
Da, istina je! Dragan Šutanovac je novi ambasador Srbije u SAD-u. Ova vest kao i svaka druga ima višeslojni efekat na zainteresovanu javnost i analogno tome postavlja nekoliko pitanja koja zaslužuju konkretne odgovore. Prvo-šta ovo postavljenje znači sa srpsko-američke odnose. Drugo-da li nova preletačka akvizicija šteti ili koristi glavnom mizanscenu u Srbiji. Treće-ima li opozicija adekvatan odgovor na ovaj potez ili će se sve završiti na skidanju Šutanovčevih slika iz prostorija Demokratske stranke.
Srpsko-američki odnosi popravljeni su odlaskom Marka Đurića u Vašington posle nekoliko godina koje je naša rezidencija provela prazna i „zaleđena“. Šta god mislili o ovom profesionalnom tapšaču, srpskoj verziji mister Bina, šampionu kolonoskopske politike, nije bitno kakva je reakcija onih kod kojih Đurić izaziva podsmeh, gađenje ili sažaljenje, bitna je reakcija zemlje domaćina koja je bila pozitivna i odobravajuća.
Njegovo jevrejsko poreklo, poznavanje jezika i raniji kontakti sa američkim NVO sektorom maskiralo je njegov karakter od plastelina, ulizički mentalitet i manjak testosterona.
Upozoravam, ovo trojstvo u diplomatiji predstavlja prednost i kvalitet, a ne nedostatak.
Ako je Đurić dočekan sa uzdržanim aplauzom američke birokratije, šta mislite kako će biti dočekana osoba koja je u svojevremeno preuzela zadatak da reformiše vojsku u „svoje“ ruke, sprovela je po nalogu jenki-mentora, očistila je od starog „ratnog“ kadra, pokidala veze (naravno, ne sve) između vojnoobaveštajnih službi i kartela jataka Ratka Mladića i među prvima počela aktivnu kampanju za učlanjenje Srbije u NATO?
Aplauz i crveni tepih sigurno neće biti dovoljni.
Dragana Šutanovca mnogi neopravdano potcenjuju.
Brojni funkcioneri DS-a nisu spremno dočekali pad sa vlasti 2012.godine. Neke su terali da čiste ulice, neke su otpuštali, neki su završili u pritvoru.

Šutanovac je uvek bio spreman, a to je u politici veoma važno, pogotovo ako vam je lični interes neupitni prioritet, iznad i ispred svega, uvek bio i uvek će biti. On je znao šta sledi i zato je sebi obezbedio „zlatni padobran“. Nema veze što su se za vreme njegovog ministrovanja cepali padobrani srpskim vojnicima, ponekad se nisu ni otvarali, elitne padobranske jedinice se gasile, on je svoj padobran brižljivo servisirao, čuvao i kada je bilo potrebno aktivirao.
Znao je da će kad-tad sesti na optuženičku klupu, da će biti na udaru montirane optužnice koju prati medijski „topli zec“, ali za razliku od svojih partijskih drugova koje je vrh ostavio na cedilu, on nije bio sam. Na svakom ročištu u sudnici upadljivo su sedeli predstavnici američke ambasade sa jasnom porukom-njega nemojte, služio nam je, poslužiće opet, i nama i vama.
Tako je i bilo. Strpljivo je podnosio kritike i uvrede od onih koji su preuzeli stranku od Borisa Tadića, a nisu se pojavili iza njega kada je trebalo preuzeti odgovornost za poraz. Sa olimpijskih visina plasirali su narativ da je Borisova dvorska politika odvela partiju do katastrofalnog poraza i transfera vlasti na republičkom nivou, a da „pobednici“ na gradskom i pokrajinskom nivou treba da budu nagrađeni od članstva i njihovih delegata.
Presednici DS-a su postali bivši gradonačelnik Beograda Dragan Đilas, zatim predsednik pokrajinske vlade Bojan Pajtić sa odlučujućom referencom da su oni pobedili i izvršili povereni partijski zadatak i da su jedino oni sposobni da sačuvaju organizaciju, dok su za đurđevdanski debakl okrivili tadašnje ministre i njihovog šefa (iako je DS dobila samo par procenata manje od DS-a, a vladajuća koalicija formalno pobedila na tim izborima).
Ne, ne mislim na Mirka Cvetkovića, već na Tadića koji nije samo kriv jer je poražen od grobara bez bedža, već je kriv pre svega zbog katastrofalne kadrovske politike koja je na ministarske pozicije dovela nesposobne i korumpirane ljude.
Dragan je ćutao, hibernirao i čekao svoju šansu. Znao je kakav politički kapital ima iza sebe. Ako mislite na podršku u stranci, u članstvu, ne daj Bože u narodu-grešite. Postoje dva izvora političke snage u Srbiji-političko-ekonomska elita i strani faktor.
On se opredelio za ovo drugo. Prvo je stekao čekirajući ovo drugo, a sticanjem prvog lako je pokupio većinu u članstvu. On je političar starog kova, zna pravila igre, nije ni glup, ni naivan, ni neiskusan. Ovi danas misle da je put do uspeha zagarantovan kretanjem obrnutim smerom, da moraju da steknu poverenje građana, onda elite, pa stranaca. Kakav danak neiskustvu!
Zavet dat strancima (nikada u koaliciju sa SRS i Dverima, proevropska politika uber alles) i svađa sa Đilasom (optužba da su korumpirani ministri među kojima je i on, krivi za krah DS-a) – dva su ključna faktora koja će Šutanovca odvesti u politički ambis.
Izlazak na beogradske izbore 2018.godine u frontalnom sudaru sa dominantnim dvojcem srpske političke scene, sahranio je ne samo Šutanovca kao predsednika, već i samu Demokratsku stranku. Ona se od tog udarca nikada nije oporavila i od tada je u stanju kliničke smrti, vegetira, pretvara se u ukras, u opoziciono ortopedsko pomagalo, u izdržavano lice.
Nemojte potcenjivati Dragana Šutanovca, ma koliko posmatrajući iz daleka imali razloga za to. On politiku kao veštinu shvata drugačije od vaših očekivanja, on put do cilja crta na drugačijim dijagramima, on cenu tog puta obračunava po drugačijoj tarifi.
Njegova teza je bila- Demokratska stranka je bastion pro-EU politike i ta načela su iznad ličnog ili bilo kakvog drugog odnosa sa SNS-om ili Vučićem. Režim treba podržati kada Srbiju usmerava ka Zapadu i kritikovati ga kada to ne čini. Dakle- sistem treba popravljati i usmeravati ga, ne treba ga rušiti. Ako Vučić potpiše Briselski sporazum, kako DS može biti protiv toga, pobogu, potpisivanje je u Briselu, nije u Moskvi, šta tu nije jasno?
Sam sporazum u nazivu sadrži ključnu frazu „normalizacija odnosa“, ako sta protiv normalizacije za šta ste vi, za nenormalizaciju, za sukob, za rat? Ako Vučić otvara nova poglavlja, klastere, odlazi u Srebrenicu, poštuje integritet BiH, konstruiše otvoreni Balkan-kako DS može biti protiv toga? Kakva je onda ta DS? Da li je to DS ili DSS? Za šta ste vi, kakva vam je politika, šta je alternativa-odustajanje od EU puta, negiranje genocida u Srebrenici, podela Bosne, zatvoreni Balkan kao bure baruta? Pa što smo rušili Miloševića kada hoćete restauraciju njegove politike? Šta bi Đinđić na to rekao?
Ovaj rebus nije bilo lako rešiti u vreme kada se Vučić spremao i izborio za svoj prvi predsednički mandat. Tada je on i bio priznati najevropljanin, posinak muter Merkele, u poluzagrljaju porodice Klinton, Mirko Topalović koji na bogojevskom mostu Kolindu prosi buketom cveća kao nevernu Kristinu, faktor mira i stabilnosti od Prištine, preko Podgorice do Sarajeva.
Šutanovac nije samo predlagao drugačiju strategiju, on je i na taktičkom nivou imao inicijativu. Naložio je poslaničkoj grupi demokrata da priprema set zakona vezanih pre svega za pravosuđe, ali i za drugi ključne segmente sistema koje će Srbiju modernizovati, približiti Evropi, a samim tim onemogućiti naprednjačku despotiju.
Zamislite Srbiju sa nezavisnim pravosuđem, kakva bi onda sudbina Stefanovića, Hrkalovićke, Mirkovića, Vesića i drugih bila? Vučić bi Srbijom vladao sa jednom vezanom rukom, a i ona ne bi mogla tako često biti stegnuta u pesnicu, morao bi da je pruža tražeći pomoć od drugih političkih činilaca. I tako bi projaktovana stabilokratija zadržala makar obrise pluralizma, društvo bi moglo makar malo da prodiše pred naletom radikalskom etatizma, a DS bi preživela smrtonosni cunami koji se usmerio na nju.
Dakle, Šutanovac je izabrao „marš kroz institucije“ , današnja opozicija maršira naprednjake iz institucija. Ko je u pravu, vreme još nije pokazalo.
Epilog priloga za političku biografiju Dragana Šutanovca seli nas u Vašington, a mi nikako da mrdnemo iz pobunjenog Beograda. Nasumične odgovore na ona dva početna pitanja lepe na naslovne strane, postaju komentari redakcija, siže analitičara opšte prakse. Demokrate po partijskoj direktivi su u obavezi da uklone slike Dragana Šutanovca iz svih stranačkih prostorija.
Vraćamo se u vreme Staljina i Berije. Nema čoveka, nema ni problema, nema ni prošlosti ma kakva ona bila. Ima li onda budućnosti? Ko ima pravo da drži vremenski korektor u ruci i da prepravlja ili ispravlja prošlost i to nedemokratskim metodama. Hoće li svi pripadnici DS-a biti u obavezi da retuširaju svoje slike sa bivšim predsednikom?
Hoće li se sa youtube-a brisati svi govori, sve emisije, svi intervjui koji je u ime DS-a dao Dragan Šutanovac? Shvatam da je trebalo pokazati nesleganje sa odlukom da se u vreme dok se „hulja ljulja“ postane huljin ambasador, razumem revolt, razumem gađenje.
Mogli smo crnom maramom prekriti njegovu sliku, da nas ne gleda, ni mi njega ni on nas, ali da je tu, jer i greške su sastavni deo i ljudskog i partijskog života, njih treba priznati, iz njih treba učiti, ne mogu se brisati, pogotovo ako je greška čovek.
Sa druge strane, odgovor na treće pitanje je možda još važniji. Kao što je vreme Dragana Šutanovca bilo drugačije, sada je vreme Aleksandra Vučića još drugačivije (sic!). Vučić više novim preletanjima ne može da zadaje udarce, on sada povređuje sebe, sebi nanosi štetu, ne opoziciji.
Kako će lojalisti reagovati na vest da je onaj ko je uništio vojsku, slao generale u Hag i naravno topio tenkove, da, baš taj Dragan Pašnjak Šutanovac postaje Vučićev ambasador ni manje ni više nego u prestonici jedine supersile gde na vlast dolazi „naš“ Tramp, Tramp koji će promeniti geopolitičku paradigmu sveta, Tramp koji će sahraniti neoliberalni korumpirizam?
Kako objasniti ovakav potez onima koji u Šutanovcu vide esenciju „žutog ološa“. Ne, on nije samo lopov u njihovim očima, on je i lopov i špijun i izdajica! Preveliki zalogaj čak i za one na krv zaklete Vučiću. A ako oni ne mogu to da progutaju, očekujte da će se mnogobrojniji kolebljivci zagrcnuti, možda i zadaviti.
Na kraju krajeva, možda je to i logični sled događaja. Možda je Đilas ipak bio u pravu. Šule i njemu slični došli su jednom predsedniku glave jer ih je gurao, forsirao i nagrađivao bez ikakvog kriterijuma, bez ikakvih zasluga. Red je da isti efekat ima i na novog poslodavca.
Autor je lekar i TV autor
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.