Foto: EPA / JIM LO SCALZOTokom svog izlaganja o stanju nacije ranije ove godine, mađarski premijer Viktor Orban izneo je zastrašujuću viziju budućnosti zemlje.
Nagoveštavajući novi nivo agresije u svojoj kampanji protiv istine ukoliko bude ponovo izabran na izborima 12. aprila, Orban je obećao da će očistiti zemlju od „kupljenih novinara“ i „lažnih organizacija civilnog društva“.
Represija medija nije samo problem Mađarske, piše za Gardijan Amrit Sing profesorka prakse i osnivačica laboratorije Vladavina prava na Njujorškoj školi prava.
Prema V-Dem Institutu u Švedskoj, vodećem monitoru demokratije, ona je najčešće korišćeno oružje u arsenalu autoritarnih režima.
Zapanjujuće, njihov najnoviji izveštaj pokazuje da je demokratija u SAD sada na najnižem nivou od 1960-ih, obeležena naglim padom slobode medija.
U februaru, Donald Tramp je podržao Orbana za reizbor. Uporedivši Orbana sa sobom, Tramp je premijera Mađarske hvalio kao „istinski snažnog i moćnog lidera“ koji je ostvario „fenomenalne rezultate“.
Ali američki predsednik nije samo hvalio Orbana – on je preuzeo deo autoritarnog pristupa Mađara ograničavajući slobodu medija.
Trump sledi Orbanov model represije medija u SAD. Izveštaj čiji sam koautor sa mađarskim nadzornim organom Mertek Media Monitor jasno pokazuje paralele, dokumentujući Orbanove sistematske napade na nezavisne medije tokom njegovih 16 godina na vlasti.
I Orban i Tramp su neprijateljski nastrojeni prema nezavisnim novinarima, rutinski koristeći dehumanizujući jezik za njihovo opisivanje.
U Mađarskoj je Orban nezavisne medijske kuće nazivao „fabrikama lažnih vesti“, a novinare zajedno sa sudijama, političkim rivalima i onim što naziva „lažnim organizacijama civilnog društva“ – „smrdljivim buba“ koje treba uništiti.
Tramp je na sličan način napadao kritičke medije, nazivajući ih proizvođačima „lažnih vesti“ i „neprijateljima naroda“.
On je mizogino koristio pogrdne izraze poput „prasica“, „ružna“ i „glupa“ prema novinarkama.
Obojica lidera uskraćuju pristup medijima, praktično blokirajući nezavisno izveštavanje. Vlada Orbana rutinski isključuje nezavisne novinare sa vladinih događaja, konferencija za štampu, parlamenta i drugih javnih institucija.
Uoči predstojećih izbora u nedelju, nezavisni novinari su bili nasilno uklanjani dok su izveštavali sa javnih događaja koji podržavaju vladajuću stranku.
Administracija Trampa zabranila je AP pristup Ovalnom kabinetu i Air Force One jer nije želeo da nazove Meksički zaliv „Gulf of America“.
Nakon što je sud presudio da su administrativna ograničenja pristupa novinara Pentagonu nezakonita, administracija je zatvorila medijske kancelarije u zgradi u očiglednom pokušaju da zaobiđe presudu.
Gde isključenje ne utiče na utišavanje, oba lidera pribegavaju pravnom zastrašivanju (lawfare) nezavisnih medija.
Prošlog meseca, nakon što je mađarski istraživački novinar Sabolč Pani objavio izveštaj da ministar spoljnih poslova rutinski deli poverljive informacije sa sastanaka EU sa ruskim kolegom – tvrdnje koje je ministar odbacio – mađarska vlada je podnela krivičnu prijavu protiv Panija za špijunažu.
Godine 2024. mađarska vlada pokrenula je istragu protiv vodećeg nezavisnog medija Atlatszo po Zakonu o zaštiti suvereniteta, koji cilja entitete za koje se navodno tvrdi da služe “stranim interesima”. Istraga je pokrenuta uprkos tome što je Evropska komisija pokrenula postupak protiv Orbánove vlade zbog kršenja zakona EU.
Orbanovi saveznici podneli su brojne skupe tužbe, poznate kao SLAPP (strategijsko parničenje protiv javnog učešća), protiv nezavisnih medija kako bi iscrpeli njihove resurse.
U 2024. premijer je tužio nekoliko nezavisnih medija za klevetu nakon što su citirali intervju u austrijskim novinama u kojem je izvršni direktor lanca supermarketa Spar kritikovao njegovu vladu.
Tramp je takođe koristio SLAPP tužbe u ogromnom obimu, podnoseći višemilijarderske tužbe protiv ABC Njuz, Des Moines Register i istraživača javnog mnjenja An Selzer, CBS Njuz i Paramounta, Njujork tajmsa, Volstrit žurnal i BBC.
Tokom njegovog drugog mandata, porastao je broj hapšenja i pritvaranja novinara, ponekad nasilnih i često od strane organa reda.
FBI je pretresao dom novinara Vašington Posta, zaplenivši elektronske uređaje pod izgovorom istrage o curenju vladinih informacija.
Ranije ove godine, federalni agenti su uhapsili bivšeg novinara CNN Don Lemona na osnovu oskudnih optužbi vezanih za njegov izveštaj sa protesta u Minesoti. Mnogi ove akcije vide kao očigledne pokušaje utišavanja nezavisnih medija.
Ni Trump ni Orban nisu se zadovoljili samo ciljanjem novinara. Usmerili su napade i na regulatorna tela. Po preuzimanju vlasti 2010. godine, Orban je brzo doneo nove medijske zakone kako bi mađarski regulator medija popunio lojalistima.
Jedan od najupadljivijih primera submisije regulatora bio je gubitak licence vodeće nezavisne radio stanice Klubradio, što je u februaru Evropski sud presudio kao kršenje prava EU.
Godine 2018, regulator je stajao po strani dok je vlada naredila spajanje više od 470 pro-vladinih medija u Central European Press and Media Foundation (Kesma), zaobišavši konkurentske propise.
Regulator je takođe nadgledao pretvaranje državnih medija u propagandni alat vlade. Između 2010. i 2025. godine, Mađarska je na World Press Freedom Indexu organizacije Reporteri bez granica pala sa 23. na 68. mesto od 180 zemalja, čineći je jednim od najgorih medijskih okruženja u EU.
Danas se procenjuje da Orbanova stranka Fides ima direktnu ili indirektnu kontrolu nad otprilike 80 odsto mađarskih medija, prema Reporterima bez granica.
Iako SAD još nisu dostigle ovaj nivo kontrole nad medijima, Tramp sprovodi sličnu strategiju preko Brendana Kara, svog odabranog predsednika za istorijski nezavisnu Federalnu komunikacionu komisiju (FCC).
Kar je javno potvrdio da FCC, formalno gledano, „nije nezavisan“, odobrio je medijske spajanja koja kritičari tvrde da bi koncentrisala vlasništvo u rukama Trampovih političkih saveznika, dok su pravila FCC-a o ograničenju vlasništva u emitovanju bila suspendovana, i izdao regulatorne pretnje koje su televizijske kuće navodile na ono što istoričar Timoti Šnajder naziva „anticipatornom poslušnošću“.
Iako američki mediji ostaju u globalu nezavisniji od mađarskih, Trampova administracija se kreće alarmantnom brzinom u konsolidaciji svog uticaja. Za razliku od Mađarske, koja kao članica EU podložna regionalnom nadzoru, SAD nemaju takvu kontrolnu silu. Ako se ne zaustavi, Trampova kampanja represije medija mogla bi uskoro nadmašiti mađarski model.
Ipak, čak i u Mađarskoj, nezavisni mediji su uspeli da prežive uprkos svim preprekama, oslonjeni na građansko poverenje i inovativne modele finansiranja.
Kako se Mađari u nedelju upućuju na birališta, Amerikanci i Evropljani koji cene slobodu štampe moraju pažljivo pratiti situaciju. Ako se neprijatelji medijskih sloboda međusobno uče, njihovi zagovornici moraju učiniti isto.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


