom sviramo koncert „Zoran peva Arsena“, sa Matijom Dedićem „Tragove u sjeti“ i sa gitaristom Igorom Polakom u duetu Srebrni pioniri svoje kantautorske koncertne programe.

Kao i sve nas, i ovog umetnika je pogodilo sveopšte stanje ništavila koje su nam donele prethodne kovid godine. Muzičare čak možda i malo više nego ostale. Prethodnog vremena sigurno neće želeti da se seća, jer kako nam je rekao ispraznilo mu je „kasicu prasicu“.

– Pop**dio sam od sedenja kod kuće, popio sve one flaše na kojima ništa ne piše i proklinjao kineske šišmiše. Korona me nije inspirisala, a od nje sam naučio, da je džaba sanjati o putu na Mars, ako pre ne naučimo oprati ruke posle pišanja“, rekao je o u svom maniru poznati pevač.

Zoran Predin: Još ima nas koji volimo crni humor, erotiku i političku nekorektnost 2
foto: Rok Šuster

Pošto je tema našeg razgovora oproštajni koncert, dotakli smo se nekoliko blistavih momenata, ali i onih malo manje uspešnih za sami bend, barem iz vizure njegovog glavnog čoveka.

– „Napravio sam par stvarno glupih pesama, kojih se pomalo sramim, ali i puno odličnih, tako, da mogu da živim s tim saznanjem. Najteže mi padaju one koje su se obistinile. Pesma ”Veter propelerjev iz Casablance” je 1994. nagovestila globalnu krizu izbeglica, ”Sirene tulijo” 1987. rat u Jugoslaviji, ”Praslovan” 1979. propast komunizma i neokapitalizma itd. No, dobra pesma ostaje dobra pesma. „Naj ti poljub nariše ustnice“, „Ne mi dihat za ovratnik“, „Ja vračam sunce u svoj dan“…“ ispričao nam je pevač, a onda se dotakao i perioda za koji smatra da je bio najbolji za bend.

– „Svaka decenija je imala svoje blistave trenutke. Danas vrlo romantično izgledaju prve godine benda kad smo svirali za karte za voz i gajbu pive i dobili nagradu na „Subotičkom omladinskom festivalu“, pa kasnije kad smo ušli u novotalasnu reprezentaciju Jugoslavije i 1984. na splitskom Poljudu nastupili za 70 hiljada mladeži. Pa druženje sa kolegama i upoznavanje svojih glazbenih idola. Bilo je puno lepih trenutaka. A najtužniji se dogodio pre dve godine, kad nam je umro bubnjar Andrej Pintarič, duša prve postave. Na početku karijere smo bili miljenici kritike, a sada na kraju svoje publike.“

Bezobzira što svira već četrdeset godina, smatra da i među mladima ga dobro razumeju i danas, jer srodne duše se kapiraju iz prve i još ima onih koji vole crni humor, erotiku i političku nekorektnost.

– „Ja pevam svoje pesme koje sam napisao pre četrdeset godina ali su još uvek, ili bolje rečeno, ponovo aktuelne. Ja se ne menjam. Ja u svakom sistemu stojim iza svojih postulata: sloboda, jednakost i bratstvo. Moj politički stav objašnjava pesma „Ja vračam sunce u svoj dan“:

Ne zanima me više, ko je krao, ko nas godinama laže,
ko se popeo, ko nisko pao, jure, koga traže.
Dosta mi je više tužnih vesti, kako guši zlo dobrotu.
Nemam vremena za nove mržnje, ima boljih stvari u životu.
Boli me za sve elite sveta, za sve što gospodu smeta.
Bol i tuga. Suze. Seta. Nisam više vaša meta.
Ja vračam sunce u svoj dan.
Ja vračam sunce u svoj dan.

U međuvremenu, Zoran Predin nije više samo tip koji nam sa bine peva stihove, već i pisac čije priče, kraćeg ili dužeg formata čitamo u knjigama. Zanimalo nas je da li se ta dva Predina razlikuju?

– „I jedan i drugi služe se istim mozgom, tako da su braća po ukusu. Dobro se slažu, zaljubljeni u istu ženu, čak iznenađujuće dobro. „Mongolske mrlje“ su odlično primljene u Srbiji, a gotov je moj drugi roman, koji ide u prevod na hrvatski i srpski odmah čim ga urednik blagoslovi. Upravo postavljam okvire za trećeg. Volim pisanje.“

Pored pisanja, za njega znamo da je strastveni ljubitelj košarke. Upravo je gotovo Evropsko prvenstvo na kojem su i naša i Slovenačka reprezentacija važile za favorite, ali isto tako se neslavno provele. Pitali smo ga šta misli, šta je uzrok brodolama nas i njih.

„Drugoligaško suđenje, puno nenamernih grešaka, koje nije štitilo naše najbolje igraće od bezbrojnih udaraca je ubilo igru. Prvenstvo je pokazalo, da nema više autsajdera, da može svako pobediti svakog. Da jedan super heroj nije dovoljan, ako nema kolektivne igre. Razočaran sam, ali idemo dalje. Biće jesenas ponovo puno dobre košarke.“

Novu muziku kaže da sluša i da prati. Omiljeni su mu Kralj Čačka i Sara Renar jer su originalni, duhoviti, provokativni i profesionalni i već su danas iznad svog generacijskog vremena. Za kraj, s obzirom da ovaj razgovor vodimo u nezgodno i nemirno vreme, u kom nam se stalno preti novim sukobima, atomskim dok se ovi „manjeg“ obima već dešavaju, pitali smo ga šta bi stavio u vremensku kapsulu za budućnost i neke druge, daleke generacije. Koju svoju pesmu, a koju tuđu, kao i knjigu ili film?

„Svoju „Praslovan“, a od tuđih, album „Odpotovanja“ slovenačkog kantautora Tomaža Pengova, roman „Prišleki (Pridošlice)“ Lojzeta Kovačiča i Grlićev film „U raljama života“.“

Lačni Franz oprašta se od fanova regionalnom turnejom: ,,Došlo je vrijeme da se oprostimo na način kojeg naš brend i band zaslužuju. Ove se jeseni serijom koncerata u regiji, pod zajedničkim nazivom, VELIKI FINALE, opraštamo od svoje publike. Program koncerta izbor je pjesama sa svih naših albuma. U 43 godine karijere benda objavili smo 13 studijskih albuma, 2 živa albuma i 4 kompilacije. Odsvirali smo preko 2000 koncerata. Od 1.1.2023. Lačni Franz odlazi u povijest „. U subotu, 1. oktobra 2022, Lačni Franz će svoje veliko finale podeliti sa publikom u Beogradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari