INTERVJU Istoričar Radomir J. Popović: Srbi su na početku 19. veka bila raja, sto godina kasnije su građani 1foto Miroslav Dragojević Danas

Da nije bilo Sretenja 1804. godine, kad je na zboru u Orašcu pokrenut Prvi srpski ustanak, ne bi bilo ni države Srbije, niti Sretenjskog ustava tri decenije kasnije. Podsećajući se na Sretenje 1804, mi proslavljamo slobodu od spoljnog neprijatelja, dok Sretenje 1835. simbolizuje borbu za unutrašnju slobodu, ustavnost i zakonitost – kaže za Danas istoričar Radomir J. Popović, naučni saradnik u Institutu za istoriju.

U razgovoru na temu Dan državnosti i Dan ustavnosti Srbije Radomir J. Popović ukazuje da se „olako“ prenebregava važna činjenica da je srpski narod u Prvom i Drugom srpskom ustanku platio ogromnu žrtvu za oslobođenje od osmanske vlasti.

Prema procenama, bilo je između 100 i 150 hiljada stradalih, o zarobljenim i bukvalno odvedenim u ropstvo 1813. ne zna se ni približan broj, a takođe, ogromna su bila materijalna razaranja. Slom ustaničke Srbije 1813. po razmerama katastrofe ravan je slomu s jeseni 1915. godine. Pa, uprkos tome, ili bolje reći, zahvaljujući tim ogromnim žrtvama, predvodnici Srpske revolucije, vožd Karađorđe i knez Miloš, uspeli su da obnove državu – ističe Radomir J. Popović.

Prvi moderni Ustav Srbija je dobila pre 188 godina. Zbog čega je sve suštinski značajan Sretenjski ustav iz 1835. za državnost, parlamentarizam i suzbijanje tiranije u Srbiji?

– Bio bih oprezan s upotrebom pojma „tiranija u Srbiji“, jer upravo 1835. Kneževina Srbija, tada još vazalna država stupila je na put ustavnosti i zakonitosti i na tom putu, istina krivudavom i neravnom linijom, ostala je do 1918. godine. Recimo, za vreme vladavina „tiranina“ kneza Miloša u Srbiji su bila proglašena dva ustava: Sretenjski i Ustav iz 1838. godine.

Srpska ustavna tradicija vuče korene iz srednjeg veka – Zakonopravila Svetog Save 1219. i Dušanovog zakonika 1349. i 1354. godine. Kakve su tragove u njenom kontinuitetu ostavile istorijske (ne)prilike poput osmanske viševekovne okupacije, dva svetska rata u 20. veku, komunističkog režima, tranzicije iz jednopartijskog u višepartijski sistem…?

– Jedno od bitnih obeležja srpske istorije, pa i njene državnosti, jeste diskontinuitet. Srednjovekovna državnost Srbije, odnosno predstave o „zlatnom dobu“ Nemanjića i Kosovskom boju, prelomnoj tački srpskog srednjeg veka, predstavljale su važan i podsticajan činilac u planovima za oslobođenje srpskog naroda koji su se javili u 18. i početkom 19. veka. Međutim, novovekovna, današnja Srbija nastala je na savremenim, revolucionarnim tekovinama, na talasu promena u Evropi koje su podstakli Francuska revolucija i Napoleonovi ratovi.

Vekovna vladavina Osmanlija ostavila je bez sumnje pogubne tragove, jer je njome prekinut evolutivni razvoj srpske države i društva. Vekovno življenje srpskog naroda u anomiji pod osmanskom vlašću, značilo je, prirodno, gašenje srednjovekovne srpske državne, pa i pravne tradicije. Istina, pojedini srednjovekovni pravni instituti iz Krmčije i Dušanovog zakonika zadržali su se u običajnom pravu do tridesetih godina 19. veka.

Šta smo od 1835. do danas, uprkos svemu, naučili o ustavnosti i parlamentarizmu, elementarnim pravilima demokratije?

– To je „borba neprestana“ i, uprkos opštem i uvreženom i donekle utemeljenom stavu da ustavne borbe u Srbiji u 19. veku i posledično česte promene ustava odražavaju slabost države i društva, mišljenja sam da su one pokazatelj dinamičnosti i demokratičnosti društva u Srbiji. I knez Miloš i kralj Milan, koji slove za bogzna kakve autokrate, toliko su bili sputani u vlasti ustavima iz 1838, odnosno 1888, da su ubrzo posle proglašenja tih ustava abdicirali. Opet se vraćam na diskontinuitet. Demokratski kapaciteti srpske političke i pravne tradicije u novom veku koji su se evolutivno razvijali stotinak godina, brutalno su prekinuti 1945, a njima se ponovo vraćamo poslednjih tridesetak godina.

Iako je bio savremen i napredan i za evropske ustavne prilike, Sretenjski ustav trajao je samo 55 dana, ukinut je na zahtev tadašnjih velikih sila. Imaju li bilo kakve sličnosti okolnosti i prilike u vreme donošenja Ustava 1835. sa današnjom situacijom u Srbiji i oko nje, imajući u vidu i stalne „kućne“ i spoljne zahteve za promenu važećeg srpskog Ustava?

– Međunarodne okolnosti i odnosi velikih sila su po zakonu spojenih sudova, bitno, katkad i presudno uticale na prilike u Srbiji, kako u prošlosti, tako i danas. Knez Miloš i Dimitrije Davidović, pisac Sretenjskog ustava, pokušali su da tim ustavom dodatno ojačaju državnost vazalne Kneževine Srbije u odnosu na Portina javno-pravna akta o autonomiji Srbije. Ali, upravo, zbog pritiska velikih sila nisu uspeli u tome.

Da li je Preambula Ustava Srbije iz 2006. dovoljna zaštita za Kosovo i Metohiju od državne secesije i ima li u istoriji primera da se i na takav način brani deo teritorije neke države uprkos domaćoj politici i spoljnim pritiscima?

– Preambula Ustava Srbije je jasna: Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija je deo Republike Srbije. Tu nema šta da se doda ili oduzme. Nisam stručnjak za ustavno pravo, pa ne znam da li postoje slični primeri u drugim ustavima, ali po mom mišljenju preambula dodatno naglašava pravo Republike Srbije na deo sopstvene teritorije, koju osporavaju Albanci i „međunarodna zajednica“. Pitanje je sad koje i čije pravo je jače: državno, međunarodno, istorijsko, etničko, ili prosto pravo sile, koja je defakto primenjena na Srbiji 1999. godine, i to sve „kosovsko pitanje“ čini toliko zamršenim i teškim.

Da li je u odnosu na odredbe Ustava Srbije pregovaračka pozicija zvaničnog Beograda, od Bečkih do sadašnjih Briselskih pregovora o KiM, postavljena naopačke – umesto o rešavanju albanskog pitanja u ustavnim granicama Srbije traži se rešenje za srpsku zajednicu u samoproglašenoj kosovskoj državi, koja je zvanično protektorat UN u okviru Srbije?

– Današnji pregovarački proces o Kosovu i Metohiji odraz je trenutnih međunarodnih odnosa i, na žalost, za dugoročnu stabilnost i prosperitetnu budućnost oba naroda, smatram da su i albanska i srpska strana više objekti, a manje subjekti u tom procesu.

Kako komentarišete iz ugla istorije ustavnosti i parlamentarizma sve češće pojave da vlast mimo Ustavom definisane parlamentarne republike u praksi sprovodi predsednički sistem vladanja? Da li istorija poznaje slične primere – čini se da je Šestojanuarska diktatura kralja Aleksandra Ujedinitelja, koja se završila donošenjem novog ustava, ipak drugačiji slučaj?

– Ustavna istorija Srbije u „dugom 19. veku“ puna je primera kršenja ustava, kad je reč o vladarima, naročito se po tome isticao kralj Aleksandar Obrenović. Naravno, vladari su trpeli posledice zbog takvog delovanja. Posmatrano s istorijske distance, ustavne i političke borbe u Srbiji do 1918. godine mogu se podvesti pod, gore pomenuti, evolutivni dinamizam srpskog društva i države u tom razdoblju. Treba znati da su Srbi na početku 19. veka bila raja, sto godina kasnije, građani s pravnom sigurnošću i političkim slobodama. Reč je o ogromnom civilizacijskom iskoraku.

Suspenzija Vidovdanskog ustava i uvođenje diktature kralja Aleksandra 1929. deo su jugoslovenske pravne i državne tradicije, dok je kraljevo „posezanje za moći“ bilo iznuđeno tadašnjim unutrašnjim odnosima u državi. Danas, tačnije od početka 2000-ih, mi se ponovo učimo demokratiji, standardima i procedurama, a pojava koju pominjete, bilo da je reč o sadašnjoj ili prethodno demokratski izabranim vlastima, deo su tog procesa. Dakle, ne pokušavam da relativizujem, nego posmatram kao deo ukupnog, još uvek tranzicionog, stanja u srpskom društvu.

Treba li Srbiji nacionalni i državni program u 21. veku?

– Vreme pisanja i sprovođenja nacionalnih programa pripadalo je 19. veku – veku nacija i nacionalnih ideja. Srbi tada nisu uspeli da realizuju svoj nacionalni program, odnosno uspostavljanje države na temeljima istorijskog prava. Jedini program i interes Srbije, u smutnom vremenu u kojem je danas čitav svet, treba da bude očuvanje sadašnje države i njenih građana, da se izbegnu katastrofe kakve su bile 1813. i 1915, te da kulturom snažimo nacionalno i duhovno jedinstvo srpskog naroda u zemlji i rasejanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari