Zašto Šapčani ne žele da im kompanija čije su se opasne materije izlivale po prugama Srbije finansira merenje zagađenja vazduha 1Foto: Elixir Zorka

Čini se kao da brinu za svoju okolinu, ali zapravo rade upravo suprotno, ovo bi bilo najjednostavnije objašnjenje pojma „greenwashing“, koje je danas sve prisutnije u svetu, ali i kod nas. Šapčani ne žele da im Elixir Grupa, poznata jer su se njene opasne materije poput amnijaka nedavno izlivale po prugama u Srbiji, finasira merenje zagađenja vazduha.

Tako je jučerašnja objava gradskih čelnika da će Šabac zbog zagađenja vazduha dobiti mernu stanicu, čiju će kupovinu finansirati kompanija Elixir Grupa, izazvala burne reakcije dela javnosti i negodovanje ekoloških i građanskih inicijativa, koje tvrde da je reč o još jedanom primeru medijske manipulacije, kojom se Elixir, godinama služi.

– Dobro je da se monitoring kvalitata vazduha u Šapcu unapređuje, ali mi ne možemo da prihvatimo da to čini neko ko je od strane građana, apostrofiran kao jedan od najvećih zagađivača vazduha u našem gradu, i to smatramo još jednim primerom „greenwashing” kampanje koju Elixir sprovodi, kaže za Danas dr Dejan Pavlović, predsednik Evropske zelene partije.

Poklanjanje „malih suma novca“ kako bi se obmanula javnost 

Kako je najavljeno, Elixir Grupa je “odlučila da uloži 250.000 evra za kupovinu automatske merene stanice, pomoću koje će građani Šapca u svakom trenutku znati kakav je kvalitet vazduha u gradu.”

– Za njih je to mala suma novca, u odnosu na zagađenje koje proizvode i u odnosu na profit koji ta kompanija ostvaruje, tako što krši ekološke i sve druge propise, navodi naš sagovornik.

Pavlović ističe da postoji brana protoka informacija o tome šta i kako ova kompanija radi.

“Kad god smo tražili od Ministarstva informacije koje se odnose na rad kompanije Elixir, na zapisnike o inspekcijskom nadzoru, a nedavno smo tražili i informacije o količinama opasnog otpada koji se nalazi kod njih, nikada nismo dobili odgovor, kaže Pavlović.

Dodaje da su se obraćali i povereniku za informacije od javnog značaja, ali da ni on nije uspeo da dođe do odgovora koje su tražili.

Predsednik Evropske zelene partije smatra da sve to ukazuje da se državne institucije klijentelistički odnose prema ovoj komapaniji.

– To je nešto što vređa zdrav razum bilo koga, i običnog građanina, i političara, i stručnjaka, i zaposlenog u privatnom i državnom sektoru. Prosto je neverovatno da država nema interes da zaštiti javno zdravlje građana, nego mi moramo da “žickamo” 250.000 evra od ove kompanije, da bi smo dobili nekakava merenja koja trenutno nemamo u gradu, navodi on.

Podseća da lečenje jednog terminalno bolesnog pacijenta od tumorske bolesti državu košta 100.000 evra.

– Evropska zelena partija još od leta 2019. godine, kada je bio jedan od prvih ozbiljnijih incidenata, sa jasno vidjivim zagađenjem vazduha koje izlazi iz dimnjaka Elixira i kada je ceo grad bio prekriven belim dimom koji nas je sve davio i gušio, ukazuje na to da merne stanice koje beleže kvalitet vazduha u Šapcu, nisu dobro raspoređene i da ne mere sve neophodne parametre, kako bi smo dobru sliku o onome što se nalazi u vazduhu koji dišemo, zaključuje Pavlović.

Ko garantuje nezavisnost merenja ako najveći zagadjivač finansira sve?

Aktivistkinja Ljupka Staković iz Eko Straže Šabac, kaže da je finanasiranje automatske merne stanice od stane Elixir Grupe sporno na više nivoa.

– Grad Šabac nema državni monitornig kvaliteta vazduha, a ima Seveso postrojenje, odnosno postrojenje u kojem se obavljaju aktivnosti gde je prisutna opasna materija, i to u samom gradu. Svakako pozdravljamo inicijativu grada da napokon preduzme bilo kakve mere, ali postavljamo i pitanje odgovornosti, zašto do sada ništa nije urađeno, pita Stanković.

Zašto Šapčani ne žele da im kompanija čije su se opasne materije izlivale po prugama Srbije finansira merenje zagađenja vazduha 2
Ljupka Stanković, Eko Straža Šabac, Foto: Privatna arhiva / Danas

Napominje da, na to da građani Šapca udišu prekomerno zagađen vazduh, ukazuje i izveštaj Agencije za zaštitu životne sredine za 2021. godinu.

– Vazduh je treće kategorije i amonijak je u prekoračenju, a emituje ga isti taj Elixir koji sad kupuje mernu stanicu. Ko nama garantuje nezavisnost merenja, ako onaj koji je najveći zagadjivač u gradu, finansira sve, pita Stanković.

Podseća i da su ekološki aktivisti više puta ukazivali na propuste Zavoda za javno zdravlje Šabac, kako u merenju, tako i u izveštavanju građana.

– Pre tačno dve godine tražili smo od gradonačelnika da se preduzmu hitne mere u rešavanju problema zagađenja vazduha. Evo, dve godine kasnije, gradonačelnik izjavljuje da uvažava potrebe građana za čistim vazduhom i zajedno sa Elixirom kupuju mernu stanicu, kaže ova aktivistkinja.

Podseća da se sve dešava nakon nedavo održane Javne rasprave na temu proširenja kapaciteta za skladistenje opasnog otpada ove kompanije, na kojoj je ukazano na više desetina propusta od strane lokalne samouprave i Ministarstva.

Grad bi trebalo iz sopstvenih sredstava da investira kupovinu merne stanice

– Postavlja se pitanje gde je ovde učestvovanje Grada i institucija u zastititi interesa građana? Mislim da moramo biti mnogo ozbiljniji i da bi grad trebalo da investira iz sopstvenih sredstava kupovinu merne stanice, čime će građani imati više poverenja u nezavisnost i tačnost merenja, a Elixir neka investira u filtere i čiste sirovine, a ne da se igra cirkularne ekonomije, kaže Stanković.

Kao drugi nivo problema, navodi pitanje “šta će se meriti”.

– Da li će ta automatska merna stanica meriti specifične parametre koji se vezuju za delatnost Elixira, kao što su HF, amonijak i slično. Da li će se meriti hlor, gvožđe, nikal, kadmijum, odnoso sve ono što se nalazi u otpadnim kiselinama koje Elixir koristi kao sirovinu, pita sagovornica Danasa.

Stanković napominje da ovo treba da bude stvar dogovora lokalne zajednice, uz angažovanje nezavisnih ekspreta u ovoj oblasti, koji će predložiti model rešavanja problema, a ne dogovor između Zavoda za javno zdravlje Šabac, gradonačelnika Šapca i kompanije Elixir Grupe.

Opasne materije u teretnim vagonima Elixira

Kompanija  Elixir Grupa pominje se u više nedavnih incidenata, kada je dolazilo do iskakanja vagona iz šina, u kojima su prevožene fosforna kiselina i amonijak, u vlasništvu ove fabrike. Vozovi kreću iz pristaništa Prahovo ka Šapcu i transportuju opasne materije za potrebe Eliksir Zorke, koja je deo kompanije Elixir Grupe. Građani Šapca već neko vreme zahtevaju da se ponovi postupak izdavanja dozvole za skladištenje opasnog  i neopasnog otpada Elixiru, na prostoru industrijske zone, koja je smeštena nedaleko od samog centra grada.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari