Solidarna kuhinja - spas za beskućnike tokom vanrednog stanja 1Foto: U. Miletić

– Rešili vanzemaljci da kidnapuju Srbina, plan im je sledeći: na ulazu u svemirski brod staviti putokaz „Delimo 100 evra“ – taj vic je uz vrckast osmeh ispričao jedan beskućnik aktivistima i članovima Solidarne kuhinje, dok su oni u parku kod Vukovog spomenika, za vikend, delili ručak ugroženim građanima.

„Solidarna kuhinja“ se više puta nedeljno na tom mestu okuplja, svaki put sa istim ciljem, da gladnima obezbedi hranu, potpuno besplatno. Ove subote, na meniju je bio pasulj i pirinač.

Solidarna kuhinja ne hrani samo beskućnike, već i one koji nisu u mogućnosti da, zbog siromaštva, sebi obezbede obrok. Nastali su u jeku epidemije korone u Srbiji, kada su primetili da su najugroženiji u nemogućnosti da prežive vanredno stanje.

Solidarna kuhinja - spas za beskućnike tokom vanrednog stanja 2
Foto: Solidarna kuhinja

Petoro drugara, od kojih je jedan kuvar, pripremilo je 30 obroka i podelilo gladnima. To je bila njihova prva akcija. Sada razmatraju i otvaranje više Solidarnih kuhinja u drugim gradovima Srbije.

Donacije za pripremu obroka dobijaju od humanih građana, u vidu namirnica i finansija. Onima koji su u mogućnosti da kuvaju obezbede sirovine, a onima koji nisu dopreme gotove obroke.

– Solidarnost, a ne milostinja, to je naš moto – kazuje za Danas Teodora Rakić, članica Solidarne kuhinje, dok deli paketiće sa ručkom ljudima koji dolaze do njihovog punta.

Ljudi se smenjuju, neki dolaze ruku pod ruku u društvu, neki sami. Svako od njih prozbori po koju reč.

Dvadesetsedmogodišnji  Đ. T. rodom iz Bosne i Hercegovine trenutno živi u Beogradu, na ulici. On je čuo za Solidarnu kuhinju i još četiri organizacije koje se bave humanitarnim radom i koji pomažu beskućnicima.

– Saznao sam za njih od jednog prolaznika, i oni su mi jednim velikim djelom izašli u susret, da ne prosim već da imam obezbeđen obrok. Hvala volonterima i dobrim ljudima koji pomažu – kazuje on i dodaje da su ljudi na ulici izloženi problemima više nego ostali stanovnici.

On se priseća vremena vanrednog stanja i priča kako je bilo živeti na ulici u tom periodu.

– I golubovi su bili gladni, bilo je katastrofa. Golubovi su najviše i propatili, pa tek onda beskućnici, jer su beskućnici imali tu sreću da imaju dobrotvore. Bilo je teško. Prazne ulice, prazna Knez Mihailova, pusto sve – ukazuje on i dodaje: „ljudi, pazite se, čuvjte se, volite i širite ljubav i „božju reč“ jer ne mora čovek biti vjernik da bi činio dobro“.

Solidarna kuhinja - spas za beskućnike tokom vanrednog stanja 3
Foto: Solidarna kuhinja

Teodora Rakić kaže da se „Solidarna kuhinja“ organizovala kada su njeni članovi primetili da je ljudima, čija je egzistencija inače svedena na sramotne uslove, u toku vanrednog stanja postala nemoguća.

– Bez javnog prevoza ljudi nisu imali način da dođu na mesta gde bi mogli da dobiju hranu. Oni su ostali bez ičega. Beskućnici su bili najugroženiji, ali i ostali siromašni. U dogovoru sa drugarom koji je kuvar prvog dana akcije skuvali smo 30 obroka i podelili ih beskućnicima. Dopala nam se ta ideja – primetila je ona.

Prema njemim rečima, pet članova je na početku radilo logistiku i dostave onima koji su udaljeni, poput ljudi sa Makiša ili Borče. Njihov „štand“ se u početku nalazio kod Cvetkove pijace, a sada je kod Vukovog spomenika.

– Dostava i dalje postoji. Porodice koje ne mogu da dođu po obrok opskrbimo dostavom. One koji su u mogućnosti da kuvaju snabdemo namirnicama, a onima koji nemaju gde da pripreme hranu, delimo gotove obroke. Svakodnevno naši korisnici dobiju po 150, a nekada i više od 200 obroka. Za sada smo samo u Beogradu, ali se javljaju ljudi iz različitih gradova, tako da bi bilo dobro da se i proširimo – najavljuje Rakić i poručuje da ljudi koji su zainteresovani da se priključe ili bilo kako pomognu, sve informacije mogu da nađu na Facebook stranici Solidarne kuhinje.

Njima su donacije jedina sredstva kojima raspolažu. Hranu pripremaju sa što manje mesa i obraćaju pažnju da obroci budu što hranljiviji. Obično se kuvaju mahunarke, pasulj, pirinač, sočivo i puno povrća.

Donacije dobijaju u formi namirnica, kao i novčane donacije od kojih sami nabavljaju sirovine za spremanje obroka. Pedesetak ljudi u toku dana obiđe njihov punt i dobije ručak, pri tom snabdevaju još oko 200 porodica konstantno.

– Jednom prilikom smo dobili donacije od dve tone mandarina, koje smo podelili velikom romskom naselju. Dve tone zvuči kao mnogo, ali to ljudi u naselju pojedu za vikend – zapaža Rakić.

Solidarna kuhinja - spas za beskućnike tokom vanrednog stanja 4
Foto: Solidarna kuhinja

Aktivista Solidarne kuhinje Uroš Kiriljuk konstatuje da ovakva akcija pokazuje da država može sa vrlo malo ulaganja da reši problem gladi u celoj Srbiji, ali umesto države to čine humani građani sa prosečnim platama.

– Tokom vanrednog stanja ljudi su bili gladni, a nisu mogli ništa da učine jer im je bilo zabranjeno kretanje. Najugroženiji nisu imali nikakve šanse, niko ne može da im udeli neki dinar, ne mogu da sakupljaju stekundarne sirovine, mogu samo da umru – ističe on.

Iz Solidarne kuhinje ukazuju da ti ljudi imaju i višečlane porodice koje su tokom vanrednog stanja ostavljeni na milost ili nemilost situaciji.

– Naježim se kada vidim ljudsko biće kako kopa po kontenjeru, nebitno da li je Rom ili pravoslavac. Kada to vidim, oči mi zasuze – to za Danas kazuje Branko, dok povučeno prilazi punktu Solidarne kuhinje kako bi preuzeo svoj obrok.

Branko je po profesiji muzičar, pevač preko 2.000 izvornih, komponovanih narodnih pesama.

Solidarna kuhinja - spas za beskućnike tokom vanrednog stanja 5
Branko Foto: U. Miletić

Kako kaže, imao je izuzetnu čast da mu prvi šef orkestra bude učenik Vlastimira Pavlovića Carevca, koga je opisao kao legendu naše jugoslovenske muzike.

–  Taj čika Mića je bio Vlastimirov učenik i njegova violina nije svirala, ona je pričala priču, pevala i plakala, a po potrebi i jecala. Njegova violina je čuda činila. Zavoleo sam narodnu i bosansku muziku jer ima dušu. Za mene je bila čast poznavati velikane kakva je jedna Radojka Živković, Zaim Imamović, Safet Isović, Gvozden Radičević i da ne nabrajam.. jer je to duži spisak divnih pevača – priseća se Branko.

Prema njegovim rečima on se „samo“ 44 godine bavi muzikom, a počeci su mu bili u KUD „Branko Cvetković“.

– Malo je poznato da je legenda naše muzike Zaim Imamović zamuckivao dok priča. Vidimo ga mi, sećam se, u Sarajevu na Baščaršiji, i pitamo – ajde Zaime, zapevaj nešto uživo. Kaže on „pa što ću vam bolan pppp….“ pa jedno deset puta „ppp..“, dok je došao do daha, i onda rekao „pjevat“. Onda je zapevao pesmu „Ne pitaj me stara majko“, tako otpevano, da je to za udžbenike, malo je reći vrhunski! Kad peva on ne muca – priseća se muzičar i priča anegdotu.

Njegov poznanik koji nam je pravio društvo dok smo razgovarali u parku, a članovi Solidarne kuhinje ljudima delili obroke, kazao je da je Branko nastupao svuda, čak i u Turskoj.

On je predložio da se ovim putem organizuje humanitarni koncert na kome bi ovaj izvođač pevao ljubiteljima izvorne pesme. Potrebno je obezbediti instrumentalnu pratnju za Brankov vokal. One koji su u mogućnosti da obezbede uslove za nastup, pozivamo da se jave redakciji Danasa, a one koji bi da pomognu Solidarnoj kuhinji da to učine uplatom na žiro račun: 200-2782330101033-51, ili pozivom na broj: 064 4089272 , ako žele da se priključe i pomognu oko logistike, kao kuvari, vozači ili terenci.

Tekst je napisan u okviru projekta “Jačanje solidarnosti kao odgovor na COVID 19 epidemiju u Srbiji” koji realizuje Fondacija Ana i Vlade Divac uz podršku Balkanskog fonda za demokratiju i Ambasade Kraljevine Norveške. Stavovi izraženi u ovom tekstu ne moraju nužno predstavljati stavove Ambasade Kraljevine Norveške, Balkanskog fonda za demokratiju i Fondacije Ana i Vlade Divac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari