Josipović: Nadam se da će Milanović i Vučić razumeti važnost odnosa Hrvatske i Srbije

U Hrvatskoj, ipak, ne možete čuti važne političare na najvišim dužnostima da otvoreno hvale ustaštvo, iako neki relativiziraju njegovu povijesnu ulogu.

Isto tako, za razliku od Srbije koja je to učinila s vodećim četnicima, Hrvatska nije sudski rehabilitirala nekada visoko pozicionirane ustaše.

Ali, polemike oko parole „za dom spremni“, destrukcija spomenika iz Drugog svjetskog rata, ulice nazvane po ustašama, brojni novinski tekstovi, knjige, tv emisije i javni nastupi sigurno potvrđuju da jača proustaški sentiment – ističe u razgovoru za Danas profesor Ivo Josipović, nekadašnji predsednik Republike Hrvatske povodom izbora Zorana Milanovića za novog hrvatskog predsednika.

Kako ukazuje Danasov sagovornik, snažan je trend krivotvorenja povijesti i negiranja zločinačke naravi NDH i ustaštva. „U odnosu na četništvo, vidljiv je isti proces u Srbiji. Ipak, moram reći da Hrvatska i dalje u Ustavu ima antifašizam kao jednu od najvažnijih povijesnih odrednica naše države“, naglašava Ivo Josipović.

* Hrvatska je nedavno dobila novog predsednika. Da li izbor Milanovića može da promeni zvaničnu hrvatsku politiku u pogledu suočavanja s prošlošću?

– Zapravo, ne postoji neka službena politika Hrvatske u suočavanju s prošlošću. Postoje izjave i ponašanje pojedinih političara koje doprinose ovakvom ili onakvom javnom mnijenju. Čak i u okviru vladajuće politike postoje vidljive razlike. U pogledu uzroka rata u Hrvatskoj uglavnom postoji suglasje da je Miloševićeva politika bila glavni uzrok sukoba i brojnih zločina. Činjenica je da je bilo zločina i s hrvatske strane. Uvjetno rečeno službeno, u medijima i u javnosti ta se činjenica uglavnom prihvaća. Iako, točno je da svi zločini nemaju isti tretman. Teza koju više-manje prihvaća velika većina jest da svaki zločin treba biti kažnjen. Pred hrvatskim sudovima su, pored brojnih počinitelja zločina sa srpske strane, suđeni i pripadnici hrvatskih vojnih i policijskih formacija, čak i neki generali. Ali, dugo vremena prevladavao je narativ da su zločinci samo oni s neprijateljske strane. I kriteriji kaznenog progona nisu uvijek bili jednaki. Prošli se rat često zloupotrebljava za dnevnu politiku. Predsjednik Milanović, bez obzira na retoriku koja nije bila uvijek dobro primljena u Srbiji, pa ni u Hrvatskoj, nije čovjek koji bi zataškavao zločine. Može se primijetiti da se narativ i odnos prema zločinima mijenjao, i to ne uvijek pozitivnom pravcu. Danas se zločinima i ratom uglavnom na dnevnoj osnovi bave organizacije za zaštitu ljudskih prava, nevladine organizacije, posebno one žrtava rata i njihovih obitelji, a prigodno, povodom obljetnica, i opća javnost i politika. U vrijeme mijenjana narativa prema uravnoteženom, posebno od 2000. do 2010. godine važnu su ulogu imali pojedini mediji, posebno nevladine organizacije poput Dokumente koju sam zbog toga i odlikovao. Kad kažem da odnos prema povijesti nije uvijek napredovao, već često i bio retrogradan, prije svega mislim na Drugi svjetski rat. Tu je došlo do velikih, negativnih promjena. Vidljiv je trend relativizacije uloge ustaštva i paradržave NDH, koji su služili Hitleru i Musoliniju te počinili strašne zločine. Osobno, i kao predsjednik i kao građanin sam se borio protiv toga trenda koji je ozbiljno uzeo maha. Želim da svi zločini i sve žrtve imaju isti tretman, ali i da se jasno utvrdi odgovornost za rat. Kao predsjednik sam posjećivao mjesta gdje su žrtve zločina bili i Hrvati, i Srbi i odavao im počast. Posebno mi se u Milanovićevoj kampanji svidjela tvrdnja da je rat gotov i da treba normalno živjeti i graditi dobre odnose među ljudima i državama.

* Kako onda vidite veličanje ratnih zločinaca ne samo u Hrvatskoj i Srbiji, već i u BiH i na Kosovu?

– LJudi često ne razlikuju odgovornost država i političara za početak rata od odgovornosti za konkretne ratne zločine koja ne ovisi o tome je li zločin počinjen od strane agresora ili onoga koji se brani. Naravno da u ratu ima zločina na svim stranama, pa ih je bilo i sa hrvatske strane. U svim je zemljama koje spominjete, a rekao bih da je to opća tendencija, svoje stradanje osjeća se drukčije nego ono na protivničkoj strani. Pristranost je opća tendencija ne samo u nabrojanim zemljama, nego širom svijeta. Narativi zaraćenih država u pravilu su suprotni. Pogledajte sadašnje i prošle ratne sukobe. To mi se čini očitim. Iznimka je denacificirana NJemačka gdje je, barem službeno, jasna osuda njemačke uloge u ratu a revizionizam se kažnjava. Odgovorni političari ne bi trebali zloupotrebljavati žrtve a uravnoteženost i istina važan su temelj trajnog mira.

* Milanović je, dok je bio premijer, izjavio da neće više razgovarati s Vučićem. Svojevremeno je Srbe nazivao varvarima, a srpski mediji njega ustašom i idiotom. Ipak, u ovoj predsedničkoj kampanji nije bilo toga. Kako vidite budući odnos dve države? Očekujete li da Vučić i Milanović ipak uskoro razgovaraju?

– Sjećam se te izjave. Milanović nije srpski narod, a ni državu nazvao barbarskim, već neke političare i njihovu politiku. To nije bilo diplomatski, ali, sigurno ne opravdava kvalifikaciju Milanovića kao ustaše i idiota. Možete se s njim ne slagati, ja se često nisam slagao, ali da je ustaša i idiot, zaista je besmislica. Neće biti lako, ali se nadam da će Milanović i Vučić razumjeti svoju odgovornost i važnost odnosa Hrvatske i Srbije.

* Da li će Hrvatska tokom predsedavanja EU pokušati da uspori evropski put Srbije, pre svega zbog srpskog nesuočavanja s prošlošću?

– Mislim da je termin „nesuočavanje s prošlošću“ nejasan i preopćenit. Budimo precizniji, Hrvatskoj je važno pronalaženje nestalih i osuda zločina. Hrvatskoj je Europa baš zbog odnosa prema zločinima i nesuradnje s Haagom dugo držala vrata EU zatvorenima. Hrvatska podržava ulazak svih zemalja jugoistočne Europe u EU. Nadam se da će takva politika biti nastavljena, kao što se nadam i da će u Srbiji, posebno kada je riječ o nestalim osobama, doći do većeg angažmana i suradnje.

Tadić je razumeo važnost pomirenja

* U Vašem mandatu i nekadašnjeg predsednika Srbije Borisa Tadića, čini se, napravljeni su krupni koraci u poboljšanju odnosa dve zemlje. Da li vam se sada čini da je sve što ste radili Tadić i Vi bilo uzaludno ako pogledamo kako kako su urušeni odnosi Srbije i Hrvatske prethodnih godina?

– Ponosan sam na činjenicu da su u mom mandatu odnosi Hrvatske i Srbije znatno unaprijeđeni. To je bilo moguće jer je predsjednik Tadić, pravi europejac i srpski patriot, također razumio važnost pomirenja. Zato mi je žao što su danas naši odnosi ne samo lošiji, već su loši skoro kao u poratno vrijeme. Ali, nikako ne mislim da ta činjenica čini nevažnim ono što smo napravili. Pokazali smo da je moguće drukčije i postavili temelje koje sadašnje nacionalističke politike sigurno neće moći porušiti. Na njima će, kad-tad neka nova generacija drukčijih političara ponovo obnoviti pozitivne trendove odnosa Hrvatske i Srbije, Hrvata i Srba.