Na glavnoj autobuskoj stanici u Nišu radnica odbila da pomogne slepoj studentkinji da ode do perona: "To nije u opisu mog posla" 1Milica Janković: Foto privatna arhiva

Milicu Janković, studentkinju Univerziteta u Nišu, autorku na portalu Direktna reč i slepu osobu, radnica na međugradskoj autobuskoj stanici u Nišu, kojom upravlja prevoznička kompanija Niš- ekspres, odbila je da odvede do perona na kojem je njen autobus.

„I tako dva puta. Oba puta radnica je imala identičan odgovor: ‘To nije u opisu mog posla’“, kaže Janković.

Na svoje negativno iskustvo ova niška studentkinja, koja u potpunosti ne vidi, upozorila je Niš-ekspres, u dopisu koji je prosledila juče, a podelila ga je i na društvenim mrežama.

Navela je između ostalog da je kupila peronsku kartu koja bi trebalo da joj omogući da, kao i svi drugi putnici, nakon učitavanja koda, uđe u deo sa peronima i stigne do svog perona i autobusa.

Janković: Ovde se sve svodi na nečiju dobru volju

„Prvi put sam radnici na glavnoj autobuskoj stanici rekla da nije u redu da mi naplate uslugu 80 dinara, a da neće da mi pomognu i time omoguće da usluga koju plaćam ima smisla. Drugi put, 8. avgusta ove godine, nešto pre 18 časova, nisam joj rekla ništa, jer sam videla da nema smisla išta reći. To bi trebalo da bude u opisu njenog vaspitanja i ljudskosti. Samo sam joj se zahvalila na očitanoj karti, poželela prijatan dan, pa pitala jednog gospodina za broj perona i sa njim otišla do mog autobusa“, kaže Janković.

Naša sagovornica kaže da je njen cilj da upozori da ovakve situacije nisu u redu, a ne da ta radnica dobije otkaz- možda sama čuva dvoje dece.

Na glavnoj autobuskoj stanici u Nišu radnica odbila da pomogne slepoj studentkinji da ode do perona: "To nije u opisu mog posla" 2
Foto Z. Miladinović/Danas

Želi samo da ukaže da ovakve situacije nisu ni civilizacijske ni ljudske i da ne bi trebalo da se dešavaju, dodaje.

Ona još kaže da su za nju ovakvi događaji „normalna stvar“.

Tvrdnju ilustruje činjenicom da, recimo, u glavnoj, Obrenovićevoj ulici, ne nosi svoj novi beli štap jer ga ljudi gaze, šutnu ili se sapletu o njega. Nosi stari, pa ako pukne, manja šteta.

„Ali, generalno, situacija nije crno- bela, već ‘sivkasta’. I na glavnoj autobuskoj stanici u Nišu je bilo radnica koje su mi pomogle tako što su zvale kolegu da me otprati do perona. U Beogradu sam bila deset godina i prilično redovno putovala, a ovo mi se nikada nije dogodilo, uvek su me zaposleni sprovodili do perona. Dakle, sve se svodi na pojedince i nečiju dobru volju. Zavisi od čoveka do čoveka. Potrebno je samo da u institucijama i javnim ustanovima  ‘nabodete’ nekog ko hoće da se ponaša normalno, da tako kažem“, objašnjava Janković, koja je i bivša omladinska volonterka beogradskog Centra za ljudska prava.

Ona tvrdi da joj na niškom Filozofskom fakultetu, na kojem studira na departmanu za socijalnu politiku i socijalni rad, izlaze u susret za sve što traži.

Doduše, do sada su imali onlajn nastavu, pa će se videti kako će se sve odvijati kada predavanja budu uživo, dodaje.

Đorđević: Klasična diskriminacija i gorka realnost

Dragan Đorđević, predsednik niškog Odbora za ljudska prava, kaže za Danas da ovaj slučaj predstavlja klasičnu diskriminaciju.

On precizira da međugradska autobuska stanica u Nišu nije pristupačna i dostupna za slepe i slabovide- nema taktilne staze i zvučnu signalizaciju, na šta je po više zakona obavezna.

“Odbijanje asistencije osobi koja je slepa zahteva najmanje izvinjenje privatne firme koja gazduje glavnom autobuskom stanicom. Zahteva, takođe, reakciju nadležnih u Republici i Gradu, jer je reč o firmi koja se bavi javnim prevozom i za to dobija subvencije”, kaže on.

Na glavnoj autobuskoj stanici u Nišu radnica odbila da pomogne slepoj studentkinji da ode do perona: "To nije u opisu mog posla" 3
Dragan Đorđević: Foto Media reform centar Niš

On kaže da ovakve situacije jasno pokazuju u kakvom okruženju žive osobe sa imvaliditetom u Srbiji 2022.

“Mi smo kao društvo i dalje na početku i tek treba da stvaramo uslove da svako, bez obzira na lično svojstvo, može samostalno da bude član zajednice, ostvaruje svoja prava i koristi usluge. ‘Jednakost’ je ovde još uvek samo verbalno zalaganje, izjava, koju ne prati praksa nadležnih”, ocenjuje on.

Đorđević podseća da po domaćem zakonodavstvu svi objekti u javnoj upotrebi, površine i usluge moraju da budu dostupne svakoj osobi sa invaliditetom, bez obzira na vrstu invaliditeta.

I u Nišu i u celoj državi se jasno vidi da to nije tako, što je direktno kršenje zakona, dodaje.

“To znači da sa našim komšijama, rođacima, prijateljima i sugrađanima koji su osobe sa invaliditetom ne želimo da delimo javni prostor. Zovemo ih marginalizovanim grupama, a mi ih marginalizujemo. I to je gorka realnost”, zaključuje on.

Čekaju se odgovori Niš- ekspresa

Dnevni list Danas uputio je jutros pitanja Niš- ekspresu da li je upoznat sa ovim slučajem i kako komentariše postupak radnice o kojem govori slepa putnica Janković.

Upitali smo ovu prevozničku kompaniju i da li vodi računa o osobama sa invaliditetom i koja rešenja, mere i aktivnosti preduzima.

Odgovore do objavljivanja ovog teksta nismo dobili.

Objavićemo ih odmah, ako i kada stignu.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari