foto (BETAPHOTO/MILOŠ MIŠKOV/MO)Srbiji treba snažna država i snažan i efikasan sudski aparat. Međutim, u Srbiji se donose zakoni koji degradiraju državu. Nemačka i Slovenija su u Evropskoj uniji, a imaju zakone kakve smo mi imali u bivšoj SFRJ. Sa čime smo se i sa kime smo se onda mi usaglašavali u Evropskoj uniji kada promenismo kompletno pozitivno pravo na našu štetu.
Mi treba da se odmah probudimo i promenimo Ustav i zakone koji urušavaju kako državu tako i građane. Tzv. „Mrdićevi zakoni“ su samo vrh ledenog brega u zakonodavnoj politici Srbije. Ovaj zakonodavni ledeni breg u Srbiji treba odmah otopiti. Poplava je neminovna, ali će voda da se povuče. Ustav i zakoni koje sada imamo su manje evropski od onih evropskih zakona koje smo imali.
U Srbiji nepravda teče iz Ustava Srbije, iz Krivičnog zakonika, Zakonika o krivičnom postupku, Zakona o parničnom postupku, Zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Nepravde po državu i građane su mnogobrojne, izlaze kao pritoke i prave reku nepravde. Npr. pritoke nepravde su:
* da Ustav Republike Srbije ne sadrži odredbu da Ustavni sud preventivno ocenjuje međunarodne ugovore koji nastaju usmeno u pregovorima,
* da javni tužilac pokreće istragu, a ne istražni sudija,
* da su najteža krivična dela protiv države sistematizovana na njegovom kraju,
* da je saglasno odredbi čl. 63. Zakona o izvršenju i obezbeđenju izvršni poverilac dužan da u predlogu za izvršenje na osnovu izvršne ili verodostojne isprave naznači konkretno određenog i mesno nadležnog javnog izvršitelja da sprovede izvršenje,
* da u slučajevima naplate novčanih potraživanja sa bankovnih računa sud donosi odluku o plenidbi i prenosu potraživanja, ali tu odluku ne dostavlja direktno banci dužnika nego javnom izvršitelju,
* da je za naplatu duga od oko 450.000,00 dinara predujam i nagrada javnog izvršitelja 49.000,00 dinara.
U ovom segmentu sistem izvršenja i obezbeđenja u Srbiji u oblasti naplate novčanih potraživanja postao je prekomplikovan i finansijski opterećujući za građane i nepravičan. Umesto jednostavne i efikasne naplate duga, postupak je dodatno opterećen troškovima javnih izvršitelja, prave „proces“ ni iz čega i manipulativne troškove kako bi se što više naplatili u izvršenju.
Simpatično je i to u zakonu da javni izvršioci donose zaključak da je izvršni postupak zaključen iako izvršni poverilac nije naplatio uplaćeni predujam i nagradu koji su ostali kod javnog izvršioca, pa ako izvršni poverilac po prijemu zaključka u roku od 8 dana obavesti javnog izvršitelja da mu se i to plati, ide kod javnog izvršioca „proces“ za ovu naplatu obaveštavanjem dužnika da ovo plati (ima i pouku i pravnom leku). Ako ne plati, ide nalog NBS.
Zapravo nije simpatično nego strašno – pravni horor film.
U ovom segmentu ne treba nam javni izvršilac, nemaju ga ni Nemačka ni Slovenija.
Mi živimo pune dve decenije u zakonodavnim prevarama.
Evropsku uniju interesuje stabilan pravni poredak u državi koja želi da bude član EU, a ne toliko sadržaj samog zakona.
U ostvarenju pravde mi zapravo bežimo sami od sebe kako građani tako i država koja zakonskim propisima sama sebe urušava, hoće da bude i neće da bude država u pravosuđu kada donosimo Ustav i zakone kojima sečemo grane na kojima sedimo, a onda ostane golo deblo sa kojeg se lako pada. Izbacujemo državu iz države.
Nemački sistem, uređen kroz Zivilprozessordnung (ZPO), zadržava izvršenje čvrsto u rukama države. Poverilac ne bira izvršitelja, niti postoji potreba za takvim izborom. U slučajevima naplate novčanih potraživanja sa bankovnih računa sud donosi odluku o plenidbi i prenosu potraživanja i tu odluku dostavlja direktno banci dužnika. Banka je tada u obavezi da blokira sredstva i postupi po nalogu suda.
U ovom segmentu nemački sistem uopšte ne koristi izvršitelja kao posrednika. Sud i banka komuniciraju direktno, čime se postupak pojednostavljuje i smanjuju dodatni troškovi. Izvršitelji postoje, ali imaju užu ulogu – prvenstveno u izvršenju na pokretnim stvarima ili u fizičkom sprovođenju određenih radnji.
Ista je situacija u Sloveniji.
Važno je naglasiti da je Srbija ovakav model direktnog izvršenja već imala pre reformi, kada su se novčana potraživanja naplaćivala kroz sudski nalog i bankarski sistem, bez posredovanja javnih izvršitelja i bez dodatnih izvršiteljskih troškova.
Zbog toga je neophodno izvršiti izmenu Zakona o izvršenju i obezbeđenju i staviti van snage čl. 63. koji nalaže imenovanje javnog izvršitelja u postupcima kod naplate novčanih potraživanja plenidbom i prenosom sredstava kod NBS.
Na ovaj način građani plaćaju javne izvršitelje bez ikakve potrebe umesto da sud odmah preda predmet NBS.
Autor je advokat u penziji
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


