Slavija, 23. maj - miting nade i probuđene odlučnosti 1foto EPA/ANDREJ ČUKIĆ

U subotu, 23. maja, sastali smo se na Slaviji četvrti put. Zajednička odlika ovih skupova je masovnost, a razlike je uslovila dinamika razvoja studentskog pokreta, proporcionalna sa vrtoglavom propašću našeg društva.

Prvi susret u decembru 2024. bio je posvećen ubijenima iz Novog Sada. Organizovali su ga studenti, svesni činjenice da oslobođeno zlo može da se pobedi zajedništvom i odlučnošću da se u borbi istraje. Svi smo bili ophrvani osećanjem teške tuge i saosećanjem sa porodicama stradalih.

Ćutali smo gušeći bes, nastao zbog još jedne tragedije izazvane nemarom, neodgovornošću i potpunim odsustvom moralnih normi onih koji su prigrabili svu vlast i poništili institucije države. Dok smo ćutali, doživljavali smo kako nas povezuje nova energija zajedništva i odlučnost da više ne smemo da podnosimo laži, obmane, spinove i poniženja.

Ćuteći, susretali smo se sa sobom i preispitivali sopstvenu pasivnost i neodlučnost da se ozbiljnije suprotstavimo partokratiji koja je ozbiljno uzdrmala društvenu strukturu. Neki od nas su osetili i stid, jer nismo anticipirali strahote koje će nastati delovanjem ovakve vlastodržačke klike.

Uz sva mučna osećanja koja su nas pritiskala, osetili smo ponos što smo se u velikom broju odazvali pozivu studenata. Ti mladi, odvažni i razumni ljudi, posle novosadske tragedije preko noći su odrasli i odlučili da se bore za pravdu i pravo da žive u državi u kojoj vlast ne ubija i ne pljačka građane.

Drugi susret – energija 15. marta

Drugi susret na Slaviji bio je tokom najvećeg protesta koji je u Srbiji održan. Tog 15. marta studenti su u glavnom gradu obeležavali svoj veliki poduhvat – pešačenje kroz Srbiju i susret sa njenim žiteljima, od kojih su mnogi izgubili nadu da je moguća pobeda nad vlastodržačkim zlikovcima.

Energijom mladosti i snagom volje studenti su se susretali sa hiljadama ljudi i prenosili im poruke ljubavi i podrške. Svoj misionarski posao završili su u Beogradu, podržani od građana iz svih delova Srbije.

Na Slaviji je bilo veselo. Hiljade raspevanih mladih ljudi pratilo je muziku i obraćanja sa bine. Uzurpatori i okupatori države prekinuli su skup za vreme odavanja pošte stradalima upotrebivši zabranjeno zvučno oružje. Zločin nisu priznali, a studente nisu pokolebali. Hrabro su nastavili svoje aktivnosti uprkos fizičkom i mentalnom teroru koji su sprovodili vlastodršci.

Vidovdanski poziv na organizovanje

Posle zahteva za vanredne parlamentarne izbore, studenti su nas pozvali da se ponovo susretnemo na Slaviji. Bio je Vidovdan 2025.

Na ovom skupu poručili su nam da niko ko je svestan uništiteljskog pohoda uzurpatora ne sme pasivno da čeka rešenje, jer nemamo koga da čekamo niti imamo vremena za čekanje. Pozvali su nas da se samoorganizujemo i branimo svoj kraj, svoje komšije, svoje parkove, njive, reke i sve što nam je vredno u životu.

Snaga njihovog predloga motivisala nas je da se organizujemo u zborove koji su postali temeljne formacije brze i efikasne komunikacije i zajedničkog delovanja.

Vlastodržačka kamarila pojačala je represiju, a studenti su odgovorili novom hrabrošću i nepokolebljivom rešenošću da istraju.

Majski susret – miting nade

Prateći ih, zajedno smo stigli na Slaviju 23. maja. Na ovom skupu bilo je uočljivo da je naša mladost za godinu i po dana postala najznačajnija, najmasovnija i najvitalnija snaga društva.

U tom periodu studenti su stekli ogromno iskustvo, samopouzdanje i veru u pozitivan ishod borbe. Pokazalo se da uživaju poverenje velikog broja ljudi koji su se sa njima našli na trgu. Preneli su na svakog od nas uzvišeno osećanje slobode i međusobnog poštovanja.

Osetili smo da zavređujemo njihovo poverenje i doživeli novu energiju zajedništva, podrške i životne radosti. Spoznali smo da posle decenija hoda kroz bespuće imamo jasno trasiran put.

Put ka novom društvu

Shvatili smo da studenti, i svi mi sa njima, ne možemo da razmišljamo isključivo o smeni mafijaškog režima i oslobađanju države iz njihovih pohlepnih kandži. Ispunjenje tog prioritetnog zadatka preduslov je da svaki društveni činilac uloži svoje znanje, čast i samopregor u izgradnju novog sistema u kome će čovek biti svestan svojih uloga i zadataka, uz spremnost da brani sopstveno i dostojanstvo drugih.

To smo poneli sa majskog susreta na Slaviji – sa mitinga nade i probuđene odlučnosti. Sa Slavije krećemo u velike pripreme za izbore, verujući u pobedu i nova životna pravila.

Slavija je postala simbol otpora građana Srbije i mesto gde su hrabrost i odvažnost njene mladosti nadrasle veliko zlo spremljeno da nas uništi.

Autorka je lekarka iz Vršca

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari