Patentska bitka u pozadini Nobela za hemiju 1

Tehnici se predviđa sjajna budućnost. Ukoliko sve bude teklo po planu, CRISPR tehnika bi mogla da liječi genetske bolesti. Nobelov sajt tehniku opisuje na prilično tabloidan način – „Genetske makaze: alatka za preuređivanje koda života“. Dobitnice nagrade su Jennifer Doudna sa Berklija i Emmanuelle Charpentier, koja je trenutno profesorica Berlinskog univerziteta, a radila je na Bečkom u vrijeme otkrića.

Problem

Međutim, po mišljenjima nekih kompetentnih komentatora, nagrada ne reflektuje istraživačke zasluge. CRISPR tehniku i neophodna znanja za primjenu kreirala ju je cijela armija istraživača tokom posljednje tri decenije. Dodatno, nagrađena tehnika je obilježena žestokom patentskom bitkom koja traje nekoliko godina i još joj se ne nazire kraj.

Vodeći stručnjak za genomiku, Eric Lander, u uticajnom časopisu The Cell prije četiri godine predstavio je preciznu istoriju CRISPR-a, sva ključna otkrića, imena svih učesnika u poduhvatu nazvavši ih herojima CRISPR-a, kao i institucije u kojima su otkrića napravljena.

Lista „heroja“ je predugačka za objavljivanje. Umjesto imena heroja, evo svih gradova sa Landerove CRISPR mape: Umeå (Švedska), Vilnius (Litvanija), Beč (Austrija), Würzburg (Njemačka), Wageningen (Holandija), Paris i Dangé-Saint-Romain (Francuska), Alikante (Španija), Quebec City (Kanada), Boston, Chicago i Berkeley (SAD). Izdvajanje dvije pomenute istraživačice i njihovih institucija kao krunski zaslužnih od strane Nobelovog komiteta se ne uklapa u Landerovu istoriju CRISPR-a.

Dobra ilustracija ove, za nauku pomalo neslavne epizode, jeste žestoka bitka za patente koju vode Berkli, Bečki univerzitet i Emmanuelle Charpentier na jednoj strani, i Broud institut (udruženje naučnika sa Harvarda and MIT-a) na drugoj, već nekoliko godina.

Za sada su šanse za pobjedu na strani Broud instituta, iako druga strana ne odustaje od žalbi.

O ovome je pisao magazin Science samo prije mjesec dana, kada je obznanjena posljednja odluka američke kancelarije za patente, nakon žalbe trija predvođenog Berklijem. I neke druge institucije bi htjele da se uključe u patentski okršaj, ali nemaju dovoljno novca za skupe advokate i pravno lobiranje.

Ovo pomalo podsjeća na turnire u pokeru iz holivudskih filmova, gdje je veliki finansijski ulog neophodna ulaznica za igru.

Američka patentska kancelarija je već dodijelila nekoliko CRISPR patenata Broud institutu iza koga stoji dr Feng Zhang, genomski genije porijeklom iz Kine, kao konkurent Doudni i Charpentier.

Doudna i Charpentier su demonstrirale upotrebu CRISPR tehnike koristeći bakterijske ćelije u magazinu Science, u junu 2012.

Međutim, Zhang je sedam mjeseci poslije uspješno demonstrirao CRISPR na ljudskim i mišjim ćelijskim linijama.

Zato je patentska kancelarija dala prednost Broud institutu u nekoliko navrata od 2014. pa do septembra 2020. Berkli konzorcijum će sigurno nastaviti da se žali jer je u pitanju borba za veliki novac.

U igri su milioni dolara, možda i milijarde. Očekuje se da CRISPR bude koristan ne samo u liječenju genetskih bolesti, nego i u biotehnologiji i poljoprivredi.

Istorija

Analizirajući malo dublje istoriju istraživačke oblasti koja je iznjedrila CRISPR, jedno ime privlači posebnu pažnju.

Francisco Mojica, mikrobiolog sa univerziteta u Alikanteu, radeći u opskurnim uslovima tokom 1990-ih i 2000-ih otkrio je CRISPR u arhebakterijama, u vrijeme kada niko nije bio zainteresovan za tu vrstu istraživanja, dao mu ime, i pokazao da CRISPR štiti arhebakterije i bakterije od virusa.

Otkrio je jednu od komponenti bakterijskog imunog sistema.

Teško je zamisliti da bi bez ovog otkrića Doudna, Charpentier i Zhang mogli objaviti radove u Science, a njihove institucije mogle voditi patentsku bitku.

Mojica je crna ovca na Landerovoj listi. Jedino je on zainteresovan za razumijevanje fundamentalnih prirodnih fenomena kakvi su bakterijsko-virusni ekološki odnosi.

Ti odnosi u velikoj mjeri utiču na regulaciju cjelokupne biosfere.

Procijenjuje se da je biomasa bakterija druga u biosferi, odmah iza biljaka.

Humana planetarna biomasa je 200 puta manja od bakterijske!

Čak je i planetarna biomasa virusa značajno iznad naše.

Dakle, poruka je jasna.

Fundamentalna istraživanja su neophodna da bismo razumjeli funkcionisanje biosfere.

Greške u razumijevanju mogu biti skupe.

Zbog toga je umjesno pitanje da li je Nobelov komitet napravio grubu grešku ignorisanjem Mojice?

Većina ostalih imena na Landerovoj listi su lovci na komercijalno iskorištavanje CRISPR-a.

Dvije dobitnice nagrade, očigledno verzirane u biotehnološki kapital, odavno imaju privatne kompanije uključene u patentsku bitku.

Trka za kapitalom, sama po sebi, ne mora biti u koliziji sa načnim progresom.

Novinari su procijenili da je do sada cjelokupni CRISPR poduhvat privukao oko milijardu dolara kapitala, od čega je suma od nekoliko desetina miliona otišla znate već kome – advokatima.

Ali dominacija novca skreće pažnju sa fundamentalnih problema u nauci. Otvara se i pitanje da li je etički isprtavno patentirati prirodne procese čiji širi kontekst ne razumijemo u potpunosti.

Naivnost i poruka

Međutim postoji jedan ne tako sitan tehnički problem. Svaki rad na genomima živih ćelija je nepredvidiv.

Ćelijski procesi DNK repera ponekad maskiraju genomske mete CRISPRa, što može voditi ka manipulaciji neželjenog dijela genoma.

Ciljate genomski Tokio, a ulovite Peking!

Dodatno, ćelijski reparacioni procesi, kao reakcija na CRISPR manipulaciju, mogu da odstrane ili dupliraju dijelove genoma.

Time termin uređivanje genoma (genome editing), ili fraza sa Nobelovog sajta posvećena preciznim „genetskim makazama“, postaju kontradikcija.

Dobijamo možda frankenštajnske forme genoma koje nas mogu proganjati u budućnosti, kao što nas danas proganja korona virus.

Naravno, naučnici kažu da su svjesni problema.

Kao i uvijek, šalju optimističke poruke da će pronaći rješenja. Možemo li im vjerovati, obzirom da je malo znanje naivno znanje?

Druga vrsta problema je upotreba CRISPR-a u neželjene svrhe; na primjer kreiranje dizajnerskih beba.

Jedna ovakva epizoda se već desila.

Kineski naučnik He Jiankui, regrutovao je nekoliko bračnih parova sa ciljem da upotrebom CRISPR-a kreira bebe otporne na HIV virus.

Bliznakinje Lulu i Nana (pseudonimi), čiji su genomi preuređeni u toku in vitro fertilizacije, rođene su u oktobru 2018. Veliki broj naučnika, uključujući Doudnu, kritikovali su ovaj poduhvat i tražili moratorijum na slične intervencije. Međutim, bilo je i onih koji su smatrali da osuda kineskog istraživača nije u potpunosti opravdana.

Na primjer, George Church, sa Broud instituta. Slučaj je zatvoren tako što je Jiankui dobio otkaz na matičnom Shenzhen univerzitetu.

Regionalni Shenzhen Nanshan narodni sud ga je osudio na tri godine zatvora i izrekao mu veliku novčanu kaznu.

Kad se ostave po strani patentska bitka i neizvjesnosti sa upotrebom CRISPR-a, ostaje poruka za Nobelov komitet.

U onim naučnim oblastima koje uključuju velike timove, brojne institucije i neizbježnu trku za novcem i priznanjima, dodjela Nobelovih nagrada pojedincima nije opravdana.

Nagradu zaslužuju svi učesnici u projektu koji su dali značajan doprinos.

Ovogodišnju nagradu za CRISPR zaslužuju svi istraživači sa Landerove liste.

I ne samo oni.

Ne smijemo zaboraviti armiju mladih doktoranada i postdoktoranada koji su stvarni izvršioci mukoptrpnog eksperimentalnog posla, a potpuno su ignorisani od njihovih uticajnih šefova i Nobelovog komiteta.

Landerova kratka i precizna istorijska crtica svjedoči i o važnosti istorije nauke, na koju bi Nobelovi i slični komiteti morali da obrate više pažnje.

Nije li vrijeme za reviziju sistema za dodjelu nagrada u nauci, ne samo Nobelove?

Autor je predavač na Univerzitetu Brunel u Londonu

Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa

U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.

Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.