Skockan i prokockan budžet 1Foto: Fonet/Medija centar

Dobro, sad su već i vrapci naučili da je budžet za iduću godinu plod genijalnosti naše vlade.

Sve je u tom razvojnom budžetu „rekordno i nikad dosad viđeno“ – planirani fiskalni deficit (razume se, mali), javni dug (biće veliki ali razume se da će za koju godinu biti mali), kapitalne investicije (velike), profit javnih preduzeća (veliki), privredni rast (povećan), penzije i plate (povećane), životni standard stanovništva (povećan)… što sve zajedno znači da će Srbija dogodine biti makroekonomski stabilna zemlja srećnih radnika, seljaka i poštene inteligencije.

Nesporno, ima tu zasluga Vlade kojoj je budžet nastavak započete i na duži rok neophodne fiskalne konsolidacije o kojoj su i međunarodne finansijske (pa i političke) institucije pozitivno odredile.

Zasluge Vlade promovišu se i slave u vladajućim krugovima kao da je Srbija prvorangirana na listi najbogatijih zemalja i kao da svaki odrasli građanin ima u proseku 561.900 dolara. Vlast i bliski joj analitičari i mediji trude se da razveju po Srbiji taj slavodobitni diskurs, ali odziv građanstva i preduzetničke zajednice nekako je mlak i bez strasti.

Hajde, ne treba biti cepidlaka pa se okolo raspitivati kako li su izgledali predlozi budžeta pojedinih ministarstava pre nego što ih je premijer iscepao ili zašto budžet kasni mesec dana.

Ali, pitanje je zašto to slavlje vladajuće nomenklature iz Nemanjine 11 nije virus pa da euforija postane zarazna i kao epidemija proširi se celom zemljom Srbijom?

Jer, uprkos obećavajućem budžetu Srbija je i dalje sumorna zemlja s nesigurnim očekivanjima i nejasnim ishodima iz koje više obrazovanih i mladih odlaze nego što investitora i strateških partnera dolazi.

Zašto se u Srbiji samo vlast i, razume se, bliski joj mediji raduju budžetu za dogodine?

Zakon o budžetu, kao jedan od najvažnijih državnih propisa, stiže u nezgodnom (političkom) trenutku i ulazi u već uveliko marginalizovan i uništen Parlament koji krvari od institucionalnog nasilja i u kome se ne može voditi smislena debata ni o manje važnim propisima a ne o tako važnom dokumentu kao što je budžet.

Sve to nije poželjan ambijent za debatu u kojoj treba da se čuje šta o budžetu misli onaj deo Srbije (ma koliko veliki, odnosno mali) koji nije glasao za vladajuću koaliciju.

Zakon o budžetu nije bilo koji zakon pa da vlast sme sebi da dozvoli jednoumlje u debati o tako važnom papiru. Kad, ako ne sad u Parlamentu treba čuti svaku vrstu kritike i saveta kako bi budžet bio na dobrobit svih građana, kompanija i preduzetnika a ne samo onih koji su glasali za vladajuće.

Ali, avaj.

Parlament je ponovo postao poprište „divljanja većine“, iako predsednica smatra da „manjina ugrožava većinu“. Predsednica se pri tome služi proceduralnim trikovima da bi skratila vreme i zaustavila podnošenje amandmana. „Poslanici manjine“ ukazuju bez uspeha da Parlament nema Izveštaj o završnom računu za 2015. godini, da Vlada nije na vreme dostavila Predlog budžeta (po zakonu, rok je bio do 1. novembra), da budžet za 2017. godinu znači „nastavak neumerenog trošenja javnih para na nereformisana javna preduzeća, subvencije i partijski kadar uguran na izmišljena radna mesta“. Predsednik Fiskalnog saveta upozorava na nedostatak transparentnosti u Predlogu budžeta kad su u pitanju subvencije za strane investitore i državne garancije za javna preduzeća i na visinu javnog duga.

Iako potpredsednica Srpske napredne stranke ima pravo da odgovara na primedbe opozicije tvrdnjom da „Srbija nije imala nikada čistiju ekonomsku kasu“, teme o budžetu koje je nametnula opozicija i stručna javnost neizostavno moraju da budu predmet parlamentarne debate.

Ali, nažalost, nisu.

Ma koliko bi budžet trebalo da pošalje poruku građanima, kompanijama i preduzetnicima o političkoj stabilnosti Srbije i izvesnosti poslovanja, atmosfera u kojoj se pojavio budžet i u kojoj se ne debatuje o njemu – govori suprotno.

Politička atmosfera zagađena je i neizvesna. Sve češće i glasnije licitira se s novim parlamentarnim izborima, predsednik države govori o „prednostima čestih provera zaljubljenosti naroda u Vladu“, neizvesnost i tuča primetna je među vladajućima oko njihovog predsedničkog kandidata, pravna država teško izdržava politički voluntarizam i sve češće posrće pod njegovim teretom, vladajuća većina ostala je bez sluha za drugačija mišljenja (ne samo politička nego i dobronamerna stručno-zanatska), mediji i novinari optužuju se za ono što im je u normalnim demokratijama uobičajeni posao, susedne zemlje kvalifikuju se kao neprijateljsko i preteće okruženje, što zahteva dodatne kupovine ruskog naoružanja i uvođenja vojnog roka…

Uz neke hronične ali ne i kardinalne mane, budžet za dogodine imao je velike šanse da se smatra relativno pristojnim državnim dokumentom koji je uz javnu debatu mogao da se izbrusi do nivoa opšteprihvatljivog društvenog pakta o mukotrpnom nastavku reformi u idućoj godini.

Vlast nesklona kulturi demokratskih procedura olako je, međutim, prokockala prednost pristojno skockanog budžeta.

Autor je novinar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari