Stari dobri Obodin

Pokvario nam se frižider.

Curi voda odnekud i na dnu, s unutrašnje strane, se skuplja i pretvara u led.

Svaka dva-tri dana moramo nožem razbiti taj led.

Radimo to na smjene.

Ja i žena u mene.

Ledolomci.

Sjećam se dana kad smo ga kupili.

Zamjenili stari, koji je bio odan i perfektno radio.

Samo izašao iz mode.

Bijele boje. Dosadan.

Prebacili ga u garažu.

Daleko od znatiželjnih pogleda komšiluka.

Stari frižider je približno mojih godina.

Noviji je dvadesetak godina mlađi.

Lijep ko lutka. Emajliran.

Izvana divan, iznutra da te Bog sačuva.

Stari i dalje radi svoj pos’o bez pogovora i bez brige.

Noviji se, sa svim svojim tehnološkim dostignućima, često kvari.

Tako je danas, moglo bi se reći, i sa ljudima.

Ne sa svima, naravno.

Oni koji su u svom domu učeni o ljudskim vrijednostima, moralu i etici su, čini se, sklonjeni negdje na stranu.

U zapećak. U garažu.

Daleko od javnosti.

Ovi novi, odgojeni na laži, nepoštenju i gaženju svega što čovjeka čini čovjekom, kao da su potomci frižidera koji su nekad bili bijeli.

Pa se preko noći presvukli i na sebe nabacili skupocjeni emajl.