Vera Čukić: Diva jugoslovenskog filma 1foto snapshot youtube city smart

Sećanje na detinjstvo nas koji smo bili deca krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog veka vezuje se između ostalog za zlatno doba Televizije Beograd, odnosno one nekadašnje velike zemlje i, između ostalog, serijski program kakav mnoštvo televizija koje danas postoje i koje svoju prepoznatljivost i dominaciju žele da uspostave baš serijama tek treba da dosegnu.

Veliki broj tih serija svojom markantnom pojavom i glumom obeležila je glumica Vera Čukić, ovogodišnja dobitnica Zlatnog pečata Jugoslovenske kinoteke za izuzetan doprinos filmskoj umetnosti. Veliki broj serija, ali i filmova u kojima su Vera, ali i mnogi drugi velikani naše kinematografije igrali napisao je njen suprug Gordan Mihić.

Prva od serija iz tih lepih, ničim narušenih godina detinjstva, sa Verom Čukić u jednoj od glavnih uloga, bila je „Srećna porodica“. Ona je opisivala svakodnevne zgode i nezgode jedne obične, a srećne porodice poput mnoštva ondašnjih i, kao i većina „proizvoda“ ondašnje televizije, bila je rado gledana.

Druga, koje se potpisnica ovih redova, iako nekoliko godina starija, seća više po atmosferi i mučnom utisku, nego po radnji koja joj u nekim delovima tada nije bila ni jasna jeste serija „Kože“, koju je snimila tadašnja sarajevska televizija, a radnja se odvija u rasponu između dva svetska rata. Osim atmosfere ostale su u sećanju i upečatljive uloge sarajevskog glumca Dragana Jovčića, sporedna, ali virtuozna uloga tada mlade Sonje Savić i raskošna pojava i rola Vere Čukić.

Nekim naknadnim analizama iz današnje perspektive čini se da je između ove dve serije stala sve lepota i radost življenja u nekadašnjoj velikoj zajedničkoj zemlji i sve naznake njenog budućeg raspada i kraja i to u rasponu od samo nekoliko godina („Srećna porodica“ nastala je 1979, a „Kože“ 1982. godine i „deli“ ih samo Titova smrt).

Vera Čukić jednu od svojih poslednjih uloga odigrala je takođe u veoma popularnoj seriji „Moj rođak sa sela“. Pre i posle serija i između njih je mnoštvo filmskih uloga, među kojima u antologijske spada ona u naslovu „I bog stvori kafansku pevačicu“ Jovana Živanovića, za koju je dobila nagradu za najbolju glumicu Filmskih susreta u Nišu davne 1972. Nekoliko decenija kasnije, 2013. godine, na istom festivalu dobiće najveće domaće glumačko filmsko priznanje – nagradu „Pavle Vuisić“. A onaj ko je mogao da svedoči njenim pozorišnim ulogama imao je sreće da je gleda kada su ovom zemljom hodali glumački bogovi. Govoreći o pripremanju „Zlih duha“ u Narodnom pozorištu, u jednom intervjuu Vera Čukić će izjaviti da oseća veliku odgovornost jer će igrati pored: Milivoja Živanovića, LJubiše Jovanovića, Mire Stupice…

Rođena je u Beogradu 16. decembra 1938. godine. Završila je glumu na Akademiji za pozorište, film i televiziju na klasi profesora Mate Miloševića. Uporedo sa glumom studirala je i dve godine Svetske književnosti na Filozofskom fakultetu.

Pre nego što je postala prvakinja Narodnog pozorišta igrala je u Ateljeu 212. Snimila je i dve ploče sa izvođenjem antologijskih delova iz romana „Nečista krv“ Bore Stankovića kao i odlomka iz Puškinove poeme „Evgenije Onjegin“ – Tatjanino pismo Onjeginu. Iz velike ljubavi sa Gordanom Mihićem ima kćer, takođe glumicu, ali i producentkinju Ivanu Mihić.

Sa njom je napisala knjigu za decu “Moj drug Ispodkrevetni Mrak“, a pored ove i knjigu “Perle od vode“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari