Zadacima na zaokruživanje do iluzije da su škole dobre 1Foto: FoNet/ Kostadin Kamenov

Da li je cilj prosvetne vlasti da obesmisli, ionako po mnogo čemu sporan završni ispit na kraju osnovne škole, pitaju se stručnjaci nakon vesti da se planira povećanje broja zadataka „na zaokruživanje“ na maloj maturi.

Kada je list Danas preneo negodovanje nastavnika matematike zbog toga što se na nedavnoj probnoj maloj maturi u testu iz matematike našlo čak 17 zatvorenih zadataka, u kojim se od učenika nije tražio postupak, već samo da zaokruže neki od ponuđenih odgovara, nadležni za sastavljanje testova nisu imali komentar.

Sada, međutim, u izjavama za druge medije takav potez opravdavaju argumentima koje stručnjaci listom pobijaju.

– To što neki nastavnici sada možda imaju primedbe zbog toga što su testovi zatvoreni nije novina, jer poslednjih godina idemo ka zatvaranju testova. Zatvoreni tip testiranja i ponuđeni odgovori đacima ne mora nužno da znači i olakšavanje – rekao je za Tanjug Branislav Ranđelović, direktor Zavoda za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja (ZVKOV).

Međutim, upravo je ministar prosvete Branko Ružić potvrdio da je olakšavanja bilo na poslednjoj maloj maturi.

On je u junu prošle godine, gostujući na RTS-u, doslovno kazao da će testovi biti refleksija školovanja u pandemijskim okolnostima i lakši nego u regularnim uslovima.

„Sama struktura testa je takva da će biti mnogo više pitanja na zaokruživanje i u tom smislu je lakše“, naveo je Ružić.

Očekivana posledica toga je nikad viši prosečan broj poena na završnom ispitu, što je konstatovano i u analizi male mature koji je radio upravo ZVKOV.

U tom izveštaju piše da treba imati u vidu da se školska 2020/2021. godina odvijala u posebnim uslovima pandemije kovida 19, koji su diktirali promenu organizacije nastave i učenja i uvođenje nastave na daljinu.

„Takvi uslovi su doveli do redukcije određenih delova gradiva. Shodno tome, ispitni zadaci su prilagođeni kako po sadržaju tako i po formi, na način da su testovna pitanja otvorenog tipa bila prevedena u zadatke s ponuđenim odgovorima, gde god je to bilo moguće. U tom smislu moguće je da je povećana prosečna uspešnost učenika u ovoj godini mogla biti posledica drugih faktora, a ne nužno povećanja kvaliteta nastave“, stoji u izveštaju.

DEMAGOŠKA OBJAŠNJENJA

Dokaz da forma zatvorenog tipa zadataka ne znači nužno olakšavanje, za Branislava Ranđelovića su „trenutno verovatno i najteži i najkvalitetniji prijemni ispiti u našem obrazovnom sistemu na fakultetima koji su već 10 do 15 godina u zatvorenoj formi“.

On navodi i da je u svetu zatvorena forma vrlo aktuelna, te da skoro svi najbolji univerziteti na zapadu rade po takvom sistemu.

Profesor Matematičkog fakulteta u Beogradu Aleksandar Lipkovski kaže da Ranđelović koristi „tipična demagoška objašnjenja“ i da nijedan od tih „argumenata“ nije tačan.

Lipkovski najpre ukazuje da ispit kakav je mala matura na prelazu iz osnovne u srednju školu ne postoji u Evropi, jer je u većini evropskih obrazovnih sistema srednje obrazovanje obavezno.

Ako poredimo, možemo govoriti samo o takozvanoj velikoj maturi, to jest ispitu na prelazu iz srednje škole na fakultet.

Lipkovski kaže da nije istina da su zatvoreni zadaci tendencija svuda u svetu. Navodi primer maturskog ispita iz matematike u nemačkoj pokrajini Bavarska 2021. godine koji je imao na A nivou 11 zadataka i nijedan zatvorenog tipa, dok je na nivou B bilo 15 zadataka i opet nijedan zatvorenog tipa.

Isto je, kaže, i u Ruskoj Federaciji: na probnom JGE osnovnog nivoa za 2021. od 20 zadataka nema nijedan zatvorenog tipa. Ista je situacija i sa naprednim nivoom: od 19 zadataka nijedan zatvorenog tipa.

Poslednji primer je iz Slovenije: od 14 zadataka na maturi 2021. nijedan nije bio zatvorenog tipa.

– Svi ovi zadaci su u stvari kompleksni sa višestrukim zahtevima, u kojima se za svaki deo traži zasebno obrazloženje, odnosno rešavanje. Ozbiljni obrazovni sistemi su shvatili da objektivno testiranje znanja iz matematike ne treba uopšte da ima zatvorene zadatke – kaže Lipkovski.

Radivoje Stojković, predsednik Nacionalnog prosvetnog saveta i direktor novosadske Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“, kaže da je kao profesor matematike protiv ideje da se na testu završnog ispita povećava broj zadataka na zaokruživanje.

– Matematičarima je važan postupak. Kada ocenjujemo na pismenim i kontrolnim zadacima ne idemo sistemom tačan rezultat – tačan zadatak nego priznajemo i deo zadatka ako je postupak tačan. To isto rade i fakultetski profesori. Kod zadataka zatvorenog tipa ne postoji mogućnost tog finog vrednovanja i uvid u znanje učenika je siromašniji. U napetim situacijama, kakav je završni ispit, može da se desi da učenik pogreši u računu, a ako je u pitanju zatvoren zadatak, dobiće nula poena. To nije u interesu đaka, niti je cilj da u osmom razredu proveravamo da li učenik zna račun, već kako razmišlja. To je u suprotnosti i sa pedagoškom praksom, jer nastavnici matematike tokom čitavog školovanja priznaju đacima i deo tačno urađenog zadatka – kaže Stojković.

LAKŠE ZA PREGLEDANJE

On ističe da zatvoreni zadaci imaju prednost jer su lakši za pregledanje, pa mogućnost žalbe skoro i da ne postoji. To je, kaže, jedan od razloga zašto neki fakulteti koriste ovaj tip zadataka na prijemnim ispitima.

– Kvalifikacioni ispiti iz matematike na Elektrotehničkom i Matematičkom fakultetu u Beogradu, na koje se profesor Ranđelović poziva, izvode se mnogo više od 15 godina upravo u tom obliku sa zatvorenim zadacima, ali zadaci sadrže i negativne poene za pogrešan odgovor. Ovi negativni poeni treba da neutrališu statističko dejstvo slučajnog izbora odgovora. Možda bi Zavod mogao da uvede ovakav princip ocenjivanja testova? Ili bi ipak bilo bolje da, prateći iskustva najkvalitetnije kontinentalne, ruske i nemačke obrazovne prakse, sasvim izbaci zatvoreni tip zadatka na maturskom ispitu iz matematike – navodi Aleksandar Lipkovski.

Bivši ministar prosvete Srđan Verbić, koji je na tu funkciju došao iz Centra za ispite ZVKOV-a (nadležan za testove za malu maturu), napominje da je postojanje zadataka otvorenog tipa posebno važno za evaluativnu funkciju završnog ispita i da, ako hoćemo da znamo šta đaci ne znaju i šta su nastavnici propustili na ih nauče, moramo da vidimo trag na papiru, odnosno postupak rešavanja.

– Gledajući sa strane i bez ulaženja u sadržaj testa, meni zatvaranje zadataka nije baš dobar indikator. To vrlo verovatno znači da obrazovni sistem nema dovoljno ljudskog kapaciteta da pouzdano i nepristrasno ocenjuje desetine hiljada testova. Testovi iz matematike sa zadacima otvorenog tipa su svakako pouzdaniji. Ako nema ko da ocenjuje takve zadatke, onda to treba dodatno budžetirati. Nije poenta matura (velike ili male) da bude jeftina, nego da nam da pouzdane rezultate  – smatra Verbić, koji je doktorirao upravo na temu vrednovanja testova znanja.

PRIVID USPEŠNOSTI

Na značaj evaluativne funkcije završnog ispita, koja treba da pokaže koliko je efikasan domaći obrazovni sistem, ukazuje i Ivan Ivić, penzionisani profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, napominjući da je olakšavanjem testova namerno sprečeno da se pokaže pravo stanje.

Za Ivića je osnovno pitanje koji je cilj testiranja i šta se njime želi postići.

– Ako je cilj da se pokaže iluzija uspeha (a Ministarstvo prosvete po svojoj prirodi kao političko telo nastoji da pokaže da je uspešno u svom resoru) onda su najbolji testovi oni koji ispituju reproduktivna i površna znanja i lakši testovi na kojima učenici postižu veće rezultate. U tom slučaju im odgovaraju zadaci zatvorenog tipa, jer se njima teško ispituje razumevanje gradiva, povezana znanja, upoređivanje pojmova, primena znanja, trajnost znanja…. Ako je cilj da se ispitaju razumevanje, znanja koja će trajati i koristiti se u daljem školovanju i u životu, onda se to ne može ostvariti testovima višestrukih ponuđenih odgovora – napominje Ivić.

Koliko je važan cilj zbog koga se vrši testiranje jasno se vidi po inflaciji visokih školskih ocena, ističe Ivić, ilustrujući to podatkom da u osmom razredu ima oko 45 odličnih učenika, a da osnovnu školu 14 odsto učenika završe kao vukovci.

–  Sve analize pokazuju da iza visokih ocena ne stoji stvarno znanje, ali se stvara iluzija da je obrazovni sistem dobar, da škole kvalitetno rade i da učenici ozbiljno uče. Ta iluzija je potrebna svima njima i postoji čitav niz mehanizama koji dovode do te inflacije visokih ocena. A za zemlju je važno da ima tačan uvid u kvalitet znanja koja se stiču i koji je jedino važan za ekonomski, kulturni, demokratski razvoj države – ističe Ivić.

Da veći broj zadataka na zaokruživanje znači lakše testove na maloj maturi negira pomoćnik ministra prosvete Milan Pašić, koji je nedavno na RTS-u prokomentarisao da je onda PISA test najlakši na svetu, jer je u njemu sve na zaokruživanje.

To, međutim, nije tačno, jer su PISA zadaci i zatvorenog i otvorenog tipa. A čak i kod onih na zaokruživanje tekst zadatka nije jednostavan kao što se najčešće dešava na maloj maturi, već đaci moraju da pročitaju duži tekst, neretko uz to da tumače i tabele ili grafikone.

– PISA je sve suprotno od testova sa zadacima višestrukog izbora, jer traži razumevanje, primenu znanja, povezivanje,  a to ovi testovi ne mogu. PISA nije test za ispitivanje stepena ostvarenosti školskog programa, u podnaslovu tog istraživanja piše: šta sve znaju i šta mogu petnaestogodišnjaci, bez obzira na to da li su znanje stekli u školi ili van nje – navodi Ivić.

Šta su zatvoreni zadaci?

Zatvoreni tip zadatka je onaj u kome je kao rešenje dat višestruki izbor ponuđenih odgovora i potrebno je zaokružiti jedan od njih. Na engleskom se to zove multiple choice question. Izmislio ga je psiholog Bendžamin Vud u SAD i primenjivao od 1923. u cilju brzog, jeftinog i lako uporedivog testiranja znanja učenika. Intenzivno se koristi u angloameričkom obrazovnom sistemu. Takva vrsta testiranja pokazala je neke prednosti, ali i mane. Pre svega, takva pitanja odgovaraju deskriptivnim naukama, u kojima je odgovor verbalan, na primer geografiji i biologiji. Takav način testiranja sigurno ne odgovara matematici, gde je pored tačnog odgovora neophodno prikazati i put kojim se do tog odgovora stiglo – rešavanje zadatka. U suprotnom se zadatak zatvorenog tipa svodi na „nabadanje“ tačnog odgovora i ne pokazuje u dovoljnoj meri znanje đaka, pojašnjava Aleksandar Lipkovski.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari