Jedan svetloplavi "fića" iz komšiluka ispunio je srce Draganu iz Zrenjanina: Od tada nije brojao koliko je tih automobila prošlo kroz njegov život 1privatna arhiva

Zrenjaninac Dragan Grujin ima jednu veliku strast. To su automobili. Od svih automobila koje je vozio i koji su prošli kroz njegovu radionicu posebno mesto u njegovom srcu zauzima “fića”. Koliko je starih “fića” vratio u život nije brojao.

Prvi automobil koji je Dragan kupio za sebe bio je jedan svetloplavi „fića“ iz komšiluka. Počelo je sa „fićom“, a i do danas taj automobil ostao je njegova najveća ljubav.

“Prvog „fiću“ sam kupio od komšije. Limarija je bila propala, ali sve ostalo je bilo u dobrom stanju. Rastavio sam ga i sastavio iznova. To je bio onaj stari tip, sa kontra vratima. I onda, polako, tražio sam stare „fiće“, sami su se javljali ljudi koji su ga imali. Postao sam kao neki doktor za „fiće“. Voleo sam da radim na automobilima koji su bili otpisani. To mi je strast, da, ako je moguće, ništa ne završi na otpadu, da svemu što mogu vratim život” priča Dragan Grujin.

Dragan uživa da automobile vrati u takozvano fabričko stanje, sa originalnim delovima. Za nekoliko decenija, koliko se bavi restauracijom oldtajmera (za „fiće“ krajnja godina je 1973), kroz Draganove ruke prošlo je blizu 60 automobila raznih marki.

Vratio je u život šest „buba“, dva „spačeka“, tri „renoa 4“, nekoliko „amija“, pet „peglica“. I danas najviše voli kad mu u ruke stigne “fića”.

Čak mu se dogodilo da je jednog „fiću“ sredio pa prodao, a on mu se vratio posle 15 godina, opet na sređivanje.

Za automobile je Dragan vezan od malih nogu. Dugo je čuvao sve automobilčiće koje je dobijao na poklon. Baš kao i danas što bi želeo da sve što sredi, zadrži.

“Ko ne voli stare automobile ne razume kakva je to ljubav i strast. Tragam za automobilom, pronađem ga, vratim ga u stanje kako je izgledao kada je kupljen i onda mi je najteže da se od njega rastanem. Bilo je godina kada sam u dvorištu imao nekoliko automobila, držao ih po komšiluku, iznajmljivao garaže. I sada imam pet automobila u dvorištu, a “fića” je obavezan deo voznog parka. Ipak, trenutno mi je najdraža jedna “tojota korola”, stara 33 godine, kabriolet. Kupio sam je od prvog vlasnika i sredio da izgleda kao nova”, kaže Dragan.

Žao mu je što, i pored velikog zalaganja ljudi iz sveta oldtajmera, u Srbiji ne postoje propisi za stara vozila.

Ona se registruju kao i sva ostala, pa mnogi odustaju jer je preskupa registracija za izlaganje na nekoliko sajmova ili izložbi godišnje.

Svojih ruku dela Dragan je izlagao na mnogim izložbama, a za svoj rad i umeće dobio je i mnogobrojna priznanja.

Ipak, najveće mu je zadovoljstvo kad nečemu što je trebalo da završi u starom gvožđu povrati sjaj i stavi na točkove.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari