Prema metafori čuvenog grčkog pjesnika Konstantina Kavafija, u jednoj zamišljenoj zemlji život je bio potpuno stao. Senat je obustavio svoj rad, ljudi su se okupili na ulazu u grad, čak je i imperator bio stavio krunu na glavu i zajedno sa državnicima stao u red pred kapijom.
Narod je bio uspaničen. Kad se upitalo za razlog ovog haosa, rekli su: – „Dolaze varvari“. Ko su bili varvari, odakle su dolazili, kada će doći?… bila je nepoznanica. No, više niko i nije brinuo za odgovore na ova pitanja. Carstvo koje je „čekalo varvare“ promijenilo je tok svoga života, preuzelo je nove uloge i preduzelo neviđene mjere. Ali, uprkos svim očekivanjima, noć je pala a varvari nikako nisu dolazili. Glasnici koji su otišli do krajnih granica zemlje obavijestili su da nema varvara. Zbunjenost grada pjesnik izražava ovim stihovima:
„I šta će sad biti od nas, bez varvara? Oni su bili kakvo-takvo rješenje“.
Iznenadni nestanak varvara, tog imaginarnog neprijatelja, naopačke je izvrnuo nepostojeći poredak grada. Problemi su se u jednom trenu vratili nazad. Grad je bio primoran da rješava svoje dugogodišnje probleme, ne preko nepostojećih varvara, već direktnim suočavanjem sa sopstvenom istinom. Na taj način istaknut je sav besmisao u raspravljanju o problemima preko izmišljenih neprijatelja i varvara.
Nakon ove uvodne digresije, ako se iole dublje zagledamo u posljednja dešavanja u našoj državi i oko nje, a koja kreira posljednji nekrunisani despot u Evropi, vrlo lako ćemo uočiti sličnost sa Kavafijevom imaginacijom, s tim što je mi pod AV-om i intenzivno živimo. Već nekoliko nedjelja unazad, naročito od „blažene noći“ na Slaviji i studentskog „Utiska nedelje“, njegovi čauši i izvidnici se upinju na sve strane ne bi li otkud ugledali „spasonosne varvare“.
U ovu svrhu i sam despot upire svoje najpronicljivije i najdalekosežnije poglede i uviđa, očima baba Vange, spregu između raznih studenata i još raznoraznijih i opasnijih službi – „varvara“ koji jedino što žele jeste da nam zaustave rast – na koji su ljubomorni, otmu izlaz na more – da vaterpolista Šapić ne bi više rasturao sve oko sebe, otmu Kosovo – koje je despot najefikasnije administrativno isporučio, spijrče eksploataciju ruda – od koje bismo inače živeli kao u doba Vuka Brankovića, ali bukvalno. No, obzirom da konačno ima posla sa pravim studentima, u odnosu na lične neverne Tome, ne polazi mu za rukom da i narod ubijedi u fantazmagoriju koju on uviđa. Pa je u tu svrhu otpremio, na same granice „srpskog sveta“, u Banjaluku, jednog i po bijesnog lojalistu iz najprvijeg ešalona, tj. predsjednika i dopredsjednika Vlade lično, ne bi li iskamčili kakve god varvare, i spasili u posljednji čas ŠAV-ovsku Srbiju. Ovo „Š“ predstavlja političkog im oca i još aktuelnog poglavicu Šešelja – Zahrđalu kašiku.
U svrhu proizvodnje, ako ne iznalaženja, „varvara“, napet od bitnosti i težine zadatka, „ministrPrajm“ Vučević, je zbrkao Šantića i Jakšića, ali srećom je kasnije uveče stvar povadio „do-ministarPrajm“ Vulin, grmeći kao nikad do sada, svjestan da sem „Srpskog“, treba spasiti i izbaviti onaj važniji „ŠAV-ovski svet“. U tu „svetu“ svrhu je na banjalučkoj paradi, sa sve razbarušenim pramenovima kose, poput nekad davno Hitlera, sa penuškom na ustima, zaprijetio svima i svakome, da bi raširio lepezu potencijalnih „varvara“, pa ko se upeca – upeca. Kako bi dao svoj doprinos, ŠAV-ovskoj vlasti, u svojstvu koalicionog partnera paradi se ubrzo pridružio, doduše putem fejsa, i dopredsjednik Skupštine Srbije iz redova Bošnjaka, „kritikujući“ redova Vulina, ne bi li time dolio i malo nacional-bošnjačkog ulja na vatru, da se „varvari“ što prije uhavizaju i krenu u pohod na „Srpski svet“. Ali, avaj, varvara niotkud!
Nakon svega, već sutra ćemo, sa svim ŠAV-ovskim karikaturalnim ministrima i doministrima, ipak morati da se vratimo svojim problemima, jer su varvari, valjda iz svoje patološke mržnje i zavisti, opet namjerno zatajili, i da počnemo razmišljati o ljepotama ovog stvarnog u odnosu na njihov imaginarni svijet. Ali da bi se izrazile ljepote stvarnog, mora konačno da prestane i nestane ovaj njihov imaginarni polusvet, a to neće samo već mora uz nas/vas.
Zato ne oklijevajmo kada su varvari u pitanju, pošaljimo ih u zasluženu prošlost!
Autor je predsednik Građanskog pokreta Sandžaka
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.